SARAJEVSKI ZAPISI …….BRAĆA HUSKO I MIRSO VLADOVIĆ!

MIRZA HASANEFENDIĆ

SARAJEVSKI ZAPISI……….BRAĆA HUSKO I MIRSO VLADOVIĆ
ŠTA JE NAMA……”ZVJEZDANA PRAŠINA”

”Nije važno kolika ti je penzija, nego koliko vremena češ je primati” omiljena huskova izreka pred samu smrt!
mala raja iz mog komsilukaU slikama moga djetinjstva posebno zauzima jedan malio dio grada, kojeg više nema. Ustvari on postoji u katastru i dan-danas i na istom je mjestu, samo su neki drugi ljudi i drugi objekti na tom nekada pežorativnom mjestu divnih i kulturnih ljudi, koji su volili svoj grad ne forsirajući svoj ego.
Radi se o virtuelnoj i nikad postojećoj granici između Čobanije i Skenderije, gdje je nekada bila kuća u kojoj je živio čuveni igrač i trener šampionskog FK Sarajeva, Miroslav Meho Brozović, u čiju smo baštu, kao djeca, išli ” u pljačku ” (tj branje) ranih šljiva. On je, iako slavna ličnost, volio djecu, ”zatvarao” oči i uvijek bio pristupačan za razgovor sa svakim. Tu je bila i automehaničarska radnja ”Žiško”, u kojoj u ranoj mladosti radio moj jaran Leko Zoran, poznati sarajevski taksista. Tu je stanavao blizu i budući teniski BiH as Joško Štern, a tu su bile fine i lijepe curice; Nihada, Jasna, Minka……
Na onoj nekada nemogućoj krivini (prvo oštro desno, pa poslije pet metara oštro lijevo….pa poslije krivine pred tobom ”pukne” Skenderija u punom sjaju; tu su u prizemlju kuće stanovali moji drugovi Husko i Mirso Vladović.

husko i mirso
Onda je početkom sedamdesetih godina urbanističkim planom sve to srušeno, a napravljen je parking na kome se niko nije nikada parkirao, a mi igrali ”lopte” po cijeli dan. Tu su podigli kučicu-prikolicu, oni štu su tih godina stvaljali ”one žute lisice” na aute nepropisno parkirane. Jedne noći neki ”mangup” je ukrao jedan par lisica, koje je sve dok ga nisu uhvatili vrlo dovitljivo koristio. On bi parkirao auto na zabranjenom mjestu i ”stavio” bi lisice na točkove vlastitog auta. Pošto je bilo više ekipa, dežurni kada bi to vidili rekli bi : ”A ovoga su kolege već ”odradile”!”, a i narodu nije bilo mrsko ; ”E neka su ga baš stavili u lisice, kad se ovdje parkira”.
Poslije je i parking ”srušen” i dignuta ona lijepa i impresivna zgrada DPO, gdje je ”stolovao” legendarni sarajevski lik Ibro Spahić, a i autor ovog teksta je imao poslovni prostor svoje privatne firme.
Zgrada je i sada na svom mjestu, samo su sada u njoj neki drugi ljudi.
Ovo je bilo malo o urbanizmu, ali vratimo se mi junacima naše priče braći Vladović. Porodica Vladović je bila zdrava sportski orijentisana porodica, tata Vladović, je sa svojim jaranima Jambom Bajevićem, Adijem Mulabegovićem i drugim učestvovao na starom skenderijskom stadionu u takmičenju u jahanju konja preko prepona i to mi je kao u magli ostalo u slikama mog djetinjstva.
Mirsad je bio mlađi brat i genetski sportista. Bio je talentovan teniser, kratko vrijeme se bavio boksom, a dugo godina je igrao vrsnog centarhalfa u FK Partizanu i sa kojim sam imao privilegiju da igram dvije sezona zajedno!
Stariji Husko, bi ponekada odigrao neku utakmicu na gore spomenutom parkingu sa nama, ali je bilo vidljivo da ga za fudbala ”ne biva”. Bio je nekako suviše fin i prefinjen za ovu pomalu tvrdu igru, i ostavljao je lik finog liričara izgubljenog među ovim malo žeščim momcima.

husko vladovic
Volio je pisati i slušati muziku satima, posvečujući svu svoju koncentarciju istoj. Svoju profesionalnu karijeru počeo je, kao tonski snimatelj, u velikoj i prema svima otvorenoj kući Radio Sarajeva, koja je bila vrlo cijenjena i voljena od sarajevske raje.
Po svojoj prvobitnoj školskoj spremi Husko je bio tehničar, pa je počeo kao takav u dječijoj drami, a onda se našao u sjajnoj ekipi i kultnoj emisiji MIVION koja je bila vrlo popularna, a koju su sačinjavali urednici; Goranka Oljača, Zoran Đuričić, Jovo Došlo, Irfan Čalo i Slobodan Minić, muziku je radio Vlatko Marković, a tehničar je bio Vladović Husein!
Zanimljivo je kako nastao naziv emisije MIVION. Ekipa je radila do kasno u noći i pravila malo buku, pa je upao u salu glavni ”šef” i onako malo ljutito viknuo ”Pa dobro ljudi šta je ovo”. A prisutni su u jedan glas odgovorili Mi, Vi i Oni (gosti) i tako nasta legendarna špica MIVION koja će trajati godinama.
Husko je bio hiper produkivan i htjeo je sve i to ”sada”. Napisao je radio dramu koje je bila rađena kao prva u stereo tehnici, a počeo se baviti intezivno muzikom. Radio Sarajevo je bila vrlo progresivna kuća, davala je slobodu i šansu svojoj djeci da pokažu šta znaju.
Husko je dobio priliku da radi muzičku emisiju Pop-orion (cca pola sata), a koja je naišla na dobar prijem slušalaca. U jednom momentu redakcija je smanjila minutažu neke političke emisije i ponudila Husku priliku za jednočasovnu muzičku emisiju. To je bila prilika koja se ne propušta i Husko ju je zajedno sa prijateljem Mirsadom Ibrićem objeručke prihvatio.
Tražilo se ime za tu emisiju i izbor je pao po kompoziciji ”Mi smo zvjezdana prašina”, koja se pojavila u Vudstoku i bila je duboko antiratna u kojoj muzičari odbijaju sve ratne pozive kao njima stranu pojavu.
Naziv emisije usvojen i ”Zvjezdana prašina” je krenula na svoj put u legendu. Zbog ove emisije su se petkom napuštali kafići u 11 sati navečer, da bi se išlo kući slušati, a mnoge generacije su upoznale pravu rock muziku i odrasle sa njom zahvaljujući ”Zvjezdanoj muzici”. Husko je uz pomoć Mirsada Ibrića i drugih prijatelja, privatno i službeno, skupljao svjetske hitove i kvalitetne interpretacije pa je ovo postala kultna rock emisija koja je imala ogroman uticaj na razvoj saraejvske rock scene.

husko vladovic

Poslije određenog vremena neki kafići su preuzimali tu emisiju u živo, pa je tako Husko na neki način ”doveo” radio u kafiće.
Huskov rad, uz pomoć Ibrića, bio je impresivan napravio; je preko pet stotina emisija na Radio Sarajevu i ostavio oko sedam hiljada snimaka,na kojima je bila legendarna etiketa emisije tri zvjezdice (plava, crvena i bijela).
Husku je uvijek bio prioritet muzika i slušaoci dok je on bio uvijek tu u drugom planu, pa je zato i uspio da ga se i danas rado sjećaju.
Husko je pisao i neke tekstove i aranžmane za pjesme, a ostvario je i neku saradnju sa vrlo popularnom sarajevskom grupom Rezonansa!
Kasnije je sarađivao na privatnom radiju M (vlasništvo Mirsada Ibrića) , a u ratu je dao svoj doprinos na Radio Zidu (Zdravko Grebo) i pisao je za ”Oslobođenje” i ”Avaz”.

husko vladovic 1
O njemu bi se moglo još desetine kartica napisati, ali nažalost zbog manjka prostora se zaustavljam ovdje, sa žalosnom konstatacijom da je ovaj veliki Sarajlija, završio tužno. Umro je mlad u 56 godini, pomalo napušten od svih sa jednom tužnom sahranom na kojoj je taj multidimenzionalni umjetnik bio ispraćen sa svega par prijatelja na zadnji ispraćaj.
Za kraj jedna Huskova deviza pred kraj života,koju sam lično čuo, a koja je glasila; ”Nije važno kolika ti je penzija, nego koliko češ je godina primati!”.
U njegovom slučaju to je bilo tragično kratko!
Ako postoji neki drugi svijet na nebu, onda je sada Husko sigurno na oblacima zvjezdane prašine, gdje mu je mjesto i kao čovjeku i kao umjetniku.
Neka je smiraj tvoje duše veliki dobri čovječe i velike umjetniče!
mart 2015 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.