IN MEMORIAM ……KEMAL MONTENO (1948-2015)

MIRZA HASANEFENDIĆ

 

IN MEMORIAM…….KEMAL MONTENO ( 1948-2015)

ŠTA JE NAMA ………KEMAL MONTENO

” Ti nam Moke uglazbiš dio duše…..” (Rade Šerbedžija)

Došlo neko olovno teško vrijeme,nema sedmice da neko od dragih ljudi ne ode tamo odakle se niko ne vraća. Ode moj drug sa fudbalskih terena Enko Drinjaković, ode Suljo vlasnik bosanske ”stogodišnje” kafane Tunel kod Sebilja gdje popih hiljade kafa u mom životu, a jutros dođe teška i žalosna vijest da je otišao i naš legendarni pjevač Kemo Monteno.
Tri osobe koje pripadaju različtim svjetovima našeg grada, a opet imaju jednu zajedničku crtu jer su svi oni bili naše Sarajlije, pripadali našoj raji i što je posebno tužno svi su umrli mladi u šesdeset i nekoj godini života!
Osipa se sarajevska raja i sve će biti manje onih koji čitaju ovu vrstu priča!
Današnji nekrolog je posvećen je čovjeku, koji je bio istorijska gromada grada i koji je nešto lijepo što ti se događalo u tvojoj mladosti, koji budi u tebi nostalgiju i žal za nečim od nemjerljive vrijednosti što si imao, a toga više nema, i nema, i nema ……..i nema ga više
Sam Kemica je rođen, kao u bajci, iz prave i iskrene ljubavi. Njegov otac Monteno Osvaldo zvani Valdi, Italijan iz mjesta Monfolkone, bio je rapoređen za vrijeme II svjetskog rata u Sarajevo, gdje je sreo ljubav svog života Sarajku Bahriju, sa kojom je dobio 17 septembra 1948 sina, kome dadoše ime Kemal.
Kemicu sam pri put sreo u prvoj polovini šezedestih godina na stadionu Koševo, gdje je počeo da igra fudbal u juniorskoj ekipi Sarajeva. Otac Valdi i majka Bahra su bili zaposleni kao službenici na stadionu, tako da je Kemo provodio dosta vremena na stadionu i majstorski ovladao loptom. Bio je vrsno desno krilo, dobar dribler i brz, pa su mu predviđali lijepu karijeru u FK Sarajevu!

pioniri FK Sarajevo
Međutim, Kemo je bio isuviše prefinjen da bi izašao na kraj sa bekovima, tim fudbalskim grubijanima, pa kada ga je jednom ”pokosio” jedan grubijan počeo je da razmišlja o gitari.
To je bila ljubav na prvi pogled i Kemo je zavolio muziku, počeo da svira gitaru i kao vrlo mlad napravio je svoju prvu kompoziciju ”Lidija”, za koju je tekst napravio naš dobri prvogimnazijski drug Rešad Hadrović Reško (Čećo) i koja je postala i ostala i dan-danas hit. Nažalost i Reško nije više među nama, ode i on , a nama ostade u sjećanju kao jedan fini plemeniti čovjek i pjesnik!
Kemo je bio jedna stabilna ličnost i u emotivnom životu, pa je tako rano upoznao ljubav svog života Branku, koju je oženio 1971 i sa kojom ima dvoje djece.

kemo u domu mladih
Kemo je napisao mnogo pjesama, ali uvijek nekako ostaje najpopularnija pjesma, kao neka vječna himna ljubavi Sarajlija prema svome gradu, pjesma ”Sarajevo ljubavi moja”!
Kemo je igrao lopte na stadionu Koševo, rastao na ulicama grada, družio se sarajevskom rajom i bio onako običan i svima pristupačan bez distanciranja.
U njegovoj duši i njegovom muzičkom izrazu bilo je usađeno nešto od te sarajevske duše, pa je nekako samo njemu bilo ”dopušteno” i prihvaćeno da lični izraz ponekad ubaci i neki tipično sarajevski izraz tipa ”Al’ u žutu” kada pjeva da muškarci ne plaču. Njegovo pjevanje i prirodno ponašanje na sceni davalo mu je uvijek poseban šarm, jednostavnost i toplinu sarajevske duše.
Lijepo to opisa Rade Šerbedžija, isitinito i inspirativno: ” Ti nam Moke uglazbiš grumen duše…..”
Bio je tako jednostavan, a opet je držao do jednog nivoa otmenosti.
Družio se sa mnogim estradnim umjetnicima, aposeban je bio drug i sa Tomo Zdravkovićem, jer su obojica imali sklonost ka boemstvu i muzici! Obadvojica su bili muzički kolosi, a danas su postali legende kojih više nema!
Nekako pred svoju smrt, Toma Zdravković, reče Kemici, na Trebeviću kod Kiča: ” Ja Kemice,neću još dugo, daj napiši mi jednu ….da se raja sjeća na mene”. Sjede Kemo i za jedno jutro napisa teskt i muziku za pjesmu ”Pjesme moje…” a koja počinje sa riječima : ”Jednog dana, kada odem ostaviću svoje pjesme da ih staro društvo zapjeva, pjesme moje nizašta me ne krivite, ostanite sa drugovima i za mene živite…..”

Prođe od tada dvadeset i pet godina, a nažalost i Kemo ode, a poruka teksta sa početka ove pjesme ponovo je postala aktuelna, jer i iza Kemice će ostati pjesme da žive za njega. (naravno sa izmjenom tomicinih hitova) i da staru raju obraduju!
Provodili smo mladost uz njegove pjesme, bio je jedan virtuelni dio nas, bio je živi monument našeg grada i dio topline i šarma južnoslavenske muzike.
Mnogo sam žalostan, jer kao da je neki grumen naše duše otpao, neki spomenik Sarajeva se urušio, a kao da je umro ponovo još jedan dragocjeni vezivni dio već umrle bivše nam zajedničke domovine.
januar 2014 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.