”SARAJEVSKI ZAPISI”……”ŠTA JE NAMA BUBANJ”

MIRZA HASANEFENDIĆ

”SARAJEVSKI ZAPISI”…..ŠTA JE NAMA BUBANJ?    (II nastavak)

Kako je Narodna milicija ”zavolila” Rock&Roll!

Grupa ”Janičari” imala je pomalo neobično ime, strano društvenim vrijednostima tog doba, ali je zato koncepcija grupe bila u duhu tog vremena tj, YU zajedništvu. Grupu su sačinjavali Sarajlije Aldin Dino Mujezinović i Ljubo Pavlović, sarajevski student sa Rijeke Flod Vladimir i Darko Javor iz Zagreba.

Pripremajući se za svoju prvi dugoročni nastup na Krku, grupa je žestoko vježbala u kući Dine Mujezinovića kod Nove željezničke stanice, gdje je danas Avazov toranj!

Neznam je su li dinine komšije bile ljubitelji Rock&Rolla ili je komšiluk bio kao pojava tog doba ”institucija”, pa se niko  nije bunio, odnosno komšije su bile ”nagodne”!

Bila je drastična razlika vježbati u sobi u dininoj kući i svirati na velikom muzičkom podijumu hotela A kategorije zašto se grupa spremala, pa su se pojavili prije svega materijalno tehnički problemi.

Ljubo je imao bubanj, možda dobar za svirku u raji, ali nije odgovorao ni svojim kvalitetom, ni pojavom za luksuzni hotel i njegovu klijantelu. Onda su se dva dobra duha sarajevske muzike, Brano i Ahmed, dali na posao, pa su ručno u svojim radnjama napravili skroman bubanj za sviranje na Krku!

Dobri sarajevski muzički duhovi su imali zlatne ruke za instrumente, ali ih nije ”bilo”  za elektroniku, koja je sve više ulazila u muzički svijet.

Ali ako nisu oni  bili za ”struju”, tu je bio član grupe Fold Vladimir koji je bio opsjednut elektronikom i on je lično pravio ”čuda” uz pomoć elektronskih komponenti (koje je nabavljao iz samo njemu poznatih izvora) i napravio  prva arhaična pojačala za instrumente. Tražio je svuda i na kraju našao rashodovani veliki Džuboks. Izvadio je iz njega one velike zvučnike (veličine cca 1m), čime je grupa dobila na zvučnoj snazi.

Period vježbanja je bio završen, grupa se snabdjela ”novim intrumentima” i došao je dan da se dininom  komšiluku ”uskrati” besplatni Rock&Roll i grupa je otišla u Rijeku, gdje će provesti tri dana da se upozna sa stanjem Rock&Roll-a u tom gradu.

A tamo su upoznali već afirimisanu riječku rock grupu ”Uragani” sa pjevačem Daliborom Brunom koji će postati kasnije ”ime” na YU sceni i sa sjajnim gitaristom Darijem Otavianijem!

Pored neprikosnovenih ”Uragana” , ”Janičari” će upoznati i grupu ”Mamini i tatini”, a što je bila riječka verzija legendarne grupe ”Mamas & Papas”, ujedno je to bila prilika sarajevskim rokerima da na igralištu zvanom ”Nafta” upoznaju i druge manje afirmirane riječke rock grupa!

Na dan kada je trebalo da se ”pređe” na blisko ostrvo Krk, muzičari su doživjeli prvu ”gotivu” od organizatora. U to doba još nije bio izgrađen ”Titov most” preko kanala, pa se putovalo trajektom, ali hotel je poslao vlastitu brodicu po članove grupe i njihovu opremu!

A onda, ljeto, more, sunce i druge aktivnosti………..

Nažalost malo tih drugih aktivnosti, a puno rada i dokazivanja uz stalno prisutnu dozu treme da li su dovoljno dobri za, uglavnom, stranu i zahtjevnu klijantelu. Grupa je počela da upoznaje prve probleme i posljedice ”stalnog” sviranja.

Prvo je ”pao” pjevač koji je dobio žestoku upalu grla, koja ga je udaljila od mikrofona, pa je Ljubo bio primoran da se ”prihvati” mikrofona.

Ljubo je dobro pjevao, iako nije to bilo u baznoj koncepciji grupe, a najviše je pjevao pjesme od Drage Mlinarca ” Grad” i ”Osmjeh”, što je naišlo na dobar prijem kod publike. Uspio je nevjerovatno dobro ”skinuti” Drageca sa bojom glasa, ponašanjem na bini pa čak i odjećom, a na opšte zadovoljstvo prisutnih jer je Mlinarec bio u to doba kultni rock pjevač iz Zagreba.

Ljubo je tako dobro pjevao da je mislio da postane vokalni solista, ali je nažalost i on vrlo brzo ”pao”, zbog teške upale grla, pa se vratio bubnjevima.

Muzičari su uočili jednog mladog tihog čovjeka, koji je bio tu skoro svake večeri, pažljivo ih slušajući. Onda su jednog dana stupili u kontakt sa njim i on se predstavio kao Mladen Baraković zvani Fuma iz Zagreba i da on svira bas gitaru.

Da li je to bio neki znak sudbine ili slučajnost, neznam, ali je vrlo brzo Dino morao ići u Sarajevo, pa se kao spasilac ljetnog angažamana pojavio Fuma koji je uletio u grupu i tako spasio situaciju. Fuma je odmah naručio i za 24 sata dobio profesionalno pojačalo marke ”Dinakord” iz Zagreba. Bilo je jasno da se radi o vrsnom basisti i profesionalcu.

Jedan dan bez sviranja. Ljubo je iskoristio da ode u Trst, koji je bio u to doba za cijelu Ex-Yu mjesto gdje se išlo u nabavku moderne odjeće i obuće. Ljubo je donio neku košulju koja se mnog dopala Fumi, koju mu je Ljubo dao, a Fuma koji nije imao pare kod sebe u tom momentu, rekao je Ljubi da će mu dati iste u Zagrebu.

Iako skromni sa opremom, ali svojim znanjem i srcem su osvojili srca mještana, koji su ih vodali po značajnim mjestima na otoku, među kojima i u kuću legendarnog Ive Robića. Boraveći na otoku, imali su priliku da obogate svoje muzičko znanje sa duvačkim instrumentom zvani Sopile, koji postoji samo na Krku i Kvarneru, a glavne zvijezde te muzike su bili Dinko Banić i Ira Kraljić

Dva mjeseca su brzo prošla i ”tezga” je bila odrađena uspješno. Rezultati su bili više nego pozitivni; steklo se ”ime”, skupilo iskustvo, porastao je rejting grupe i još mnogo više preko toga! Bilo je jasno da se pred muzičarima otvaraju novi putevi u dva pravca; ili će grupa dobijati nove angažmane ili će pojednici dobijati pozive od mnogo renomiranijih grupa da pređu u iste!

Po povratku u Sarajevo, muzičari su otišli kod Ahmeda i Branka, da tim dobrim ljudima ispričaju kako bilo na prvom profesionalnom ”gostovanju”.

Dvojica dobrih ljudi su sa njima podijelili radost uspješnnog ljeta, ali su im onako stidljivo priznali da ih je bio strah , da ih ne vrate sa Krka poslije par dana, ali nisu htjeli da ih demorališu!

Kada je ”tezga” završena, Ljubo se vratio u Sarajevo i nije bio dugo u Zagrebu. Poslije nekoliko mjeseci, jednog dana zazvonio je telefon u ljubinom stanu, a sa druge strane ”žice” bio je Fuma. On se javio da namiri ”dug” i ujedno pozvao Ljubu da bude njegov gost u FIS na koncertu prestižne džez grupe ”YU Jazz Selection” čiji je, u međuvremenu, Fuma postao stalni član!

Inače tih godina je bio pravi procvat rock muzike širom nam bivše domovine, pa iz tog perioda datira i ova dole navedena priča.

Navodno, neki visoko rangirani funkcioner ”Narodne milicije” nije znao kako da se postavi na ovu masovnu pojavu ”čupavaca koji tamburaju naku novu muziku”, pa upitao onako diskretno jednog visokog saveznog političara kakav je stav partije po ovom pitanju. Savezni drug mu je odgovorio da je Tito rekao: ”Ma pustite omladinu neka sluša ono što voli i uživa u mladosti!” , a još je dodao da on misli da i drugu Titu nije mrska ova muzika. Milicijskom funkcioneru pao je kamen sa srca, a od tog dana i Narodna milicija je zavolila rock muziku.

Ovo su meni stariji od mene ispričali, pa ko su oni mene slagali, onda sam i ja vas.

Po dolasku u Sarajevo, grupa je prestala sa radom,  a sa svojim  iskustvom pred njenim članovima su se otvarala vrata novih grupa i nove kombinacije.

Od tada je prošlo mnogo godina pa se Flod vratio u Rijeku kao urednik lista, Darko Javor je fizičar i poduzetnik u Zagrebu, nažalost Dino Mujezinović je preminuo prošle godine, a jedino je još uvijek aktivan Ljubo Pavlović, ostala je samo ova fotografija kao sjećanje na jedno divno toplo krčansko ljeto, divne domaćine koji su prihvatili kao drage goste  i prvu profesionalnu tezgu.

Pun iskustva i samopouzdanja poslije prvog profesionalno odrađenog ljeta Ljubo je pristupio poznatoj sarajevskoj grupi ”Mladi” a koja je imala stalni angažman u pionirskom centru na Grbavici.

A o tome šta je Pionirski centar na Grbavici značio gradu i samom naselju Grbavica, ko je tamo svirao, ko je postigao slavu nA Yu estradi i kako je prošao Ljubo u narednom nastavku serije ”Kako se kalio sarajevski Rock&Roll”!

Novembar 2014 napisao Mirza Has,anefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply