PRIČICE IZ SARAJEVSKE KAFANE ”SAN” (2)

Mili Pavlović: Pričice iz sarajevske kafane “San” (2)

V o z a č k a

Ljubo Bajović, vozač Radiotelevizije Sarajevo bio je jedan od najpopularnijih likova  šarene  ‘’Sanove’’ galerije. Od osnutka ove podrumske akademije kafanskog humora, bio je nepresušan izvor nevjerovatnih provala koje bi inspirisale pjesnika i humoristu Dijaka, da ih obavezno uglazbi u svoje satirične pjesmice i pričicekoje bi nam dalje njegovi urednici i tehničari puštali u eter, još onih dana kada je radio bio ‘’kutija iz koje govori sam Bog’’.

Bilo je to vrijeme štednje, restrikcija, stezanja sirotinjskog kaiša., pa je i struja postala luksuz. Redukcija električne energije se odnosila i na sarajevsku uličnu rasvjetu, pa je mrak osvojio glavnu bosanskohercegovačku čaršiju. Ljubo se jedne takve redukovane noći našao u velikoj nevolji te je izgubio svoju, od hljeba važniju, vozačku dozvolu.

Razvozio je rukovodioce svoje firme po kućama, nakon što su , zajedno sa svojim vozačem, podobro kusnuli u ‘’Stojčevcu’’. Kako se zanio u pjanskoj, svojim direktorima je uveseljavao dugu vožnju, pa je tako zaboravio da upali farove na službenoj ‘’Volgi’’, kojom je duboko ušao u Vilsonovo . U onom opštem mraku, zaustavi ga milicija, pa ga priupitaše zašto nije upalio farove.

Druže, pa zar ti ne znaš da je redukcija, kako me to možeš pitati?, uvrijeđeno i začudenog izraza na licu obrati se službenom organu reda.

Bijaše taj odgovor milicioneru sumnjiv, pa upita vozača službenog vozila da duhne u balon za testiranje  stepena trezvenosti.

”Pročitao sam negdje da je ta sprava jako skupa, a sad je štednja, nego ti druže stavi svoj prst ovdje meni pod jezik, pa češ odmah napipati da sam natankovan do vrha, zinuvši i isplazivši jezik koliko god je mogao, okrenu se legenda voznog parka RTSA uniformisanom licu.

Naravno, milicija što trenira strogoću, nije imala razumijevanja za Ljubine mjere štednje, pa je ipak morao duhnuti u balončić, koji je u onom mraku prvo pozelenio, pa totalno pocrnio, crnji nego redukcijski mrak Vilsonovog šetališta.

Ostade te večeri Ljubo bez vozačke, a njegovi drugovi rukovodioci se dogovoriše da u njihovom kolektivu o tome ništa ne govore, kako njihov vjerni i dugogodišnji vozač ne bi ostao bez posla..

Prođe iza tog događaja desetak i više godina. Ode Ljubo Bajović u zasluženu mirovinu. Njemu i još nekim uposlenicima RTSA kolektiv pripremi dostojanstven ispraćaj, a on, tom prilikom, pozva svoje rukovodioce i kolege vozače da već sutra dođu na njegovu skromnu i privatnu proslavu u Kafanu ‘’San’’.

Naloži Ljubo gazdarici Ajši, zakonitoj supruzi gazde Mušana, da zakuha dvije povelike tepsije bureka i krompiruše, te da ih servira kad dodju uvaženi gosti.

” Novinar, ti sjedi do mene i piši !” , šeretski mi namignu i privuče mi jednu stolicu da mu budem bliže.

Nešto mi je slutilo na novu Ljubinu ujdurmu, jer me nije nikada prozivao na taj način , nego po imenu, ali slavljeniku nisam mogao da odbijem.

Edo Sidran, Lelo Krkan, Rašo, Vlado Vaginolog , Džano, Miro Mašić, Crni Švabo , Duga i ostali posjedaše okolo, a Vlado Dijak zauze kumsko mjesto u svom omiljenom čošetu.

Ubrzo , baš kada je vrijeme za pravog akšamluka, upadoše zvanice, Ljubine ‘’mušterij, direktori koje je decenijama vozio i njegovi bivši kolege vozači. Iz ohrndanog Juke Boxa već su od jutarnjih sati škripjela ‘’Dva Morića’’ i samo ‘’Dva Morića’’, na vječiti bis, prisutnom gazdi Mušanu ‘’za dušu’’….

Čim bi se neko osilio, a to bi obavezno bio ‘’padobranac’’, koji bi poželio da čuje neke zabavnjake za promjenu, nimalo ljubazni konobar Avdo. Mušanov dajdžić. dao bi mu neke druge smjernice;

’’Hašišar, ne kvari mi štimung u kafani, nego idi ti fino u svoj ‘’Kaktus’’ pa si tamo puštaj šta hočeš!”

Ajša razdijeli one svoje vantake pite, navališe se gosti na piće i mezetluk, pa u neke progovori najviši po rangu rukovodilac.

’’Druže Ljubo, u ime kolektiva Radiotelevizije Sarajevo , čestitam ti na zasluženoj penziji….’’

Pusti Ljubo druga rukovodioca da izdeklamuje svoju o postignutim značajnim rezultatima kolektiva, kojima je nesumnjivo veliki doprinos dao i njegov bivši vozač Ljubo Bajović.

Čim govornik sjede, ustade slavljenik, nazdravi i popi dupli vinjak na eks,

‘’Hvala tebi ,druže direktore, ali moj ispraćaj u mirovinu je bio juče. Ja danas slavim položeni vozački ispit! Pet puta sam propadao, ali sada je sve u redu, evo je, tu je, da svi vidite!’’

Podrumom se prolomi pljesak oduševljenja, a rukovodstvu RTSA prisjede i piće i meza , pa se obrzo izgubiše iz Kafane ‘’San’’…

Iz polumraka omiljenog mu čošeta, bljesnuše Dijakove zelenkaste oči, uhvati se čilo plajvaza, pa nešto kratko zapisa na margini umotanog ‘’Večernjaka’’.

Ovaj moj literarni zapisnik, po Ljubinom dekretu, ispisah iz svoje duše umalo sto godina kasnije. A , priznačete , nikad nije kasno i još uvijek vrijedi…

 

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply