”SARAJEVSKI ZAPISI”……ŠTA JE NAMA TENIS?

MIRZA HASANEFENDIĆ

”SARAJEVSKI ZAPISI”…..ŠTA JE NAMA TENIS?

Šta narod najviše voli;.. tenis, koridu, hrkljuš, bacanje kamena sa ramena…..

Pratim ovih godina tenis i vidim da teniseri sa bivših YU prostora, postižu svjetski vrijedne uspjehe, a bogami, eto i u Sarajevu zaigrao se ugledni Devis kup. Ima i u BiH dobri tenisera, ali nema publike da to gleda ili je nama tenis daleka i nepoznata sportska disciplina.???????

Gledam ovu gore fotografiju sa nedavno održanog meča Devis kupa u Sarajevu, a dvorana pusta k’o nekada, ne baš davno, vjerski objekti. Nekako, kada sam ljetos bio u Sarajevu, sjedim u kafani i čujem kako dvojica novokomponovanih pričaju o koridi u Čevljanovićima i kako je to prava stvar za ”raju”, te kako oni to ne bo propustili ni za kakve pare. Usput se dogovaraju i nabrajaju silnu (njihovu) sarajevsku raju koja će ići na taj sportski spektakl u kome se dva bika naguravaju rogovima cijeli dan, a sve je to praćeno pjevaljkama pod šatrom, kojima se stavlja lova u intimno rublje, vrte se janjci, teče piva u potocima i svi veseli i sretni.

Ma voli naš narod te stvari; koridu, hrkljuš, bacanje kamena sa ramena, skakanje na mijeh i slično, a tenis, kao oni kažu, ma to je za one što se prave otmeni i nije to za raju, a i dosadan je ko će gledati satima kako ona dvojica prebacuju onu lopticu preko mreže!

Neko voli koridu, neko hrkljuš, a ja lično volim tenis, kojeg igram rekrativno, pa je ova priča i posvećena sarajevskom tenis i njegovom mjestu u proteklim sarajevskim vremenima!

Priča kaže da se prva teniska loptica zakotrljala davno nekada 1885 koja je stigla sa Austro-ugarskom i kao takva je bila starija od svih sportova. O ovome nema pismenih podataka, pa možemo uslovno shvatiti kao tačnu.

Inače zvanično, po papirima, prvi sarajevski teniski klub osnovao je početkom dvadesetih godina prošlog vijeka ugledni Sarajlija i vrsni sportista g. Zdravko Šutej. Bila su dva igrališta na mjestu zgrade današnje vlade BiH i SDP, a pored koševskog potoka koji nije bio tada pokriven. Tereni su bili pješčani, a organizovanih prvenstava nije bilo i igralo se više rekrativno.

Poznata imena iz tog ranijeg perioda tenisa su bili Punčec, Mitić i Palada, a vrstan igrač bio je prof. Bela Ler.

Kasnije su tereni preseljeni su prvo u susjedstvo na mjestu današnjeg parka blizu FISa, a kasnije su izgrađeni crveni tereni na Skenederiji koji su tu ostali sve do izgradnje današnjeg sportskog centra skenderija (1968)….a to je bilo mjesto okupljanja svih sportista Sarajeva u tim vremenima!

Sin osnivača prvog sarajevskog teniskog kluba poznati  advokat g. Mladen

Šutej i njegova supruga Emina sa sačuvali ove stare fotografije (preuzete sa Dovlanet) koje su zlatne vrijedne i koje pričaju i svjedoče da je tenis uvijek bio prisutan u gradu i da su ga prave Sarajlije cijenile i držale do njegovog mjesta u životu grada. To je bila lijepa prilika ,pored sportskog momenta, da se ljudi druže i ne rijetko pokazuju i druge gradske vrijednosti, ljepotu, modu i otmenost.

Moj prvi kontakt sa tenisom, bio je na crvenim teniskim igralištima stare Skenderije. Bila su to vremena ranih šezdesetih godina i tamo su bila tri lijepa teniska igrališta sa jednim malim drvenim tribinama izmedju igrališta. Mi smo igrali fudbala na crnoj skenderijskoj šljaci,  a onda bi ”virili” kroz metalnu mrežu gdje su tenis igrali sarajevski majstori tenisa.

Jedan od najboljih tenisera bio je moj komšija Joško Štern, koji bio igraš TK Mlada Bosna i reprezentativac BiH. On je pobjeđivao sve redom u BiH, jedino mu je ostao neostvaren san da pobjedi vrsnog tenisera iz Tuzle Nenada Đuranovića, uostalom evo kako o tom vremenu priče sam Joško Štern:

”Što se tiče sarajevskog tenisa iz mog vremena volio bih se prisjetiti najboljih, ali ako nekoga i zaboravim neka mi ne zamjeri! Moj uzor u životu bio je Jovo Jovanović, volio sam gledati i učiti Husu Arslanagića , koji je za ono vrijeme bio vanserijski igrač. Neđad Vražalić, braća Ramović i braća Vučićević bili su nosioci tenisa tog vremena. Moram se sjetiti i drugih koji su dali veliki doprinos razvoju tenisa kao što je Sreto Šćepanović tadašnji predsjednik kluba, Braco Kulenović, Narcis Cizi Behlilović, ljudi bez kojih tenis u Sarajevu možda i zamro. Jedina super igračica iz toga doba bila je Jagoda Salihbegović koja je osvojila u tenisu sve što se moglo kod nas osvojiti! Moram još spomenuti i Mirsada Tanovića koji je studirao u Sarajevu i dao ogroman doprinos tenisu u gradu, tu su i Namik Terzimehić, Mišo Knežević, Tahir Trklja i drugi..”

Poslije okončanja igračke karijere, Joško Štern je postao prvi profesionalni trener u BiH (Zenica), a kasnije neposredno pred sam rat Joško je zajedno sa Goranom i Emirom otvorio je Štern Tenis Pool koji je nažalost egzistirao samo tri mjeseca i bio je zasnovan na profesionalnoj osnovi.

Joško je i danas aktivan, igra tenis i daje časove mladim generacijama koje dolaze, a mišljenja da današnji BiH tenis ima talentovane igrače, ali da tu treba više finansijske i druge ”logističke” podrške, uključujući i medijsku podršku igračima  kojima bi informativni mediji trebali pokloniti više prostora njihovim sportskim uspjesima, a dijelom i ponekim detaljom iz privatnih života!

Septembar 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply