ŠALJIVA NADREALISTIČKA PRIČA ”TRAKTAT O SARAJEVSKOM JEZIKU”

MIRZA HASANEFENDIĆ

TRAKTAT O SARAJEVSKOM ULIČNOM JEZIKU (50-90 god.)

                                   Za one koji taj jezik poznaju i koji ga vole!

Ovaj traktat nema nikakvih političkih, ni nacionalnih konotacija, a još manje tendeciju podjela. Služi više da malo ujedini i podsjeti sarajevsku raju na neka vremena kada smo imali nešto zajedničko. Tekst je  proizvod razmišljanja i sjećanja jednog Sarajlije koji je živio ‘’ono’’ Sarajevo iz tog perioda. Pošto je autor muškog roda, tekst je pisan u tom rodu, ali KULTURNI dio teksta se odnosi ravnopravno i na ljepši dio sarajevske populacije prelijepe Sarajke, ćija se ljepota rasula po globusu da isti uljepša.

Da li je i postojao Sarajevski ulični jezik?  Naravno da službeno nije nikada postojao, ali je u svakodnevnom životu i te kako postojao i imao svoje vrijednosti. Sarajevski jezik sa svojim mekim i toplim akcentom (kao duša svakog pravog Sarajlije) bila je zaštitni znak na cijelom prostoru bivše nam zajednicke domovine.

Govoriti sarajevskim jezikom (žargonom) i akcentom, sa svojim posebnim provalama, na prostorima bivše nam zajedničke domovine bilo je prepoznatljivo i vrlo popularno. Bilo je prestižno biti Sarajlija i mnogi bivši Jugosi su bili zavidni na tome Sarajlijama.

Danas su neka druga vremena, pa se to poprilično promjenilo!

Da bi pričao sarajevski jezik, morao si odrasti na gradskim ulicama gdje se učio taj jezik. Taj sarajevski ‘’pasoš’’ nije se mogao kupiti nikakvim parama, a ni sa zemljakom na položaju!

Jedan od formi sarajevskog jezika bio je tzv. Šatro jezik. Autor ovog teksta poznaje i priznaje Šatro kao jednu manju formu SA jezika, ali isti nije predmet ovog traktata!

Na prvi pogled sarajevski ulični jezik iz prošlog perioda izgledao je pomalo vulgaran, jer je koristio ona dva ‘’prostačka’’ slova Je i Be.  Ta dva slova vezana ćesto u mnogobrojnim kombinacijma izražavala su sve osjećaje : ‘’ Prijetnju, ljutnju, oduševljenje, žaljenje, …’’

Pa tako naprimjer kada neko uveže Je i Be i doda pridjev (imenicu, zamjenicu i sl) to može da ispadne malo vulgrano i seksualno prijeteči:’’ Jebem li ga ćorava’’.

Ako je neko, ko je porijeklom malo podalje od grada, pomislio da osoba koja je rekla ovo ima neke seksualne pretenzije prema ljudima koje imaju problema sa vidom onda je taj u u zabludi.

Autor ovo izjave je ustvari htjeo da izrazi svoje cuđenje kako ta osoba (koja je objekt psovke) nije mogla da  vidi (skonta) tu podvalu cija je žrtva bila.

Tih godina u sarajevskom jeziku bila je ćesto u upotrebi izreka: ‘’Žali se upravi vodovoda’’. Ta izreka se koristila da se izrazi sva frustracija i nemoć prema nečemu sto te nervira i sto ti logički pripada (pa dijelom i zakonski) ali ti nemaš nikakvog načina da to ostvariš. To su bili naprimjer slučajevi; kada te džepari izbunare (lova odlepršala i nema teorije da je povratiš), kada fasuješ ‘’trišu’’ od nepoznate koke (ili kokana)  sa kojom si proveo (la) noć u strasti, kada ti ‘’dušmani’’ poture ekser pa ti guma pukne, kada ti neko gadno prne u tramvaju i još mnogo drugih malih prljavština koje ti zagađuju život.

Porijeklo izreke dolazi iz uprave vodovoda, koja nije mogla da naplati dugovanja od potrosača svoje vode. Primitivci su trošili vodu nemilice ne plaćajuci nista, jer su znali da zakon ne dozvoljava isključenje vode, zbog opasnosti epidemije. Vodovod se tužakao godinama po sudu, uglavnom nikada ne naplaćujuci ono što mu realno pripada.

Za razliku od vode, struja se mogla isključiti brzo i bez suda. Pa ako ne plačas struju, ti onda živi u mraku i kuhaj na zraku. (na drva u avliji).

Riječ šupak bila je jedna od zaštitinih riječi sarajevskog jezika. U medicinskom smislu ta riječ bi trebala da označava otvoreni kraj debelog crijeva ili anus, ali u gradskom jeziku to se rijetko koristilo za tu ‘’namjenu’’.

U raji se to češće koristilo da se opišu neke moralno ljudske osobine neke osobe, koje su suprotne pravim životnim vrijednostima koje vrijedile u raji.

Pa tako priča kaže ide neki čovjek ulicom kada vidi dva krkana prevrću u rukama psa. Pita ih on: ‘’Šta to radite!’’ A oni odgovaraju :’’ –Ma prođe neki mangup, pa kaže. Vidi psa sa dva šupka, pa mi eto tražimo taj drugi šupak ali ne možemo ga ga nađemo!’’

Deminutiv od riječi šupak bila bi rijeć šupče, a koja ponekada može da izazove i razne jezičke kontraverze.

Nekada davno, u mom djetinjstvu, ulicama starog grada hodali su ljudi sa mali bijelim kapicama, koji su dolazili iz jednog kraja bivše nam zajedničke države. Oni su imali izraženo slovo ‘’LJ’’ i manje gramatičke probleme u svom izgovoru službenog jezika, a koji nije bio njihov maternji jezik.

Ti ljudi su pratili kamione sa drvima i nudili svoje usluge kupcu drva. Tako jednom prilikom, jedan od tih ljudi nudio svoje usluge domaćinu pred čijom su kućom istovarena drva: ‘’ A be gazdo, da ti ga ispiljam, naseckam i da ti ga u šupče složim!’’

E sada, ovo ‘’šupče’’ može da bude shvaćeno kao mala šupa, a može da bude i nešto drugo zavisno od maštovitosti onoga ko ovo čita.

Zloupotreba riječi šupak kao objekta u rečenici može nekada da dovede do promjene glagola iz fine kulturne radnje u trpnu prostačku radnju. Za to je tipičan primjer glagol razraditi, koji je je usvojoj osnovi dobroćudan. (npr. razraditi biznis, plan itd)

Prica (izmisljena) kaže; Putovao jaro brzim vozom, kada u voz upade banda poznata u narodu pod nazivom ‘’šupak-meraklije’’. Oni dreknuše na sve putnike bez razlike : ‘’ Jal skačite, jal ćemo vas…..(Vi već znate šta…!)…!’’

Lako je to reći, ali hajde ti iskoči iz voza koji ide preko 100 km na sat!

Poslije Jaro to pričao u raji, pa neko reče : ‘’ Ti si garant skak’o!’’, a Jaro na to odgovori : ’’Jesam malo u početku, dok se šupak nije razradio!’’

Autor ovog traktata je ‘’samozvani profesor’’ sarajevskog jezika, koji je ‘’diplomirao’’ isti hodajući sarajevskim ulicama preko četrdeset godina i učeći ga ‘’uživo’’. Pisac ne pretenduje da je ‘’njegova zadnja’’, pa su zato svi potencijalni autori i tekstovi na temu sarajevskog jezika dobro došli na ovaj blog.

Sam tekstopisac će nastaviti i dalje povremeno da objavljuje nove tekstove na ovu temu, sa željom da čitaoce podsjeti na taj ‘’jezik’’ i da se to ne zaboravi!

16 februar 2012 godine autor Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply