”SARAJEVSKI ZAPISI” PRIČA O BORI ZVANOM KARANFIL, FUDBALERU, TAKSISTI, GOLUBARU,….

MIRZA HASANEFENDIĆ

”SARAJEVSKI ZAPISI”

PRIČA O BORI ZVANOM KARANFIL; FUDBALERU, TAKSISTI I GOLUBARU!

U nekoj nepisanoj sarajevskoj istoriji svakako da jedno mjesto zauzima Boris Trajković zvani Boro Karanfil. Boro je pripadao jednoj sportskoj familiji,a njegov brat, Koke Trajković bio je jedan od najboljih sarajevskih rukometaša tih godina!

Ako je neko u Sarajevu bio poznat u gradskoj raji po nečemu, npr. dobar muzičar, pjevač, fudbaler, rukometaš i slično, e onda je Boro bio ”multidimenzionalno” poznat. Raja ga je znala kao dobrog fudbalera, kultnog taksistu, poznatog cvjećara i strastvenog golubara.

Kao fudbaler Boro je proveo cijelu karijeru u FK ”Sedreniku” gdje je bio omiljen od suigrača i od ”tribina” ili tačnije rečeno od navijača sa ograde koševske dvojke (crvenog šljakastog igrališta).

U ovoj priči ima nešto posebnog, ukus onovremenskog Sarajeva, jer je Boro odrastao u centru grada u ulici Kralja Tomislava  i tu je bio cijeli njegov život i rad, cvjećara i taksi štand, a igrao je u FK ”Sedreniku” klubu koji je pripadao brdovitoj mjesnoj zajednici na drugom dijelu grada.

 

stoji drugi sa lijeve strane Boro Trajković

Navijači kluba i ljudi sa Sedrenika su voljeli Boru, koji se njima oduživao dobro igrom i nepoštednom borbom za  boje kluba. Vremena blijede, pa se zaboravlja, ali ja se nekako sjećam par dobrih igrača FK ”Sedrenika” iz tog vremena, vrsnog veznog igrača Ede Dalipagića, centarhalfa Pušine i golmana Čengića.

Imao sam priliku i zadovoljstvo da igram sa Borom, jednu sezonu u FK Partizanu i to mi je ostalo u dragom sjećanju. Bio je bio vrstan centarfor, plav, korpulentan, čvrst duel igrač, sjajan šuter, dobar igrač ”glavom”, beskompromisan koji nije štedio ni sebe ni protivnika, a da pritom nije nikada ”potezao” prljave startove, igrajući uvijek čisto i sportski.

Ako bi mu neko tražio manu, možda bi mu se prigovoriti da nije baš volio mnogo trčati!

Ali je zato svojom snagom i probojnošču ”razvaljivao” protivničke odbrane i na taj način otvarao meni, kao vrlo brzom igraču, prostor, pa sam se zahvaljujući Bori te godine nadavao podosta golova. Kasnije se Boro vratio svojoj prvoj ljubavi FK ”Sedrenik”.

Inače, stratezi sa ograde su razvili taktiku i dobacivali borinim suigračima da nabacuju loptu sa svih pozicija u ”avliju”, kako su oni zvali šesnaesterac, do Bore, a koji će uvaliti ”baju” (go(l))!

 

Boro je držao uglednu cvjećaru u ulici Kralja Tomislava, pa predpostavljam da njegov nadimak i dolazi od te cvjećare. To je bila divna lokacija, odmah na početku ulice u centru grada, a bila je poznata po uvijek bogatoj ponudi svježeg cvijeća i po jednoj finoj dami koja je pravila divne cvjetne aranžmane za mušterije.

Boro je bio, možda, manje poznat kao cvjećar, ali je zato u gradu bio poznat kao taksista, koji je imao štand isto tako u ulici Kralja Tomislava. Ono po čemu je bio poznat, bio je njegov auto marke Mercedes, koji je uvijek bio besprijekorno čist.

Uvijek je imao najnoviji mercedes sa krznenim presvalakama i nije dao da se puši cigara u autu, što je za ono vrijeme trebalo imati……hrabrosti i suprotstavit se armiji pušača.

Vozio sam se par puta sa Borom, poslije treninga, kada je on vozio besplatno suigrače do štanda u ulica Kralja Tomislava, ne rijetko se zaustavljajući kod slastičarne čuvenog komše i plačajući nama studentima čuveni ”špricer” (pola boza, pola limunada)!

Ono što mi je ostalo posebno u sjećanju, bilo je nešto neviđeno za to vrijeme, prva polovina sedamdesetih godina, a to je da je u autu Boro imao malu televiziju. Televizija je bila mala možda ekran cca 10 cm, ali je ipak to bilo nešto novo i nedoživljeno u tom vremenskom periodu naše prošlosti.

Neznam zašto, da li zbog samog Bore, zbog dobrog i čistog auta, ili možda male TV, ali su mnogi ljudi stajali sa strane i čekali da Boro dođe na red, da bi se sa njim uputili na željenu destinaciju. Naime, tada su taksisiti bili solidarni u svemu, pa i u poštovanju esnafskog reda, da se na štandu u redu čeka uredno svoja mušterija!

O borinom golubarstvu nisam detaljno upoznat, ali mi je jedan zaljubljenik golubarstva i moj dobar drug pričao da je Boro bio veliki golubar i da mu je velika ljubav bila posebna vrsta golubova tzv. Sarajevski golub prevrtaner, poznat po svom prevrtanju, tj, pravljenju specifičnih spiralnih figura u letu!

Pričalo se, među rajom, da je dobio i neka priznanja za svoj rad na nekom saveznom susretu golubara.

U svakom slučaju Boro zvani Karanfil bio je jedan gradskih simbola u jednom vremenu prošlosti kada se nije nigdje žurilo, a opet se stizalo na sve!

Decembar 2014 Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply