ODE JOŠ JEDNA FINA SARAJEVSKA DUŠA DA VJEČNO PLOVI OKEANIMA I MORIMA..

MIRZA HASANEFENDIĆ

ODE JOŠ JEDNA FINA SARAJEVSKA DUŠA DA VJEČNO PLOVI MORIMA I OKEANIMA…..

Pročitah u novinama, da je još jedan Sarajlija, fizički bio u Vankuveru a u duši nikada napustio Sarajevo,  Milivoje Bato Jeftić, nažalost otišao na nepovratni put ili kako tamošnji Indijanci kažu ‘’otišao na vječna lovišta’’.

Čitam smrtovnicu, pa vidim da je pokojnik izrazio želju da bude kremiran i da njegov posmrtni prah bude rasut u pacifički okean. Uvijek je bio širok čovjek, pripadao je cijelom svijetu, volio da upozna nove ljude, pa će tako njegov prah  (i duša) nastaviti da ‘’putuje’’ okeanskim i morskim strujama širom globusa.

Lijepo reče moj sarajevsko-splitski drug Zlaja Badovinac u svom oproštajnom pozdravu : ‘’ Kada god ću doći na obalu ovog mora stavit  ću ruku u vodu i sa Tobom se rukovat naš dobri i dragi Bato!’’.

Ja nešto pomislim, pa mi žao, što morske struje ne mogu da idu uzvodno uz rijeke, pa da neka dobra topla struja ponese batin prah i uzvodno sve do Miljacke koja oplakuje gradske obale Sarajeva. Ja znam, ja sam million posto siguran, da bi njegova duša voljela to i da bi on bio sretan.

Inače, Batu sam upoznao davnih osamdesetih kao lektora u Oslobodjenju. Sretali smo se u redakciji i u dokumentaciji, a on je uvijek bio fino dotjeran gospodin (iako je to bilo vrijeme drugova) i sa neizbježnom lulom u ustima kao ‘’zaštitinim znakom’’.  Bio je lektor tadašnjeg  SH ili HS službenog jezika. Sa današnje istorijske lingvističke distance, ja kažem da je on, za mene, lektor maternjeg jezika, jer njegovo silno jezičko poznavanje je jednako primjenljivo i dragocjeno na sve jezike proistekle iz nekadašnjeg službenog jezika, a koji se  ‘’mjenjaju’’ po padežima!

Oslobodjenje je bilo ozbiljna, kvalitetna  i profesinalna novina, pa je i Bato bio besprijekoran profesionalac. Bio je strpljiv, jer ja radio sa širokim dijapazonom novinara, od onih koje skoro nije ni trebalo korigovati do onih čiji su početni tekstovi bili ‘’veliko radilište’’.  Van svog profesionalnog rada u redakciji, njemu nije bila ‘’mrsko’’ ni odredjeno odstupanje od strogih jezičkih pravila, nalazeći neku ljepotu jezika i slobodu izražavanja u tim malim ”izlascima’’ iz konvencionalnih lingvističkih normi.

Podržavao je i razne književne eseje (pokušaje) pisanja sa lokalnim dijalektima, a samim time i neke jezičke kovanice ponekad i neobične!

Posebno me impresiniralo njegovo pismo četrdesetak dana prije smrti, naslovljeno sa ‘’AMANET JEDNOG OSAMDESET TROGODIŠNJAKA’’ a u povodu zatvaranja DOVLA blog, sa molbom da autori ne prestanu pisati o prošlim vremenima,jer izmedju osatlog oni su najbolja analiza kako smo živjeli I zašto nam se ovo desilo, kao direktni svjedoci tog vremena.

Pismo je objavljeno 23 novembra 2013 na DOVLA2 netu i prenosim samo jedan dio (zbog nedostataka prostora) iz toga vrlo interesantnog teksta…

Amanet jednog osamdeset trogodišnjaka u 2013-toj

Prvo se izvinjavam blogovcima jer je u jednom ovakvom beskrupuloznom i čudovisnom zemanu svaka riječ nejačka i izlišna, da bilo šta kome pomogne. Ali, ipak, moram da se vajkam, ma šta vajkam, već da “procmilim”, do Neba da vičem, nad onim šta je sve propadalo, a nismo uspijevali da, ni za milimetar pomjerimo nabolje .

MALI PREFERALNI CENTRI [više cijenjeni; pretpostavljeni]

Sedamdesetih godina devetnaestog vijeka, zbog “pretrpavanja” informacijama u svijetu i kod nas, javila se potreba za “trijažom”, odabiranjem i selektiranjem informacija i podataka, naročito, u bibliotekama, arhivama i sl. Radi lakšeg i dostupnijeg pristupa književnom fondu kod nas u Jugoslaviji , [ako se to ime danas smije pomenuti] – sedamdesete pokušao se formirati zajednički zagrebačko- beogradsko- sarajevski preferalni centar. Meni preostaje da apelujem na, osobito, Zlaju, Vladu, Žuju, Kemu te na svih onih tridesetak angažovanih i veoma sposobnih blogovaca, intelektualki, da formiraju, sačuvaju i podržavaju osnovne Vladine ideje, od početaka rada Bloga, u suštini da stvore svoj mali preferalni centar.

(…) potrebne su bile i ustrojene, dostupnije “banke”, “sefovi” podataka i sl. U Viječnici, centralnoj bh. biblioteci, radi lakšeg pristupa knjigama, formirana je velika, raskošna i bogato opremljena svim značajnijim i važnijim svjetskim i našim enciklopedijama, naučnim knjigama, disertacijama i drugim blagom, izdvojena, posebna čitaonica. Vlado je, i ne sluteći, Dovlanetom pokrenuo sjajnu, uzvišenu i neprolazno dragocijenu društvenu akciju. Bolji svjedoci od saradnika Bloga u stvaranju istinskih društvenih vrijednosti u nas i uzrocima propadanja, do danas meni nisu poznati.

23 novembra 2013 napisao Bato Jeftić

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply