”SARAJEVSKI ZAPISI”…..ŠTA JE NAMA MORDO?

MIRZA HASANEFENDIĆ

”SARAJEVSKI ZAPISI”…..ŠTA JE NAMA MORDO…….

Sarajevske igranke 1960, na sceni i iza scene, kafa sa dva fildžana…….

Godine su sarajevske 1959-60, vremena su kokuzna, ali je mladost radosna, bogata entuzijazmom, druženjem i puna ljubavi. Mladost voli život i izlaske, a među rajom su popularne igranke, a na glasu su ”Duvanjara” na Marin dvoru, Radnički dom na početku Koševa i ”Kod Morde(!)”, kojoj je posvećena ova današnja priča.

Igranke kod Morde, neko kaže Pape neko Atijasa, ali prezime nije važno za ovu priču, nego glavni lik koji je obilježio muzički život Sarajeva tih godina, ušao tiho legednu, a kao da je bio neka vrste prethodnice razvoju sarajevske muzičke scene.

Plesnjak gdje su bile održavane igranke ”Kod Morde”, a kojeg više nema u geografiji grada, bio otprilike na mjestu današnje opštine stari grad na onoj strani prema hotel Centralu. Mjesto je bilo zatvoreno sa jedne strane jednom velikom zgradom, a sa tri strane ograđen povisokim zidom, o kojem će biti riječi u daljem tekstu.

U katastarskim knjigama to se vodilo kao vlasništvo KUD ” Mladen Stojanović” Sarajevo, a ovlašteni predstavnik istog bio je junak naše priče svestrani Mordo. On je ustvari bio sve u toj organizaciji, bio je muzičar (svirao je saksofon), bio je šef orkestra, čovjek koji je birao pjevače, određivao njihove honorare, bio je šef osiguranja tj. brinuo se za red i mir na igrankama, ma bio je sve što se može i ne može zamisliti….

Na svim današnjim velikim muzičkim dodađanjima, veliki se značaj daje osiguranju i bezbjednosti reda i mira na istim, a Mordo je to radio za ona vremena maestralno, bolje nego današnje profesionalne agencije osiguranja.

Mordo je angažovao za održavanje reda, četiri sarajevska ”malo čvršča” momka. Na vratima u dugom hodniku, u koji se ulazilo preko puta ulaza u pravoslavnu crkvu u tadašnjoj JNA ulici, stajali su Džino i Fera, dva korpulentna momka i nije bilo šanse da neko uleti bez karte. U centru na plesnjaku bio je legendarni sarajevski gorostas zvani Gopoja, koji je bio snagom toliko superioran, da je nekom prilikom dvojicu ratobornih koji su se htjeli pomarisati na igranki , pokupio za okovratnike i poput male djece izbacio ih napolje iz plesnjaka, nravno sa”tapijom” tj, vječnom zabranom.

Četvrti izbacivač bio je poznati Paša, koji je pored korpulentne pojave važio kao i najbrži medju ”osiguranjem”. Kako je gore napisano, plesnjak je bio okružen sa tri strane zidovima, a preskakanje zidova i đabni ulazak je uvijek bio dio našeg narodnog folklora, bilo je uvijek onih koji su preskakali zidove ne bili tako ušli u plesnjak.

To je bio dio pašinog posla i on  je pratio situaciju, ali bilo je mnogo svijeta, pa nije imao baš idealan pregled. Mordo koji je svirao saksofon na podignutoj sceni, a mrzio je ove nezvane padobrance, pa je poput najboljeg podmorničara na periskopu, pratio  događanje na zidovima. Kada bi Mordo vidio nekog na zidu, on bi ostavi , usred svirke, saksofon pa bi prileti mikrofonu, ometajući pjevača, počeo da viče; ”Eno ga Paša, eno ga…..”. Vremenom se raja navikla na ovo, pa je i ovo postao dio spektakla zvanog igranka ”Kod Morde”,

Kao svirač na saksofonu, Mordo je bio solidan, ali je nekada iz samo njemu poznatih razloga (možda što je za vrijeme svirke pratio ”zidove i druge prateće sadržaje”) znao da ispusti neke piskave tonove, zašto se ga neki zafrkavali. Jednom prilikom, Mordo se pojavio na sceni sa maramicom u saksofonu, raja zinula pa ga pita šta je to, a on kaže ” da ”obrišem” ono piskanje kada naleti, da se ne čuje”.

Mordo je bio i organizator i učitelj, pa kada je njegov pjevač Ivica Matković slomio nogu, nastao je problem kako nači zamjenu, jer tada u Sarajevu nije bilo puno dobrih pjevača; Baho Kurt, Straja, Miralem Kruškić,…….

Onda je sreo mladog i neiskusnog pjevača, kasniju sarajevsku legendu (tada u nastajanju) Slobodana Vidovića, koji je zauzeo drugo mjesto na takmičenju pjevača u domu JNA, pa ga pitao bi li on pjevao na njegovim igrankama, a Slobodan koji je to obožavao, onako skroman i tih kakav je vazda bio, reče da bi ali nezna mnoga pjesama, jer je tek počeo pjevati. Mordo ga pozove kod sebe gdje su sedmicu dana vježbali slobodanov repertoar za igranke, pa je Vida preuzeo sjajno mikrofon u svoje ruku, a na taj način počeo jednu blistavu umjetničku karijeru na radost svih nas.

Mnogo godina kasnije, kada je Slobodan Vidović pjevao u Evropi, Mordo bi dođi, pa pozovi Slobodana da popije kafu sa ”svojim učiteljem”. Uz ovaj poziv i fini gest pažnje, vezan je kuriozitet da je Mordo uvijek naručivao jednu kafu sa dva fildžana, pa je i ovo jedan od legedarnih bisera Morde.

Mordo je bio muzičar, voditelj, animator i u njemu je bilo sabrano sve ono što ima vrijednosti na sceni i oko scene. Bio je sjajan improvizator pa su igranke u njegovoj organizaciji bile nešto mnogo više od toga, čak možda neka vrsta spektakla tog doba.

 

Slobodan Vidović 1960 godina

Imao je običaj, da kupi u granapu kod Ratka, bonbone pa bi ih dijeli diskretno muškarcima, nagovarajući da iste ponude djevojkama na igrankama i tako započnu prvi kontakt i dijalog.

Na početku plesne večeri, uzmi bi mikrofon pa bi onako fino učtivo zamoli ”mlade drugarice” da budu mekša srca i da ne budu brze u davanju korpi, jer se ovde skupljaju fini momci.

Mordo je bio i veliki šarmer, a imao je poseban način da ”šarmira” ljepšu sarajevsku polovinu, a i da provjeri ”da li je bilo efekta u tom šarmiranju” ,

U to doba, u ženskom svijetu, su bile na cijeni najlonske čarapa, koje su se donosile iz Trsta. Mordo je uvijek imao paket sa čarapama, koje bi on pokloni namjenjenoj ženskoj osobi kao poklon. Ustvari, on bi uvijek izvadi jednu čarapu paketa, jer po njegovoj logici, ako je ženskoj stalo do njega imaće izgovor da ga potraži.  Kako je ovo ”radilo” nije mi poznato, ali je ovo jedno sjećanje na Mordu sa šarmerske strane!

I za kraj da se podsjetimo legendarne mordine izjave, kada bi se naoblači, pa se raja prepadne da ne bude ”fajront” Mordo bi se popni na binu pa reci: ”U slučaju sitne kišice, mi sviramo i pjevamo samo za vas!” i muzika bi nastavi da svira za raju.

Nažalost, ako je mordin život bio pun akcije i radosti, njegov zadnji ispraćaj, godinu-dvije prije rata, bio je tužna životna slika, čovjeka kojeg je znalo pola Sarajeva i koji je pravio zadovoljstvo mnogima, bio je ispraćen na zadnji počinak od samo pet divnih ljudi.

Oktobar 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply