FILDŽAN LIGA !

MIRZA HASANEFENDIĆ

FILDŽAN LIGA !

Priča o fudbalskom proletarijatu!

U zadnje vrijeme novine nose tužne vijesti o smrti sarajevskih fudbalskih legendi Katalinskog, Bajića, Bratića,… sve veliki ljudi, da se ustane kada im se ime spomene!

Malo se i piše koliko oni zaslužuju! Ja ih cijenim, ali u meni opet sve to budi neku tugu i sjećanje za neke druge legende sarajevskog fudbala, a čija imena i slike se pojavljuju samo u smrtovnicama u novinama na predzadnjoj strani i na gradskim ”direcima”!

Kada ja napišem umrle sarajevske fudbalske legende Bešlija, Pipa, Biba, Paja,…većina čitalaca će se pitati koja su ovu ”imena”, a možda ce neki ”produhovljeni” čitalac reči : ” Žao mi je, ali ja ne poznam imena rezervnih igrača!”

E moj druže fudbalski, ti si bio uskraćen za zadovoljstvo da gledaš majstore lige sarajevskog fudbalskog podsaveza, koju je raja zvala ”Fildžan liga”. Ovo je ime dobila po tome što se sve odigravalo u malom gradskom prostoru, a najdalje putovanje bilo je do Župce (prije Breze) gdje je na nagetom igralištu domaćin bio FK Mladost. Tu si jedno poluvrijeme igrao uz brdo, a drugo nizbrdo, pa je bilo od suštinskog značaja dobiti pravo izbora strane na početku utakmice.

U ”Fildžan ligi” se igralo za raju ili kako to reče pjesma (Zabranjeno pušenje) ”Ko ne poštuje taktiku, završiće u FK Vratniku!”. Da upotrebim ideološki riječnik pa da kažem da su tu igrali, radnička klasa, činovnici i ”dio poštene inteligencije” (studenti) , uglavnom u velikoj većini sve kokuzi. Oni su bili, u odnosu na profesionalce, pravi fudbalski proleterijat.

Moj prvi susret sa Fildžan ligom bio je sredinom šezdesetih godina, kada sam kao dijete sa Čobanije, išao svake nedjelje na Skenderiju da gledam te majstore.

Nogometno igralište Skenderija imalo je za podlogu crnu nabijenu sljaku, na kojoj su pored klubova ”Fildžan lige” igrali i oni iz viših liga FK Bosna i FK Partizan, a bogami su ponekad gostovali i Željo i Sarajevo!

Bilo je nešto trave u čoškovima oko korner zastavica, ali je to samo potvrdjivalo da se tu nije igralo po savremenoj fudbalskoj taktici, razvuci protivničku odbranu u širinu preko krila (do kornera) pa otvoriti prazan prostor za ubacivanje igrača. U Fildžan ligi taktika je bila jednostavna, nabacivati sa svih ”položaja” loptu u avliju (kako su navijači sa tribina zvali šesnaesterac), napraviti gužvu i uvaliti ”baju” (go(l)).

Na južnoj strani, na padinama Trebevića (Soukbunar) bila je prirodna travnata tribina, jedino mjesto na svijetu gdje su navijači Želje i Sarajeva koegzistirali u miru. Ulaz na Skenderiju je bio uslovno rečeno ”đaba”! Ograda Skenderije je imala više rupa u tarabi  nego što je imala taraba, pa su skoro svi koristili tu priliku koja se ne propušta. Na ulazu (u nivou današnjeg betonskog mosta) karte su plaćali samo ”hadžije”, stidljivi i plašljivi.

Nije bilo nikakve infrastrukture pa su ljudi nosili sa sobom tronošce da sjedu ili dekice da ”guza” ne pozeleni od trave. Na ulazu, koji je bio poput bunkera u kamenu, prvi put sam vidio jednu stvar koja će se kasnije masovno pojaviti na velikim stadionima. Djeca su prodavala novine za ”podguz”, tj. za sjedenje. Radilo se o starom ”Oslobodjenju”, pa ja nekad imam običaj reči, u šali, mi smo ”reciklirali” novine puno ranije nego ”zapad”.

Na Skenderiju se išlo subotom popodne i nedeljom ujutro, a poslije na Koševo ili Grbavicu! Skenderija je bilo mjesto radosti i života, ali se jednom desila i tuga pregolema, pa je na igralištu preminuo golman FK Vratnika Smajiš. On se bacio protivniku u noge i tako nezgodno se povrijedio da je umro na terenu! Jedan rijedak tragičan slucaj, pa ja evo koristim priliku da obnovim sjećanja na tu tragediju i tragičnog junaka!

Bilo je na Skenderiji dobrih talenata, pa je tako Boris Bobo Kožemjakin igrao za prvi tim Partizana sa šesnaest godina i bio ”veznjak” kojem su predvidjali blistavu karijeru! Golman Partizana Slavko Banduka postao je prvi golman beogradskog Partizana.

Neznam zasto, ali za igrače koji igraju grubo raja je govorila da ”krpe” ili da ”kokaju”!

Raja na ogradi je volila igrača sa nadimkom ”tânjâ” (dugo A, važno zbog smisla). Ovo nije dolazilo od lijepog ženskog imena Tanja, nego od rijeci ”tanjež”, koja je poznata Sarajlijama. On je bio dobar igrač, ali nije volio puno da trči, jer je imao ”mašala” kila!

Po početku izgradnje sportskog centra Skenderija, u zimu 1968, Fildžan liga se preselila na pomoćni teren stadiona Koševa (crvena šljaka) i na Grbavicu (crna šljaka).

Nastavak slijedi……

napisao MIRZA HASANEFENDIĆ

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply