OD VARDARA DO TRIGLAVA, BILA RAJA TITOVA!

MIRZA HASANEFENDIĆ

OD VARDARA DO TRIGLAVA, BILA RAJA TITOVA!

Pripadao sam Čobanijskoj raji, bio sretan i volio sam taj magični mali dio grada. Kako sam sa ponosom govorio da sam sa Čobanije i svi su u Sarajevu znali gdje je to i koja je to ljepota.

Kada sam bio u Beogradu, Ljubljani, Skopju,….za njih sam bio sarajevska raja i ja sam bio pun sebe, jer mi je to ”sarajevska” raja zvučalo nekako jako, a bilo je to i vrijeme kada su Sarajlije bile voljene i cjenjene širom Ex-Yu,

A kada sam putovao po cijelom svijetu, govorio sam Tito, Jugoslavija, spominjao sam ime moje bivše domovine i njenog lidera punog srca, a nisam nikada pomislio da kažem da pripadam Titovoj raji.

Ponekad, u zadnje vrijeme, uhvatim sebe tako da kažem sebi, da sam u lokalu pripadao Čobanijskoj raji, a na globusu i u ”kosmosu” Titovoj raji. Pripadnost toj raji se ispoljavala prije svega u širini duše i pogleda, volio se sve ljude i sve njihove vrijednosti, vjera, nacija, školsko obrazovanje, nisu bile prioritet u toj raji. Te vrijednosti nije niko osporavao, ali su bile više privatnog karaktera i nisu imale nikakvog značajnijeg uticaja u Titovoj raji.

Pripadati Titovoj raji, bilo je nobl ali u svakodnevnom životu ”nije bilo lako’, valjalo je zapamtiti sva imena tih silnih jarana; Trajče, Janez, Albert, Jovan, Laslo, Ivica, Kemal, Ali. Da bude još teže, oni su brate mnogo daleko ”stanovali” pa si morao putovati na Jug, na Sjever, na Zapad, na Istok, satima sa automobilom, a ponegdje čak i sa avionom. Ma bila je to velika raja, trebale su mjeseci da se to sve obidje i upozna!

Danas je to mnogo lakše, ove nove raje (fildžan državice) su se usitnile tako da skoro svak svakog zna, a sva imena,uglavnom, pripadaju istinacionalnoj bazi pa ih je lako zapamtiti, a nekako i jednolično zvuče. Ne trebaju ti ni moćna sredstva da obidješ cijeli kraj tvoje raje (države) pola sata autom ili maksimalno sat i ti si već u drugoj raji koja te baš ne simpatiše. A kako nastavljaju da se dijele i usitnjavaju mislim da  će buduće raje (državice) biti moguće obići u cjelini i sa biciklom, za dva-tri sata, pa čak i pješke!

Posebna priča su naše djevojke, te prelijepe osobe suprotnog pola. Kada smo prvi put spoznali (u pubertetu) da nas one neodoljivo privlače, prvo je bila ljepota i fizička pojava, nešto kasnije sa sazrijevanjem dobrota i inteligencija, a zadnje na kraju svih krajeva bilo je ime. (Ne mogu pisati u ime dama, ali mislim da je tako slično funkcionisalo i sa njihove strane)

Čitam nedavno, jedan visoki vjerski dostojanstvenik reče da treba učiniti sve da se onemoguće ”mješani brakovi”!

Ova upotreba, u ovu svrhu, opisnog pridjeva ”mješani” izazva lingvističku konfuziju i ljudsku indignaciju prema ovoj zloupotrebi ovog pridjeva!

Pridjev ”mješani” je u upotrebi kod roštiljdžija, znate kao ono ”mješano meso”; malo pljeskavice, malo ćevapi, malo suđukice, malo kobasice i to je to…

Ako dotični ”gospodin” misli na mješani brak, onda je svaki brak mješani brak između muškarca i žene, dva suprotna pola. Možda gospodin ne voli te mješane brakove, nego misli na brakove osoba istog pola, ali sa obzirom da je religija protiv toga, ja lično to sumnjam. Ne bi taj prodao tako lako, ono što je njemu njegova borba dala.

Ne bi me čudilo, da u raji gore imenovanog, brak izmedju dvoje komšija različitih vjeroispovjesti ne bude nazvan ne komšijski, nego internacionalni!

Titova raja je bila drčna i nije dala na sebe! Njegova raja se nije marisala medjusobno, čak sam čuo priču od starijih (u vrijeme radnje priče nisam bio ni rodjen) da su neki sa zapada, poslije onog starog rata 1946, poslali četiri aviona iz Italije preko ”grane”. Vjerovatno su htjeli da izvezu ”demokratiju”, ali možda su avioni i poletili, ali je sigurno da se nisu nikada vratili ni na jedan aerodrom.

Titova raja rekla je NE i Staljinovim nasilnicima, koji se nešto ”bio prvo osilio”, pa poslije klapno ušima i podvio rep, pred složnom rajom!

Ove današnje patuljaste raje i njihovi šefovi na tim prostorima, sve neki fini ljudi i ”mirotvorci” neče belaja, pa čim im neko spomene da bi ”neki borbeni avion mogao poletiti” oni prihvataju i potpisuju sve, a za raju ih ”boli uho” jer je raja prolazna kategorija, samo su oni vječni.

Titova raja je gradila fabrike i radila u njima, a čuvala je crkve i džamije kao pasivne istorijske spomenike, sa malo pravih vjernika, kao sjećanje na prošla vremena.

Ove današnje raje na tim prostorima, grade masovno crkve i džamije i ”rade” za njih, a ono malo fabrika što nije srušeno u ratu, a datira još iz ”crvenih” vremena ne mogu ni da okreče, a kamoli da ih obnove, pokrenu i da zaposle radnike!

”Jadna Titova raja”, bila je teško bolesna od neke nepoznate očne bolesti a da to nije imala pojma. Gradila je ta raja širom Juge termoelektrane (Tuzla Kakanj, Gacko, Bitola, Kolubara, Kosovo, …), hidrocentrale Đerdap, Jablanicu i još stotine drugih, nuklearku Krško, ….. Iako je izgradila ”milione” kilovata, odnosno silnu struju, a pored tog silnog rasvjetljenja raja  je opet živila u mraku.(?).

Tu dijagnozu su dali ovi današnji vlastodršci (medicinski šarlatani) i njihove ”guzne mazalice” koji kažu da je do dolaska nove vlasti vladao ”mrak” i da je sada došlo svjetlo. Neznam na koje svjetlo misle, oni nisu sposobni da izgrade ni ”centralu na Bistričkom potoku”, a kamoli neki veći investicijski objekat u BiH. Nijedan izgradjen novi elektroenergetski objeka, a oni se kupaju u svjetlu, pa čak pojedinci pokušavaju da ga izvoze u druge zemlje!

Jedino, ako ne misle na ”Božiju svjetlost” koja je prosvjetlila njih i probranu vjersku elitu i njima napunila džepove!

Januar 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply