IN MEMORIAM ENVER DRINJAKOVIĆ 1950-2014

MIRZA HASANEFENDIĆ

NEKROLOG MOM VOLJENOM DRUGU

ŠTA JE BIO RAJI…….ENKO DRINJAKOVIĆ

Nekrolog prijatelju je jedna stvar koju u mom spisateljskom radu ne volim nikada da pišem i koja mi izaziva toliko boli i suza, a moje misli postaju isprekidane i lete na sve strane poput raspršenog jata ptica koje je teško skupiti u jednu cjelinu, a ja nemam snage da završim ono što sam počeo. Teško je pisati o dragom i bliskom liku; on je tu pred mojim očima kao da je živ i vrte se silne slike od ljepote mladosti onolike, a ti opet znaš da ga nečeš više vidjeti i nikada mu više reči ono naša ”izvrnuto” sarajevsko VOZDRA, ŠTA MAI?

Kada pročitaju ovaj naslov većini čitalaca vjerovatno neće biti poznato ovo ime. Ono nije bilo na naslovnim stranama, a niti na malim ekranima. Enko je bio moj blizak drug, sa kojim sam proveo veliki dio djetinjstva i mladost.

Enko je bio svakodnevni dio onog mog Sarajeva, pa iako nije bio na naslovnim stranama i malim ekranima, on je uvijek veliki lik pred našim očima i ”gromada” u našim srcima gdje ću tu i vječno ostati dok i naša srca kucaju.

Igrao je fudbal u FK Jug i bio je fudbaler džentlmen. Iako je njegova ekipa FK Jug važila kao jedna od ”čvrščih”, Enko je uvijek igrao sportski i svoje protivnike zaustavljao na jedan fini tehnički savršen način uzimanja lopte od protivnika. Bio je tih, miran i nikad sklon nasilju, pa u cijeloj karijeri, možda jedini igrač, koji nije nikada dobio žuti karton.

U privatnom životu bio je dobar učenik i završio je Prvu gimnaziju sa odličnim uspjehom, gdje je uprkos svojoj mirnoći učestvovao u mnogim, prijen svega sportskim organizovanim aktivnostima.

Poslije se posvetio studiranju, a fudbal je nastavio da igra rekreativno sa rajom i po raznim turnirima malog fudbala.

Dijelio je u mladosti , ulice našeg grada sa rajom, uživao u ljepoti mladosti, volio putovati na Jadran, ”penjati” se na Trebević, stajati pred Benetom i uvijek je bio spreman pružiti pomoć onome kome je trebala. Nije bio čovjek od ”belaja” i uvijek je posredovao kada je trebalo smiriti zavađene strane.

Stiže danas tužna vijest, da je Enko umro i da ga više neće biti ni u Ferhadiji, ni na ćevapima kod Želje, ni na kafi kod Sulje, nema ga više i neće ga ni biti više nikada  na tim mjestima, koje je popout hodočšča obilazio pedesetak godina i više.

Čak je i njegova smrt bila simbolična, u stilu cijelog njegovog načina življenja, umro je tiho u snu, samo je legao, zaspao i otišao na daleki put tamo odakle se niko ne vraća. Kažu da tako umiru dobri i tihi ljudi!

Volio je igrati ”lopte” u sportskom centru Kovači, odakle dolazi i ova fotografija, na kojoj se vidi Enko (u crvenoj trenerci) u pripremi pred jedan rekreativni meč veterana.

enver drinjakovic

Meni je nekako sada teško i pusto proći Širokac ulicom pored groblja, jer nema više ni sportskog igrališta, a nema više ni Enke između njegovih stativa da raduje raju sa tribina!

Enko je imao, ako se to tako može reči, školski primjer ispravnog života i njegovog razvojnog puta. Nije nikada pušio, još manje pio, nije se ni sa kim svađao, sve je išlo svojim najboljim životnim putem, završio škole, imao lijep posao, zasnovao divnu porodicu sa lijepom djecom, nije bio ni sa kim u sukobu, ….jednostavno sve je bilo idealno……..ali izgleda sve što je lijepo ima i svoj kraj, koji je u ovom slučaju ipak došao suviše rano.

Ovaj tekst završavam sa tugom i sa porukom;   faličeš nam mnogo svima, a meni na jedan poseban način jer znam kada dođem , kao i svake godine u junu, u Sarajevo, faliće mi tvoj širok osmjeh, topli drugarski zagrljaj i čvrst stisak ruke  …..sa neizbježnim pitanjem Kako ti je tamo i kada češ se vratiti?

Ti si bio čovjek koji je uvijek volio da vidiš svu staru raju na okupu i to ti uvijek falilo, a što je bilo teško izvodljivo u ovim poratnim vremenima¨!

enko

Zato spavaj mirno dobri moj druže i neka je smiraj tvojoj duši vječni, a moja sjećanja na tebe neće nikada umrijeti!

 

 

 

decembar 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply