SARAJKA KOJA ZRAČI SARAJEVSKOM LJEPOTOM I ŠARMOM!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SARAJKA KOJA ZRAČI SARAJEVSKOM LJEPOTOM I ŠARMOM!

Priča o divnoj sarajevskoj umjetnici!

Volim Sarajevo,volim ljude koje ”hodaju” njegovim ulicama, a posebno volim da pišem i vraćam sjećanja na neki period naše mladosti. I tada su ulice i zgrade bile slične današnjim, ali su tamo u većini živjele ” neke druge Sarajlije”, a koje su volile grad na svoj poseban multikulturan način.

Pošto sam se bavio sportskim (fudbaler) i novinarskim radom (AS, Večernje Novine, Oslobodjenje..) sretao sam  divne osobe koji su obogatili Sarajevo.  Danas volim da pišem o tim  ljudima poznatim i manje poznatim, a koji su zračili ljepotom sarajevske duše i na taj način obogatili i obogaćuju naš  život i obogaćuju naša sjećanja.

Prije para dana proslavismo tiho i diskretno (ovde sa druge strane velike bare to nije neki veliki praznik)  nekada naš značajni praznik 8. Mart u povodu dana žena, tih dragih ljudskih bića, koje uljepšavaju i osmišljavaju dane naših života!

U želji da podarim, za taj praznik,  jedan lijep dar za sve nas (ženske i muške) Sarajilije,a i druge ljubitelje savršenstva vizuelne umjetnosti, napisah ovaj tekst , praćen malom izložbom savršenih djela, o šarmantnoj sarajevskoj multidisciplinarnoj umjetnici, cijenjoj dami Dragani Pavlović Salamunović.

Iz fotografskog umjeća autorice, iz svakog fotosa, pa čak i iz svakog mega-piksla izbija ona fina rafinirana gradska sarajevska duša iz koje zrači osjećanjem, ljubavlju  koja nikom ne uzima ništa, nego naprotiv nudi svima radost uživanja, otkrivanja privlačnih boja, a koja nam oživljava sve to.

Za mene ja autorica ”trodimenzionalna umjetnica”, odnosno gledajući njene fotografije,ja imam utisak prostora (treće dimenzije) kao da sam i sam lično prisutan prostorno na mjestu dogadjanja.

Pa kada gledam ovu predivnu sliku Vrela Bosne, pored kristalno čiste vode, koju dočarava znalački uradjena ”slika”, ja nekako imam osjećaj da vidim ”uživo” protok vode, čujem žubor vode i vidim kapljice vode koja se odbija od obala rijeke, pa nekako kao da dodjem u iskušenje da sa napijem vode!

Inače svoju sklonost ka umjetnosti Dragana je ispoljila još od ranih dana svoje mladosti, izražavajući svoju kreativnost, svoju umjetničku dušu i svoja osjećanja kroz muziku. Njen izbor je bio violina, instrument koji pripada prije svega rafinirnim dušama i koji pruža priliku onome koji svira na njoj da pokaže svoju lirsku dušu.

Violina ne pripada žanru ratnih truba, ”prijetećih” tam-tam bubnjeva, vašarskih ” …Ramunika”. Ona je jedan fini senzibilni instrument koji svira osjećanjima, nekad sjetnim, nekad lamentirajućim, nekad veselim  i otmenim, ali nikada  ”agresivna”,  a junakinja ove priče je upravo takva osoba fina i senzibilna osoba i umjetnica.

Zahvaljujući ovom divnom daru i svoj profesonalnosti Dragana je proputovala mnogo država i prisutni na tim koncertima imali su privilegiju da uživaju u umjetnosti zvuka. Ono što je njenu muziku činilo posebnim bilo je to što je u svaka njena odsvirana nota nosila izraz njene duše i njenog Sarajeva.

Vrijeme je prolazilo, pa su vihori rata i poslije njega,mnoge prave Sarajlije, razbacali širom svijeta. U svom putovanju Dragana se zaustavila malo sjevernije u jednoj hladnoj zemlji u nivou  ”ispod mora”, ali ni to nije uticalo da njeno srce toplo kuca i za Sarajevom i za svoju novu domovinu, a umjetnički nivo njene novootkrivene ljubavi, ne samo da je iznad nivao mora, nego visok poput nivoa visokih bosanskih planina.

Neko reče da je slučajno otkrila ljubav prema fotografiji, a ja lično mislim da se ona samo probudila u njoj, jer umjetnica takvog formata ima neka ”tajnu vezu” sa umjetnošču kao takvom i samo treba neki momenat ili možda čak sekund da ista izadje iz njene i pokaže se u punom raskoši talenta autorice.

Za momenat zaustavljam da pišem, da pružim čitaocima zadovoljstvo da uživaju u magičnoj privlačnosti u kreativnom stvaralštvu naše Sarajke, naše umjetnice!

Gledajući neke od ovih slika, čitalac se može naći u ”dilemi” da li su ovo fotografije ili su neka umjetnička djela nastala rukom nekog slikara maestra. Ova mala ”izložba”, donijeće vam utisak u nekom momentu, da sjedite ”uživo” u Topliku ispod brane na Bembaši, da ste iznad Pivare, da šetate Titovom ulicom, prolazite pored Ferhadije džamije, da ste se popeli na Tabiju i da prelazite preko novog mosta Festina-lente  ( ili u žargonu pohiti-polako!).

Šetajte Sarajevom, kao da ste baš prostorno i osjećajno tamo, i kada dodjete do zadnje fotografije (u ovom prilogu)  ”zastanite” na momenat prije nego se vratite u vašu stvarnost i recite: ”Hvala Dragana, za ovaj praznik za oči i za dušu”!

 

 

Mart 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply