SADA, KADA SKORO OSTARIO SAM JA!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SADA, KADA SKORO OSTARIO SAM JA!

Razmišljanje o ljepoti svakog životnog doba!

Pripadam generacijama iz pedeset i neke i to onim starijim. Sam sebe tješim da sam sada u ”zreloj mladosti”, a sve više bijelih dlaka u kosi i bora na licu mi govore da sam više u ranoj starosti. Ono, nisam ja baš još u ”pravoj starosti”, ali da sam na ulazu u istu to je evidentno!

Rodjen sam u jednoj republici bivše nam zajedničke, meni drage, lijepe domovine. Ta republika je bila poznata po onom titovskom ni i i . Ni (i) hrvatska, ni(i) muslimanska ni(i) srpska (ovde nabrojano po abecednom redu) ničija i svačija, ali jedinstvena i voljena od svih njenih stanovnika!

U mom djetinjstvu i mojoj mladosti sve je  bilo lijepo……!!!!!

Ovde sam odlučio da se zaustavim da ne bih iritirao neke čitaoce koji ne vole sjećanja na prošlost jer ih to iritira i kažu da smo živjeli u mraku. Na ovo moj drug profesor Zlaja kaže: ” P…. mu materina, ko upali svjetlo!”

Ali kako da sjećanja ne bude, kada mi to ”vraća” drage ljude!

Kažu, ja to neznam i ne bih volio da to provjeravam, da oni što boluju od gubitka memorije prvo zaborave ono sto se danas dešava oko njih, dok ono sto je bili prije trideset-cetrdeset godina ostaje da zadnjeg dana razuma!

Evo obećavam u ovom tekstu vraćanja u prošlost vise nema! Knjiga uspomena je zatvorena i ja sjedam pred ogledalo da vidim stvarnu i današnju sliku. Faca u ogledalu mi je poznata i vidim lijepog i pametnog covjeka (i sve sam ja to sam otkrio), pa ko velim hajde da se malo ispričam sam sa sobom.

Postavljam sebi filozofsko pitanje: ”Je li ti žao sto nisi mlad?”

”Naravno da jest, jer mladost je lijepa, razigrana, bezbrižna, prirodna. Sve je lijepo, puno   vremena za zabavu, druženje piće, jelo, seks i sve to bez granica i još mnogo preko toga!”

A onda se u ogledalu pojavi lik malo starijeg zlobnog čovjeka, koji kaže pa i nije sve baš tako idealno u mladosti!

Gledaj ovu mladost oko tebe; moraju da rade minimalno po 16 sati (sedmično) i da uzimaju kredite da ”izuče” škole. Jednog dana kada završe škole dužni su dvadesetak hiljada dolara, a još nisu ni počeli raditi. (Ja sam završio ”u prošlosti” fakultet i nisam bio dužan ni dinara). Ups, izvinjavam se pojedinim čitaocima koji mrze ono vrijeme, što  spominjem negativne pojave iz prošlosti a koje tako depresivno djeluju. Evo neću vise. (”Tita mi(!)”)

Poslije toga treba tražiti posao, boriti se da opstaneš u žestokoj konkurenciji ili slikovito rečeno ”mala bara a puno ajkula!”. Ako radiš u privatnoj firmi (a to je ovde u većini) nisi nikada siguran da ti gazda neće reči ”Hvala, ali od sutra nemamo potrebu za Vama”.(U onom ”strašnom represivnom”  vremenu, to nije moglo ići tako…)

Kada počnes stabilno raditi, uzimaš kredit za kuću (najmanje 20 godina) i onda počinju nove brige; hipoteka, da ne izgubiš posao jer banke nisu ”merhametli” duše, pa ako ne platiš ratu na vrijeme prvo te opomenu pa poslije banka uzima  tvoju kuću i tvoju prošlost a onda se i nemaš čega lijepog sjećati. Formalno ti si gazda kuće, a u stvari (sve do zadnje otplaćene rate) pravi gazda je banka, koja je na taj način upravlja tvojim životom jer moraš mnogo da radiš da kuća ne promjeni vlasnika.

Sto se tiče noćnog života i seksa, e tu je prava radost. Izlaziš u bar, gdje srečes nepoznate osobe sa kojima ideš spavati poslije dva popijena piva. Svaku noć novi partner, baš kao u fudbalskom prvenstvu svak sa svakim.

Poslije desetina i desetina promjenjenih partnera skontaš da je u seksu princip isti, a sve ostalo su nijanse. Ljubav, onu pravu, rijetko kada i spoznaš, jer ti si ionako važan samo sebi ili kako to reče moj drug (prostak jedan): ” Masturbacija je najiskrenija ljubav jer vodiš ljubav sa osobom koju najviše voliš!”.

Partneri se medjusobno mjenjaju, pa se javno priča kakav je ko u ”onim stvarima”. Zato mnogi mladi, da bi se dokazali partneru, ” potežu” (ćešće nego stari) Viagru i Extazi da nabildaju ”ljubavni mišic”, a mlade djevojke ugradjuju silikone da bi imale grudi kao ”pištolje”. Ima još mnogo toga sto se tiče vještačke ljepote i seksualne hemije!

Ćesto, poslije burno provedenih noći, iznenadjenje dolazi za nekoliko dana u vidu SIDE i drugih polnih bolesti. To ti je po principu ”Stranac u noći, SIDA ujutro”.

Poslije svega treba naći životnog saputnika, zasnovati porodicu, dizati djecu i drugo. To je lako reči, ali se je teško odlučiti poslije svega što sta si se nagledao (nagledala) u današnje moderno vrijeme!

Lijepo je biti mlad, ali nije ni lako biti mlad.

Dižem pogled prema ogledalu i pitam ”onog” tamo ; ”Je li ti žao sto stariš!”

”Pa naravno da jeste, jer život prolazi brzo, ali nije ni to tako strašno kako neki to zamišljaju. Prije svega, ja sam sve svoje škole zavrsio i isplatio svoje kredite. Imam posao, imam puno godina, ali nemam nikakvih ambicija, pa se nizašto ne sekiram. Polako odbrojavam par preostalih godina do penzije, bez stresnih situacija!”

Imao sam bezgraničnu sreću da sam sreo u prošlosti osobu moga života( izvinjavam se ”mrziteljima prošlosti” ovo sjećanje je vječno, lično i nema veze sa onim političkim sistemom) i sa njom zasnovao sretnu porodicu, tako da danas imam veliku radost jednu malu unučicu koju obožavam i koja me ispunjava radošću.

Još jednu sekiraciju nemam! Po barovima ne hodam, pa ne mogu zaraditi ni neku seksualnu bolest, niti mi treba Viagra, a ni ekstazi, niti želim da se nekom dokazujem kao mačo man ili veliki ”švaler” po balkanski rečeno!

Zdrav sam i to je ono jedino ono što se broji. Možda ima istine o onoj pjesmi ”Plavog orkestra”; ”Bolje biti pijan, nego star!”, ali ima i ova svoje ”Nije tako strašno biti star i zdrav, u poredjenju sa biti mlad i pred silnim životnim izazovima”.

Nigdje mi se ne žuri, (po sisteme Fistika ”pohiti polako”), ne ugrožavam (u životu) nikoga, niti mene neko ugrožava!

Nije tako strašno biti i star, ima i to svojih prednosti! Mir i spokoj, vremena u izobilju za stvari koje voliš (npr ribolov, pisanje knjiga, sviranje, putovanja i slično).

Ovo je razmišljanje o prolaznosti života i ljepoti (i nedostacima) svakog životnog doba, pa zato je važno  uživati u ljepoti života radeći ono što u svom životnom dobu voliš!

16 mart 2012 Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply