KO JE BOSANAC I DA LI ON ZNA ŠTA HOČE?

MIRZA HASANEFENDIĆ

KO JE BOSANAC  I  DA LI ON ZNA ŠTA HOČE?

Ima jedna zemlja na brdovitom Balkanu a ime joj je Bosna i u njoj žive ljudi koji nešto hoče, možda i ne znaju tačno šta hoče, ali to hoče odmah!

Bosanac u geografskom smislu, svih nacija i religija, misli da je ono, a to što on ustvari nije i ne želi biti, a nije istovremeno ni ono što on želi da bude.

On misli da je samostalan i da ne zavisi ni od drugih, a u stvari, u svojoj nepouzdanosti, stalno se okreće  i traži pomoći podršku od velikog brata u prvom komšiluku ili od ‘’tetka’’ u dalekom svijetu.

Ima Bosanac svoju dugu istorijsku tradiciju, svoje religije, svoju kulture, svoje običaje,….,a onda on tako lako napušta svoje tradicije i istorijske vrijednosti, lako prihvačajući, kao svoje,  kulturu, ponašanje i običaje (često primitivne) od onih koji su došli preko istorijskih rijeka, brda i planina ili čak iz dalekih zemalja.

Pa tako neki običaji, riječi i pozdravi koji su prije rata bili zaostali, nama strani i nikad korišteni, poneki od njih čak fašizoidni, i slični postali su dio bosanske kulture i svakodnevnice. Mnogi se pozivaju na iste, kao tradicionalne izvorne bosanske vrijednosti, a koje nemaju apsolutno ništa zajedničko sa suživotom u Bosni!

U svom traženju ličnog identita Bosanac, svih religija, olako prihvata kao  najbolje prijatelje ‘’braću’’  iz komšiluka ili ‘’rodjake’’ iz dalekog svijeta ne shvatajući nikako da su upravo oni odigrali krvavu ulogu u bosanskoj ratnoj tragediji 1992, a da joj i dan-danas rade o glavi.

Za ‘’braću’’ u komšiluku oni će biti uvijek jeftina radna snaga i  ‘’intelektualno ograničeni Bosanci’’, a za rodjake na Bliskom Istoku jeftina radna snaga, potencijalni ratnici u’’ njhovim svetim ratovima’’ i ‘’njihov nosač aviona’’ za njihov ideološki prodor u Evropu!

Sve ostale priče o ljubavi, bratskoj pomoći i familijarnom pomaganju spadaju u domen, u raji zvane, šuplje priče!

Poneki Bosanac  mrzi čirilicu jer u njoj vidi ‘’opasnog’’ neprijatelja svoje verzije cjelovite i jednistvene  Bosne. Neki drugi Bosanac  pretjeruje u nametanju čirilice, jer u njoj vidi dokaz svog ‘’ne pripadanja’’ Bosni.

Politizacija jednog starog pisma, koji vuče svoje korijene još od vremena bosanske glagoljice, i davanja njemu nacionalne dimenzije pripada domenu ružnih viceva o bosanskoj intelektualnoj kreativnosti.

Bosanac ima potrebu da traži oslonac u jačim i većim od sebe, a ti isti koji mu prividno dadnu oslonac, kada odigraju svoju ulogu u njihovim interesima izmaknu mu oslonac pa je pad i osvještenje vrlo bolno!

Bosanac pati  od sindroma brzog proglašavanja jaranluka sa svakim osobama i državama,, pa ako ga neko samo pozdravi njegovim i njemu dragim pozdravom, on ga tapše  po ramenu i smatra ga za dokazanog jarana!

Naivna otvorenost i široko prihvatanje novodošlih ‘’Bosanaca’’ je istorijski tradicionalni folklor Bosanaca, a koju oni skupo plaćaju kroz cijelu istoriju!

Bosanac se hvali da zna da beskonačno voli i to je tačno, ali krije, kao zmija noge, da zna biti i zavidan i da zna da mrzi. Mrzi sportsku reprezentaciju svoje zemlje, a navija za reprezentaciju susjedne zemlje ili navija za daleke i nama strane zemlje a mrzi reprezentaciju zemlje iz komšiluka  sa kojom smo do ‘’jučer’’ živili u zajedničkoj  državi!

Bosanac je posebna ljudska i društvena pojava i da ga slučajno nema trebalo bi ga izmisliti jer bi život na ovom dijelu svijeta bez njega bio jednoličan  i nezanimljiv, a sa njim život je nekad veseo i sjajan, a nekad bijedan ali ipak drag i vrijedan!

Mnogi ljudi i u samoj BiH kažu da ne postoje (niti su postojali) Bosanci, pa ako čitalac dijeli to uvjerenje onda sam ja sve ovo ‘’djaba’’ pisao, a ovo gore napisano ne postoji nego je ‘’izmišljeno’’.

U tom slučaju ovaj tekst se može svrstati u kategoriju ‘’odsanjanih memoara’’, jer kada sam služio vojsku u Nišu, skijao na Kranjskoj Gori, kupao se na Jadranu, bio na Ohridu, sa svojim sarajevskim jaranima Ivicom i Novicom, tamo su nas svi zvali Bosancima!

Decembar 2013 napisao Mirza Hasanefendic

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply