SARAJEVSKI ZAPISI……..FINI MANIRI OTMENOG UMJETNIKA KECE VLAŠIĆA!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SARAJEVSKI ZAPISI….FINI MANIRI OTMENOG UMJETNIKA KECE VLAŠIĆA!
ŠTA SU NAMA ….PRO ARTE (period do Vrsara)

Kolaž o grupi ”Pro arte”, o finom ponašanju, o starcu Foči, od stotinu ljeta, i Vegeti!

Otkako napisah artikl o Rocku u Vrsaru, ponekad mi u snu dolaze neke ”vremešne osobe”, pa tako neku noć uđe u moj san starac Fočo, od stotinu ljeta, pa zagrmi na mene: ”Nije istina da je Koversada najveći nudistički kamp u Evropi, nikada, to je podvala sarajevskom rock&roll-u ??????????”.
muppetSanjam; ”Pripomaže” mu jedan njegov jaran, mlađi koji dan od njega, kojeg ja zovem onako samo za sebe Vegeta, jer taj se poput Vegete, miješa u sve živo!
Osta noć iza mene, a ujutro diskretno pismo dođe od finog džentlmena!
Posla mi moj dragi prijatelj, umjetnik osječko-sarajevski, genetski gospodin Krešo Vlašić Keco, u privatnoj pošti jedno malo diskretno podsjećanje da u sklopu priča o Vrsaru nije posvećen adekvatan pristup grupi ”Pro Arte”, koja je možda i otvorila vrata Vrsara sarajevskim umjetnicima.
Fini maniri jednog gospodina, fin i kulturan način, bez napada i vrijeđanja! Ta kultura dijaloga mi ”stvori obavezu” da dopunim propušteno, a time obogatim tekst i dodam još jednu dimenziju o ovom značajnom događaju, za koju jedan muzičar reče da nema nikakav značaj za sarajevsku scenu i nije vrijedan spominjanja ili što bi uličari rekli da je ”prdimahovina”!
Volim kada imam posla sa ljudima finih manira, pa mi ne bi teško da ”uronim” u arhive Googla i tamo nađem ove podatke od kojih evo ”skrojih ovu priču”!
Pošto ja ne pišem nikakvu istoriju muzike, nego pišem samo moje lično viđenje dragih ”faca” u muzici koje ja mnogo cijenim, a to su svakako Čobi, Keco, Lale i još poneki…. ova je priča posvećena njima, a oni koji to ne vole i nose negativni naboj ili hoče da ”pametuju”, ljubazno su zamoljeni neka se ”udalje” i dalje da ne čitaju da im pritisak ne poraste…….
A sve je počelo davne 1967 godine kada je grupu ”Pro arte” osnovao klavijaturista i kompozitor fini gospodin Đorđe Novković, koji je bio stalna konstanta i kultna ličnost grupe, a kroz koju je prošlo po nezvaničnim podacima oko stotinu muzičara.
Druga stalna ličnost kao neki zaštitni znak grupe bio je vokal Vladimir Savčić Čobi, koji nije bio na samom temelju , nego je došao malo kasnije,kada je kroz grupu prošlo već bilo nekoliko pjevača. Čobi je došao u Pro arte da tu ostane dugo i do kraja!
Novković je istovremeno svirao i sa Indexima od 1968 (Kada je Kornelije Kovač otišao u Korni grupu) sve do početka 1970 godine, kada ga je zamjenio Ranko Rihtman.
Nekako u to vrijeme, u Sarajevu je bila među rajom, manje u javnim medijima, vrlo popularna grupa Šoumeni koja će odigrati važnu ulogu u budućim danima i razvoju grupe Pro arte. U Šoumenima su svirali, između ostalih i tri sjajna muzičara; Vladimir Savčić Čobi, Krešimir Vlašić Keco i Andrej Stefanović Lale. Čobi je bio bubnjar i povremeno pjevač, dok su Keco na trubi i Lale na saksofonu sačinjavali duvačku sekciju, pa kada Keco i Lale, ispirisani, ”zaduvaju u instrumente”, a iz njih izlaze najlješe note u kojima ima i ravnice i planina …..a najviše toplog južnoslavenskog duha.
Njih trojica su dobili poziv 1969 godine da pređu u grupu Pro arte, koja je bila kvalitetna, u punom razvoju i koja obećava, pa je to bila prilika koja se ne propušta. Njih trojica su otvorili sebi put karijere i popularnosti, a Pro arte su dobile kultnog pjevača i duvačku sekciju koja je svojim kvalitetom, koloritetom i maestralnošču sviranja davala posebnu specifičnu dimenziju i osebujan izraz grupi!
Dolazak ovih majstora nota u grupi, odmah je doveo do rezultata i potvrdu kvaliteta na ”Šlageru sezone 69” i profesionalnim studijskim snimcima. Inače, treba svakako spomenuti te vrsne muzičare te nezboravne 1969 godine koji su sačinjavali grupu (pored gore već navedene trojice); Mladen Drljača solo gitara, Slobodan M. Kovačević (kasnije grupa More) ritam gitara, Dražen Tuce bass gitara, Šento Borovčanin bubnjevi.

pro arte u trasi

Grupa je počela vježbati profesionalno u kultnoj Trasi ( na čuvenoj adresi Dobrovoljačka 41) kog legendarnog upravnika Ize Džirle. Tu sam ih i ja lično upoznao, (a nije mi Ljubo Pavlović ovo pričao; opaska urednika).
Pro arte su svirale u ”Domu izviđača” 3 puta po petnaest minuta, gdje su pobrali ovacije prisutnih i postigle divan uspjeh, a o njihovoj svirci se pričalo u gradu. Dobili su poziv da snimaju na Radio Sarajevu i bili su prva grupa koja je snimila pjesmu za istu stanicu na engleskom jeziku. Producent je bio Esad Arnautalić, a bas gitaru je svirao Seno Sijerčić. Bile su to kompozicije u R&B maniru. U istom maniru je izvođena kompozicija ”Kuće su ostale prazne” od Veska Bacanovića na ”Šlageru sezone 69”. Snimili su u istom maniru i pjesmu Slobodana M. Kovačevića ”Doktor Preporod”!
Slijedile su turneje sa Mišom Kovačem i Zdenkom Vučković, te modne revije koje vodi sa uspjehom Nedo Kapetanović. Grupu je uspješno zastupao sa profesionalnim pristupom, poznati sarajevski menedžer Derviš Klokić Dedan!

proarte vrsar 69
Poslije velikog uspjeha sa gore navedenim scenskim i studijskim nastupima ”Pro arte” su dobile poziv da nastupaju u Vrsaru gdje su postigli ogroman uspjeh i otvorili naredne godine vrata mnogim sarajevskim grupama o čijem sam nastupu već pisao u prethodnim člancima. Dolazili su turisti iz inostranstva da slušaju vrsne sarajevske muzičare i na taj način su napravili turistički bum, mali gradić Vrsar je postao poznati turistički centar. Kada su se Keco i Lale poslije dvije godine vratili u Vrsar, svi su ih znali i cijenili i niko im nije htjeo nigdje ništa naplatiti iz poštovanja prema njima!

proarrte vrsar 69 1
Poslije Vrsara Keco je otišao na odsluženje vojne obaveze, a kada se vratio pristupio je zajedno sa Laletom novoosnovanoj grupi ”Ambasadori” , a ”Pro arte” su uradile nove ”kadrovske” promjene i nastavile svoju uspješnu karijeru,a o tome će biti priče u nekom drugom tekstu.

proarte
Đorđe Novković je bio uvijek džentlmen, pa je tako na CD-u izdanom nakon rata pisalo da je u snimanju učestvovao i Keco Vlašić, mada su snimak napravili zagrebački studijski muzičari! Ustvari Keco je služio vojsku u Kerestincu kod Zagreba, ali ipak nije mogao svirati, Đorđu je to bilo žao, ali je ipak na neki način želio spomenuti i Kecino učešće u muzičkom putu ”Pro arta”. Đorđe Novković je bio uvijek bio džentlmen, fer i korekatn a ne čovjek od belaja.
Lijepo je imati posla sa kulturnim ljudima finih i otmenih manira!
februar 2015 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.