SEDAMDESETI RODJENDAN MOJE RODNE DOMOVINE!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SEDAMDESETI RODJENDAN MOJE RODNE DOMOVINE!
IN MEMORIAM SFRJ (1943-1992)
Sve smo mogli mi, samo da smo htjeli svi!
Moja rodna domovina je rodjena 29 novembra 1943 na zasjedanju Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobodjenja Jugoslavije u Jajcu. Skrojena je bila po mjeri svih, nije pripadala nikome pojedinačno, a opet je pripadala svakome i svak je bio na svome od juga do sjevera, od istoka do zapada.
Da je ” živa” ove godine bi slavila tačno sedamdeset godina rodjenja i bila bi, vjerovanto, medju najnaprednijim zemljama svijeta, jer je imala dobru energetsku bazu, obrazovane ljude, kvalifikovane radnike, svjetske sportske prvake, vodeće kulturne stvaraoce, Nobelovce….
Mogla je….., mogla je svašta, ali joj se nije htjelo ili joj nisu dali  ?????????????
Sve smo mogli mi, samo da smo htjeli svi!
Umrla je mlada 1992 u četrdeset devetoj godini života od kancera zvanog nacionalizam, čiji je razvoj bio uspješno podržan od stranih tijela tj.stranaca.
Njena mladost, ljepota, snaga i svjetski ugled bili su devastirani za četiri godine krvavog i razornog rata.
Onih šest buktinja su gorile punim sjajem i davali snagu vatri koja je odvraćala do ”zlih namjera” one koji su ih htjeli ”ugasiti”. Danas nestadoše one sjajne plamene buktinje i više su se pretvorile u male petarde, koje ne mogu da ”pr(s)nu” bez strane dozvole.
Društvo je bilo laičko, odnosno politika se zasnivala na svjetovnim vrijednostima. Religija nije bila zabranjena, ali se završavala u sakralnim objektima gdje su se vršile skupna bogosluženja, a nastavljala se privatno u vlastitim domovima. Zakonski religija je bila odvojena od države.
Sve glavne religije su oficijelno koegzistirale zajedno, jer su bile na margini društva, pa nisu imale nikakvog uticaja na politiku društva, a i imale su ”zajedničkog” neprijatelja laicizam u društvu.
Kada je moja domovina počela oboljevati od nacionalizma, iz sjene su počele izlaziti potisnute religijske vrijednosti,a nekadašnja mirouljubiva koegzistencija svih religija se pretvorila u surovu borbu istih za vlast u kraju gdje su njihovi vjernici bili  na vlasti (rušenje sakralnih objekata, protjerivanja ljudi drugih vjera, prozelitizam,…..).
Uostalom ratna dogadjanja su pokazala, koliko su religije sposobne da koabitiraju zajedno, kada treba vladati.
U mojoj rodnoj domovini, školovanje je bilo besplatno i nije bilo nikakvih privatnih škola, jer društvo nije dozvoljavalo socijalne razlike medju djecom. U školi su svi bili jednaki, pa smo nekada morali nositi, u i ime te jednakosti, iste školske mantile i kecelje! Tačno je da to nismo baš voljeli, ali je bilo tako!
Danas, kada se politički lideri stalno pozivaju na religiozne vrijednosti, vlast favorizuje , pa čak i same religije, razne privatne škole, donirane od vlade i stranaca nejasnih namjera, koje djece odvajaju u razne selektivne, elitističke škole, ne rijetko i jednonacionalne .
Ja ponekad, u šali, kažem pa po ovome socijalsitičke škole su bile bliže Božijim zakonima, nego ove vjerske škole, jer su u tim školama sva djeca bila jednaka, upravo onako kako to zagovaraju sve vjerske knjige!
Službena himna bila je ”Hej Slaveni….” i sportske dvorane i razni politički svjetski samiti su odzvonjavali njenim notama….
Službena himna je bila bazirana na revolucionarnom tekstu i melodiji, a postojala je i jedna druga, za mnoge neslužbena himna, pjesma ”Zemljo moja”. Muziku je napisao Kemal Monteno, a pjevaju Ambasadori i Ismeta Krvavac!

septembar 2013 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply