SARAJEVSKI ZAPISI…..MALO PRIČE IZ I OKO KAFANE ”KOD PIRIJE”

MIRZA HASANEFENDIĆ

mirza hasanefendic

SARAJEVSKI ZAPISI…..MALE PRIČE IZ I OKO KAFANE ”KOD PIRIJE”

ŠTA JE NAMA ……”KAFANA KOD PIRIJE”!

Samo pošteno, pa ko koga izradi!

Početkom sedamdesetih godina u Sarajevu je bilo mnogo kafana, gdje se raja skupljala i provodila vrijeme. Bilo je tu raznovrsnih kafana, od onih ekskluzivnih zatvorenog tipa sa obaveznom rezervacijom i odgovarujućim odjevanjem, pa do birtija tipa divljeg zapada (npr kafana Katanga).
Ova današnja priča posvećena je jednoj pomalo neobičnoj kafani zvanoj ”Kod Pirije”, a za koju vjerovatno mnoge Sarajlije nisu znale ni da postoji!
Kao što je kafana ”San” okupljala gradske boeme, tako je ‘Kafana kod Pirije” bila mjesto gdje su se skupljali fudbaleri i sportski radnici Fildžan lige, kako su navijači sa tribina zvali sve lige u organizaciji Sarajevskog fudbalskog podsaveza!
Tu se pregovaralo o prelasku iz jednog kluba Fildžan lige u drugi klub iste lige, tu su se pravili transferi i ”pogađale cijene” oko finansijske nadoknade za pristup novom klubu. Ostala je u raji priča da je tu postignut dogovor za jednog dobrog igrača, da napusti svoj klub i pređe u narednoj sezoni u FK ”Saobraćajac” (klub tadašnjeg GSP Gradskog saobraćajnog preduzeća), a za uzvrat dobije godišnju besplatnu autobusko-tramvajsku kartu!
Kafana k’o kafana, ništa posebno, smještena pored šljakastog terena broj tri, u bašti iza ograde istog igrališta, ograđena čak sa jedne strane i bodljikavom žicom. U centru tog ograđenog prostora zvanog kafana,bila je jedna oronula baraka, a ambijent je bio u stilu italijanskih felinijevih neorealističkih filmova.
Stolice drvene, stolovi pokriveni sa starim kockastim stolnjacima punim rupa od cigara ugašenih ili nepažljivo spuštenih na isti, a i stoljnaci su govorili da se te nije baš držalo mnogo do higijene. Slično je bilo i sa roštiljom, ali to nije smetalo da raji uživa u dobrom roštilju i hladnoj pivi prvom izboru fudbalera!
Posebno je bilo živo subotom poslijepodne i nedeljom prije podne, kada su se igrale utakmice Fildžan lige, kada se kafana ”Kod Pirije ” pretvarala u ”Press centar”, gdje je glavni gazda bio moj prijatelj i kolega, novinar Fudo Krvavac. Fudo je bio student mašinstva, ai igrao je jedno vrijeme desnog beka u FK Partizanu!
Naime tih godina u Sarajevu je izlazio sportski list pod nazivom ”Sportske Novine”( a koji se brzo ugasio)i koji se bavio izvještavanjem sa utakmice Fildžan lige sa pojedinačnim ocjenama svih igrača koji su igrali. Fudo je bio taj koji je vodio taj dio posla,.a naravno da Fudo, nije mogao stići, ni fizički, na sve utakmice pa je imao cijelu mrežu svojih saradnika (osoba od povjerenja)koji su njemu, privatno i prijateljski (ne službeno), donosili izvještaje i svoje ocjene!
Uz roštilj i meze pravili bi se izvještaji sa utakmica i pojedine ocjene, a onda bi sa vremena na vrijeme doleti nenaručena tura pića, a neko bi iz dubine kafane podigni čašu (ili flašu pive) da nazdravi ”novinarima”i da im stavi do znanja da je on taj koji je zvao turu. Naravno, da se ovdje mogla i prepoznati poruka da se onaj koji zove piće malo ”pripazi” pri pisanju i ocjenjivanju!
Tako je sportskim vikendom kafana ”Kod Pirije” postajala Press centar Fildžan lige, a drugim danima je bilo mjesto okupljanja ljudi vezanih za sarajevski podsavezni fudbal.
A gdje ima dobre kafane, ”veselih”gostiju koji vole zezanciju ima i događanja o kojima se i danas priča i sjeća sa zadovoljstvom!
U tu kafanu je svraćao jedno vrijeme i legendarni sarajevski lik, sportski radnik, Sead Setko Hajrović koji bi često napravi legendarni ”potez za notes (kako bi reci Hašak)”, kada je jednog mladog novokomponovanog Sarajliju, punog samog sebe, malo ”podučio” gradskom redu i da se to poštuje u raji.
Naime, dečko je došao iz nekog ”švercerskog” sela sa juga, koje postoji samo na vojnim topografskim kartama, iz kraja u kojem je lična hvala dio lokalnog folklora. Hvalio se momčina nekim imenima fudbalera za koje niko nije čuo, pa to dodijalo Setku, pa mu reče: ” Ja znam da je tvoje selo dalo dobrih švercera, a nikada nisam čuo da je dalo dobrih fudbalera!”.
Poslije ovih riječi dade mu neko pismo i cenera (crvenku) da odnese isto na adresu napisanu na koverti. A na pismu je napisao vlastoručno adresu br 19 ulica narodnog heroja Seada Hajrovića Setka i reče mu još da je to tamo kod FK Iskre u Logavinoj ulici.
Uzeo dečko lovu i ode da odnese pismo na datu adresu! Tražio on tražio, nije našao i otišao u prostorije Iskre, da se raspita, a tamo ga raja provalila kako ga je Setko ”povalio k’o bekana”, pa ga poslao u nepostojeću ulicu svog ličnog imena!
U kafanu je navraćao ponekada i jedan veliki sportski radnik i zaljubljenik fudbala, koji je bio poznat u raji pod nadimkom Muco. Imao je on tako običaj kada se uzbudi , da zatrokira pa mu ”zafali” riječi da završi rečenicu. Za njega je kružila jedna priča, da je jednom prilikom stajao iz gola (ograda na Koševu 2 je bila metar iza gola) i ”pomagao” savjetima mladog golmana, koji je bio pomalo izgubljen.
U neko doba, kao iskusan fudbalski vuk, Muco je vidio da golman nije dobro postavljen, pa počeo panično da viče: ”Pazi, pazi onoga sa , sa, sa…..(pa mu zafalilo riječi)….. jebi ga go!…( pade gol prije nego što je on završio rečenicu).”
Poslije se raja zezala, kako je Muco kasnije rekao golmanu , ”a fino sam ti rekao da paziš sa desne strane” !
Tu je dolazio i legendarni golman Bešlija, koji je imao običaj da sa gledaocima sa ograde u poluvremenu utakmice igra za opkladu penala u pivo. Pravila su bila fino ”ravnopravno demokratski” skrojena; ako Bešlija odbrani ili šuter promaši gol, onda on plaća pvi kod Pirije, a ako dadne go nikom ništa to jest nema ništa od pive ili kao u današnjoj modernoj balkanskoj demokratskoj verziji samo pošteno pa ko koga izradi!
Neki su namjerno promašili penal samo da bi popili pivu kod Pirije sa legendom Fildžan lige!
Bešlija je držao do ugleda i nije dao omladini da pije pivo sa njim, pa kada bi neko od omladinaca pitao za opkladu on bi reci: ”Mali odjebi, k’o sa djecom spava, upišan se budi” i nije dao nikada prilike omladini da se sa njim ”kladi”!
Ovo su bile neke male priče iz i oko kafane ”Kod Pirije” , a ima ih još dosta pa možda o tome nekom drugom prilikom!
februar 2015 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.