SARAJEVSKI ZAPISI…..DUBRAVKA FIJALA I OSMAN KAPETANOVIĆ

MIRZA HASANEFENDIĆ

ŠTA SU NAMA……”ROMEO I JULIJA”  (VI nastavak)

U prethodnom nastavku autor je ispričao priču o ulozi, mjestu  i značaju sarajevske grupe ”Romeo i Julija” 1969 godine. Priča je ispričana sa velike vremenske distance 45 godina kasnije, a u međuvremenu autor je dobio numeričku kopiju lista za mlade ”Spektar” sa orginalnim  datumom 1969 godine. U tom broju novina članovi grupe ”Romeo i Julija” Dubravka Fijala i Osman Kapetanović, pričaju svoje utiske o grupi, o sarajevskoj muzičkoj  sceni, o njivovim viđenjima godina koja dolaze i njihovo mjesto u njima.

To je njihova priča, svježa i iskrena, ispričana  odmah poslije prvog snimanja i prvog nastupa, pa autor teksta smatra je da to dokumenat vrijedan za objavljivanje, jer daje njihovo viđenje tog vremena bez ikakvog kalkulisanja ili pokrivenog ”patinom” vremena, događaja i ličnih interesa!

Objavljeni tekst je tačna 100% transkrpcija teksta, čiji je orginalni tekst (numerizovan) objavljen na kraju teksta, da bi se čitaoci uvjerili u apsolutnu autentičnost istog!

Romeo i Julija (1)

DUBRAVKA FIJALA

Vezala sam se za muziku još od malih nogu. Moji roditelji su čitav svoj život posvetili operskoj umjetnosti, sad ti je sve jasno. Umjesto dječijih pjesmica slušala sam šta je tata pripremao za nastupe. Sjećam se da sam najviše voljela kada je pjevao, igrao komične role ”Seviljski  brijač” …..Kasnije, pohađala sam muzičku školu. Klavir mi je išao odlično. Čini mi se da sam Baha oduvijek voljela. On je najveći! Imala sam želju da budem veliki pijanist, ipak morala sam odustati od ovakvih ambicija. Uslijedile su neke komplikacije s rukom i želje su ostale neispunjene. Sada se posvećujemo pop muzici.

Roditelji se protive i nikako ne shvataju ovu muziku. Smatraju da ću na ovaj način degradirati svoj muzički ukus. Ritam ove muzike nosi. Za mene je na izvjestan način zaborav i izolovanje od svakodnevne veoma burne, komplikovane situacije u kojoj se čovjek danas nalazi. Kada pjevam, potpuno se predajem pjesmi i tom opojnom ritmu. Smatram da ova naša muzika ima neosporne kvalitete. Bitlsi i Mahalija Džekson su moji ljubimci. Bitlsi su genijalni. Rade ono što im se sviđa i prisiljavaju ljude da o tome razmišljaju. Ovo što mi sada radimo, mislim ”Romeo i Julija”, to je samo odskočna stepenica.

Prvo da nas prihvate, pa onda da radimo ono što može doprinijeti progresu. O sarajevskoj pop školi može se opravdano govoriti. Radio Sarajevo je napravilo mnogo dobrih stvari. Eto, ”Šlager sezone”,  pa niz drugih kvalitetnih emisija. Dali su šansu mladima da se pokažu. Indeksi su najbolji, Pro Arte su dobri, imaju čvrstinu. Mi smo od ovih novih najperspektivniji. Uostalom to me ne zanima! Volim fotografiju! Htjela bih pokušati sa filmom! Šta će biti kasnije? ……ko živ, ko mrtav!

Slikarstvo me privlači; Šagal, Ljubović, volim Kamija, Žida, …..i drugo.

Svijet je pomalo umoran. Evo samo pogledaj muziku, ozbiljnu muziku. To je nešto strano, eksperiment, gdje je tu mjesto mjesto umjetnika? Drugi put ćemo o tome. Moja generacija je vrijedna generacija. Ipak, ne sviđaju mi se te gluposti sa drogama. To je besmislica!

OSMAN KAPETANOVIĆ

Počelo je sa Šedouzima (The Shadows). Prije desetak godina radio je emitovao Bongo bluz. To je pokrenulo gotovo polovinu muzičara Pop-a u Sarajevu. Tada sam ja čeprkao po gitari , no zahvaljujući ritam gitari Kodeksa Bebeku, krenuo sam naprijed. Vremenom smo se razdvojili. Ja sam otišao u Milano, on u pomenuti sastav. da završim sa Šedouzima i Bongo bluzu……Metalni zvuk Henkove starterice sa dubokim halom. oduševio je i pokrenuo mnoge gitariste. Svi su svirali taj Bongo bluz.

Za mene su Šedouzi početak pop-a  nešto vanserijsko. Onda su došli Bitlsi i donijeli akorde određene težine. To je bilo novo. Vratio sam se iz inostranstva i gotovo isto veče sreo Borotu…..eto simbolike. Uključio sam se u Special faktor. Taj sastav bio je izuzetan rasadnik dobrih muzičara. Ipak, vrijeme je učinilo svoje. Prvo je otišao Hamdija Čustović, malo zatim Mladen Drljača (sada solo gitarista Pro arta). Nismo nalazili dobre zamjene i to je bio kraj te grupe. Stvari su išle svojim tokom i eto nakon toliko vremena sačinjen je dobar sastav. Naš prvi snimak …pa…. nisam imao baš tešku bas dionicu. Na snimanju sam se osjećao kao učenik koji je davno nabubao svoju lekciju. Draž i atmosferu snimanja osjetio sam tek kada je posao završen.

Inače težim korektnom sviranju.Trudim se da estetiku Šedouza primjenim, ali naravno ne kao jedno banalno kopiranje.  Naš prvi nastup pred publikom nije mi dao neka uzbuđenja, tremu…očekivao sam povoljnu reakciju publike. U Sarajevu je teško očekivati nekakav značajan preokret na muzičkom planu. Sve se zna …zna se kako, ko i šta radi. Indeksima je potreban jedan dobar studio, Kodeksima ostaviti podijum, Pro Artama i jedno i drugo, kod Čičaka je vokal voema dobar. Skenderija je dala šansu mladim sastavima i vidjeće se koliko ko vrijedi. Ima pojedinaca koji zaslužuju pažnju….Do sada se fakultet i muzika podnose. S jedne strane bijeli mantili, tišina i leševi……a s druge strane žice, instrumenti i galama. Politika je meni strana. Dosta mi je problema fakultet i posao.

Mislim inače da je naša omladinska štampa tek u razvoju, pomalo pod uticajem određenih ljudi!

U SLIJEDEĆEM NASTAVKU INTERVJU I SA DRUGA DVA ČLANA  GRUPE ”ROMEO I JULIJA”!

dubravka i osman

 

decembar 2104 priredio Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.