UMRO NAM JE NAŠ SULE……

MIRZA HASANEFENDIĆ

IN MEMORIAM

UMRO NAM JE NAŠ SULE…..

Nema više Suleta da ”hoda” po daskama koje život znače….

Nekako ovih dana padaju stalno neke tužne kiše u mom gradu, a sa njima kao da ”padaju” tužne i bolne vijesti. Jutros otvorih novine i pročitah, pa me pogodi u srce vijest da je umro moj školski prvogimnazijski drug Sulejman Kupusović Sule.

Prija par dana ode i legendarni glumac Robin Williams, pa nam bi nekako tužno jer smo bili njegovi ”fanovi”, ali ovaj odlazak Suletov i Vedin nedavni su nešto posebno, nešto što izaziva pravi bol, jer su otišli neki ”likovi” iz naše bliske okoline sa kojima smo djelili sarajevske ulice i radost njihovih umjetničkih kreacija.

Nekako uhvatih samog sebe da u zadnje vrijeme počesto pišem nekrologe ljudima koji su mi bili bliski i dragi, sa kojima sam znao popiti kafu i razmjeniti mišljenje, a sada ih više nema i ovo kao da je oproštajno pismo!

Sule nije bio po rođenju Sarajlija, rođen je 1951 u Kladnju, a kao dijete je preselio u Sarajevo, gdje je zavolio ovaj grad i koji je postao pravi Sarajlija, u koji je ugradio i sebe vječno, sa svojim monumentalnim umjetničkim opusom.

Suleta sam upoznao kao dijete na kladanjskoj riječici Drinjači, nekada davno, za vrijeme jednog školskog raspusta, a nastavili smo se družiti u sarajevskoj Prvoj gimnaziji i kasnije sretati na gradskim ulicama i kultnim mjestima!

Sule se kao još kao dijete isticao po nekim svojim karakteristikama i izdvajao po svojim ličnim osobinama. Sjećam se nekada davno polovinom šezdestih godina da su dječije novine ”Kekec” organizovale neki ”šampionat” u znanju i da je te 1965. u tom natjecanju pobjedio učenik Sulejman Kupusović. Jugoslavija je bila velika zemlja, puna pametne djece, željne znanja, pa je time i naslov prvaka imao veliku dimenziju i ”težinu”!

Kao učenik Prve gimnazije Sule se isticao svojom kreativnošču i željom za samo dokazivanje i nametanje svojih ideja. Bilo je jasno da ima neko nedefinisano ”liderstvo” u sebi, ali pomalo nejasno koje, jer ga za sport nije bilo, a nije ništa ni svirao, dvije stvari posebno cjenjene u tom periodu naše mladosti.

Onda je po završetku Prve gimnazije otišao u Zagreb gdje je upisao Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost, na kojoj je uspješno diplomirao 1974 godine. Njegova prva i najveća ljubav uvijek je bilo i ostalo pozorište, a pozorišnu režiju je specijalizirao kasnije u Varšavi i Krakovu!

Imao je svoje ideje, svoju rediteljsku karizmu i želio je uvijek da nametne svoje viđenje ”situacije i radnje” na sceni, kojom je ”vladao” u maniru umjetnika koji je zna svoj posao i da je ta ista scena dio njega.

Njegov rad je bio voljen od publike, pa je pored sarajevskih pozorišnih kuća, pozivan da režira širom cijele nam bivše zajedničke domovine i u Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj, a njegove predstave su izvođene i u Meksiku, Guatemali, Francusko, Njemačkoj, Španiji, Mađarskoj, Italiji i Austriji!

U ”Sarajevskom narodnom pozorištu” postavio je mnogo značajnih predstava; Kralj Lir, Bjesnilo, Braća Karamazovi, Hasanaginica, Prosjačka opera, Mati, Derviš i smrt, Hanka, Tvrđava, Legenda o Ali-Paši, Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna, Balkanski špijun u Sarajevu, ……

Radio je povremeno i za TV pa su ostale iza njega , a u sjećanju, ”Memoari porodice Milić”. ”Zajedno”, ” Viza za budućnost” i najpoznatija uvijek rado gledana serija ”Tale”…..

Režirao je i operu Hasanaginica (2000 godine), a autor je pozorišnog hita ”Ženski turbofolk bend”, a u izvođenju pozorišnog ansmabla ”Kamernog teatra 55”.

Naravno da ja bio laureat i mnogobrojnih međunarodnih, saveznih i republičkih priznanja i nagrada za svoj rad.

Suleta sam zadnji put sreo, prije par godina, u sarajevskom ”Narodnom pozorištu” , a u povodu predstave ”Legenda o Ali-Paši”. Bio je dobro raspoložen i primajući moje čestitke za divno urađenu predstavu, ispriča kako ima neke nove planove i ideje za nove kreacije i za rad sa mladima!

Nažalost, samo je ostvaren mali dio tog stvaralačkog opusa, jer ovu režisersku gromadu u daljem stvaralačkom radu, prvo je usporila, a kasnije i zaustavila teška i opaka bolest.

Ode naš drug Sule na vječni počinak, a na daskama koje život znače hodaće još godinama glumci, ti dragi ljudi, koji će svojim djelom i svakom njegovom ranije režiranom predstavom oživljati u nama njegov lik i djelo, podsjećajući  nas da smo imali privilegiju da ga poznajemo, kao sjajnog umjetnika i finog čovjeka!

Neka ti je hvala golema i beskrajna, za sve ono što si učinio obogačajući naše živote kulturom i ljepotom dijaloga i scene!

Spavaj mirno moj druže i neka je smiraj vječni tvojoj duši!

Sa poštovanjem!

Napisao august 2014 Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply