SARAJEVSKI ZAPISI ”ŠTA JE NAMA MLADEN JELIČIĆ TROKO”

MIRZA HASANEFENDIĆ

ŠTA JE NAMA …..MLADEN JELIČIĆ TROKO

SRETAN TI ROĐENDAN . …Dobri čovječe. humanisto i sjajni umjetniče!

MLADEN JELIČIĆ TROKO

Nekako sa početkom zime, a u vrijeme ovih prazničnih dana ja se sjetim moga prvogimnazijskog druga Mladena Jeličića zvanog Troko; najboljeg , za mene, Djeda Mraza na svijetu! Još u srednjoj školi Troko je ispoljavao jednu dozu karizma i liderskih kvaliteta. Oko njega je uvijek bilo mnogo raje, koja se skupljala oko njega u velikom broju, da se nasmije i da čuje pametnu koju.

Sa njim je uvijek bilo u hodnicima Prve gimnazije zabavno i on je bio kao neki lijek za loše dobijenu ocjenu, ne prihvaćenu ljubav, izgubljenu utakmicun u Metalcu i bio je, sa svojom kreativnošču i pristupačnošču svakom, kao neka vrsta sedativa ili luka smiraja.

Sjećam se jednog nezaboravnog putovanja autobusom ”Energoinvesta” 67¸-68 po sistemu upoznaj Industriju svog grada i okoline. Na zadnje sjedište autobusa sjeli su Troko, Fiko Karkin i Paja Krošnjar i svo vrijeme su animirali duvački orkestar ”puhanjem” samo ustima! Ma to je bilo nezaboravno, ličilo je na pravi duvački orkestar popračen ”gegovima” Troke i kompanije, a i ponekih prisutnih koji su dobili inspiraciju duhovitosti zahvaljujući ”genijalcima” na autobuskoj sečiji.

Troko je još kao srednjoškolac imao, ono što večina današnjih političara nema, a to je karizmu, čestitost i poštenje. Bio je kao takav rođen za lidera, ali kao pošten čovjek nije volio da ima posla sa ”ravama”, a kaže se da je politika najveća kurva ( izvin’te me što psujem, al ja kažem samo onako kako čujem (Đorđe Balašević))

Troko i Mirza

Neznam kako je Troko, a niti je to važno, dobio to ime, ali me to podsjeti na jednog mog druga, poznatog muzičkog radnika, koji je imao običaj kad se iznervira da počne da trokira jezikom. Jednom prilikom pao, pa nam priča: ”Ja trč’o, zapnem za kamen i pao, pao, pao   (nikako da padne) ” a na to će Marka reči. ”Pa padni više jebo ga ti…..!”, da završiš priču!

E ovo mi liči pomalo na aktuelno političku elitu, koja je zapela za kriminal, neimaštinu, neperspektivnost  i pada, pada, pada ……a nikako da padne!

Vjerovatno ima ljudi koji kaže ”pa padni jednom više hebo ga ti! Da završimo priču….

Troko je igrao u hiljada predstava, uvijek nov i svjež, izlazeći ne rijetko iz napisanog scenarija, ustvari unoseći sebe i svoju dušu. U neko doba u Sarajevu su bili čuveni šibicari ,koji su krili ispod tri kutije šibica kuglicu od staniola, a koju niko nije mogao da pronađe. Poslije je Troko u liku Sadudina Šimširpašića pričao da to nije ništa i koliko je Evropa daleko otišla jer kriju mačku ispod tri lavora i niko ne može da je nađe. Danas je i to prevaziđeno na našim geografskim prostorima, pa politička elita ispod tri ”nacionalizma” krije silno bogatstvo, a niko ne može ”da ga nađe”.

Ako se kaže da je roda donijela djete, onda je  Troku na svijet vjerovatno donio Deda Mraz (Santa, Père Noël….) jer nije nikada bilo boljeg, ljepše i humanijeg Djeda Mraza od njega u našoj bivšoj domovini. Njegova široka duša i umjetnička kreativnost su jedino njemu omogućavala de bude istovremeno i ”drug” Djeda Mraz i Santa, i Pere Noel…a da to nijedna čista ljudska duša ne primjeti, a radovao je na hiljade mališana sa svih strana!

djeda mraz troko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovom do dobrom Samarićaninu, nije bilo teško da obilazi bolesnu djecu, ponekad i pojedinačno, besplatno, o vlastitom trošku, a najveća mu je bila nagrada kada su bolesna djeca se smijala toplog širokog ljudskog osmijeha!

troko i djeca

U ratu je odigrao hiljadu besplatnih predstava za mališane u svim mogućim ne pozorišnim uslovima (po džamijama, crkvama  i drugim ”priručnim mjestima” besplatno) vračajuči tako osmjeh djeci, tješeči uplašene, dajući im nadu za nešto bolje što dolazi sutra, ma učinio je kolosalno djelo spasavajući hiljade mališana od mržnje i dugog zla, a od novonastale države dobio je , da ne budem vulgaran, od šake do lakta, pa čak mu je ”mrak pojeo i glumački staž” koji je ostvario svojim radom i prije rata!

O ovom, o jednoj ljudskoj karizmi, o bardu sarajevskog glumišta mogle bi se napisati tomovi knjiga, a to je tako puno da ne može da sve stane u ovih para ”kartica” teksta.

Moglo bi se , a i trebalo bi sigurno, da se napiše i sraman odnos vlasti prema jednoj živoj sarajevskoj legendi, koja hoda, diše, priče i aktivno  podržava sve progresivne ideje i misli koje mogu doprinijeti boljem sutra mladih i svih narednih generacija koje dolaze. Danas mi slavimo tvoj rođendan, a ”miševi” neka ostanu u svojim rupama.

Kada sam krenuo da ovo pišem, bilo je zamišljenjo kao malo šira rođendanska čestitka, ali kada pričaš o Troki, a to je tako topla ljudska duša, pa te onda krene,a sama klavijatura računara ”svira jednu divnu životnu ljudsku priču”.

Moj dobri druže, bio sam sa tobom u hodnicima Prve gimanzije, gledao sam te na daskama koje život znače, na TV i na filmu, gledao tvoj marš otpora na ulicama grada; uvijek se bio i ostao isti, veliki umjetnik, humanista, Samaričanin, častan i nepromjenjljiv (rijetka osobina u ovom današnjem vremenu).

Može neko reči da kasnim jedan dan sa čestitkom, ali to sam namjerano uradio da se prvi dan malo izamknem u stranu silnoj lavini dobrih želja dragom čovjeku, a i da još jedan ”produžim” tvoje slavlje, jer ljudi poput tebe zaslužuju da to potraje i koji dan duže.

Zato neka ti je sretan rođendan plemeniti čovječe, veliki umjetniče, topla bosanska dušo i moj cijenjeni prijatelju!

troko

SRETAN ROĐENDAN!

Decembar 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply