NEKAKO SA JESENI, JA SE SJETIM ZIJE……!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SERIJA: SARAJLIJE KOJE SU ZRAČILE SARAJEVOM (3)

NEKAKO SA JESENI, JA SE SJETIM ZIJE….

Bježi kišo sa prozora! Dirli, dirlija,..ko je pravi hadžija?

Nekao sa jeseni, a u mjesecu oktobru, ja se sjetim tragičnog nastradalog pjevača ”Crvene jabuke” Dražena Ričla, a kojeg smo mi zvali Zijo. Njegov put ka zvijezdama bio je prekinut u oktobru, ravno prije 27 godina, u škripi kočnica, tupom udaru, sirenama policijskih auta i kola hitne pomoći…., a  poslije toga vječna tišina i nikada više njegove pjesme u ”živo”.

Bio je tako blizu estradnih zvijezda, a nije ih ”dotakao”!

Mjesec oktobar, ima u hrvatskoj jezičkoj varijanti lijepo opisno ime listopad. To je vrijeme jeseni, kada lišče opada, koje je imalo simboliku u elegičnoj pjesmi Branka Radičevića ”Kada mlidijah umreti”;

Lisje žuti veće po drveću,

Lisje žuto dole veće  pada!

Zelenoga ja više nikada vidjeti neću!

Jedan ljudski životni put i jedna blistava estradna karijera je nasilno prekinuta u saobraćajnoj nesreći kod Jablanice.

Dražen Ričl, dijete sarajevskih ulica, bio je prirodno obdaren za muziku i glumu. Odrastao je u duhu sarajevske raje! On je prenio onaj šarmantni šaljivi duh gradskih ulica na radio talase, gdje ja sa drugima ostvario prve nezaboravne zvučne snimke u legendarnoj emisiji ”PRIMUS”.

Sarajevska novinarska ”ikona” Boro Kontić ”radio” je emisiju PRIMUS ( Priča i muzika subotom)  došao je na ideju da ”ozvuči” sleng i dogadjaje gradskih ulica. Pozvao je u goste mlade ljude, medju njima i Dražena, i dao im šansu da ”pokažu šta znaju i umiju”.

Momci su došli na snimanje , u momentu kada je gost u studiju bio  Mića Vukašinović, koji je bio uvijek džentlmen i nagodan pa im je dao prioritet. Poslije snimanja, Mića će reči Bori, da su momci ”carevi” i da je pred njima karijera.

I kao da su ovo bile proročanske riječi, jer iz ove početne ekipe formirati će se estradna ”pojava” zvana NEW PRIMITIVISM , iz kojega će kasnije nastati jedna od najpopularnijih TV YU serija NADREALISTI.

Dražen je bio vrstan glumac, ali još bolji muzičar i pjevač. Napravio je više sjajnih muzičkih ”numera”, a meni lično su posebno drage dvije pjesme ”BJEŽI KIŠO SA PROZORA” i ”DIRLI DIRLI, DIRLIJA…. PARA IMA HADŽIJA!”

Prva je lijepa ljubavna balada, a druga, muzički divno obradjena, u meni budi često filozofsko pitanje u vezi riječi hadžija, koja u sarajevskom uličnom žargonu označava čovjeka široke duše, spremnom uvijek da pomogne novčano i na druge načine, onome koje treba tu vrstu pomoći.

Ta pjesma me navodi na razmišljanje ko je bliži značenju te plemenite riječi ”hadžija” (svih religija)?  Je li to onaj koji ”obilazi” sveta mjesta svih religijskih provincijencija zbog ”titule”  a nastavlja svoj život ne poštujući ni religijske, ni svjetovne ljudske vrijednosti, ni društvene moralne norme ili je to onaj, koji nema tu ”titulu”, ali ima široku i otvorenu dušu da pomogne svima onima kojima je ona neophodna u datom momentu?

Kada je mlada sarajevska muzička legenda nestala iz naših fizičkih života, druga velika YU legenda, čovjek velikog srca, Djordje Balašević, samo mjesec dana poslije draženove smrti reči će u Zetri (novembar 1986): ”Živeo je u vašem gradu jedan dečak koji mi je bio drag….I ne bih hteo da držim neke velike govore i da pletem lovore! Do nekog susreta , koji nam ne gine u nekom drugom filmu, dozvolite, da kao što je običaj u mojoj ulici samo da zapalim sveću….!

I ja se nekako sa jeseni, a u listopadnom oktobru, sjetim Zije i one njegove pjesme, pa je pustim, a lijepo mi i  bolno jednovremeno, jer znam, a to dobro znam, da neću imati nikada više prilike da ga slušam u živo………..

Oktobar 2013 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply