4 MAJ 1980; DAN KADA JE UMRLA BUDUĆNOST YUGO-GENERACIJA!

MIRZA HASANEFENDIĆ

4. MAJ 1980; DAN KADA JE UMRLA  BUDUĆNOST  YUGO- GENERACIJA

Bilo je to tužno proljeće, umro je 4 maja drug Tito!  Čovjek kojeg su u to doba voljeli skoro svi. On je umro i ti si osjećao, kao da je umro neko tvoj najbliži i najrođeniji, ali tada nisi još mogao vjerovati da je sa njim umrla budućnost jedne zemlje i više generacija, koje će se rasuti po svijetu a oni koji ostanu u rodnom kraju, u većini, će ostati bez bilo kakve perspektive.

tito i brandt

Tito  je bio lider svjetskog formata; Hruščov je dolazio kod njega na sjednici OUN da ga konsultuje, Kraljica Elizabeta nije vjerovala da je on samo jedan običan radnik bravar po zanimanju, a ne ”plemenita roda plave krvi”, Kenedi ga je više cijeni nego svoje najbliže savjetnike, Če Gevara se zaklinjao u njega…….

tito na ruskoj marki

Nevjerovatan amalgam lidera raznih političkih provincijencija,  kojima je jedino zajedničko bilo poštovanje i divljenje prem drugu Tito.

Tito je umro! Ti si plakao i tugovao, cijeli svijet mu je odao počast dolaskom preko stotinu svjetskih lidera na njegovu sahranu, a ti nisi ni slutio da je taj dan umrla i budućnost većine ljudi i narednih generacija sa prostora bivše EX-Jugoslavije.

tito u sarajevu

Nisi mogao ni zamisliti da ćeš jednog dana, umjesto u školi, učiti strane jezike u tvom komšiluku, u tvojoj novoj ”domovini”.

Nisi mogao ni  zamisliti da će tvojoj djeci maternji jezik biti neki strani jezik, a tvoj maternji jezik da će biti tvojoj djeci tek drugi jezik,….da če tvoja unučad od tvog jezika znati samo nekoliko kurtoaznih fraza, koje su naučili, koliko da tebi naprave zadovoljstvo.

Ti si gradio socijalizam, a tvoja djeca i unučad će graditi neke nove društvene sisteme, prihvatajuči vrijednosti novog svijeta kao svoje, to jest da će imati u materijalnom smislu veliku kuću i dobro auto, ali da će za to morati raditi teško i dugo vremena.

Ti nisi kupovao kuće, nego si dobijao stanove od preduzeća koje si simbolično plaćao, a  ako si baš htjeo da budeš ”Gazda svoje kuće ili stana” bile su tu razne stambene zadruge, koje su ti sa simboličnim kamatama pružali priliku da ostvariš svoj ”socijalistički san”,  bez ”umiranja” od rada!

Kada si ”kod Tita” završio fakultet, nisi bio dužan niti jednog jedinog dinara, a danas kada tvoje dijete završi fakultet u zemljama demokratije dužan je (zavisno od zemlje) to počinje od 15000 pa ide  dalje…… Kažu da je slična situacija i u bivšoj nam rodnoj domovini, samo su dugovanja manja, ali sa obzirom na razlike u primanjima to ti dođe otprilike slično.

Kada počneš da radiš u svojoj novoj domovini vidiš da ima više kategorija zaposlenih; puno radno vrijeme, djelimično radno vrijeme…ima čak u nekim firmama i radnika na telefonski poziv tj čekaš pored telefona da te zovnu, ako neko ne dođe na posao pa da ti uskočiš.

Kod ”Tita” svi su zaposleni bili jednaki i sa istim pravima, a koliko su svi zaposleni jednaki u demokratiji to se vidi u gornjem paragrafu!

Kada si bio bolestan pa odeš na bolovanje kod ”Tita” , e onda ti bolovanje počinje sa danom otvaranja bolovanja, a u demokratskim društvima prvih petnaest dana od otvaranja ti nije plaćeno, vjerovatno  da bolesnom ćovjeku ne treba ni hrana, ni da plati svoje obaveze, kao da mu dosta njegovog bola i jada, nego mu još privali i finansijske probleme!

Nekada kada bi reci da si iz Jugoslavije i svi su znali odmah gdje je to, a reci bi često sa osmjehom Tito! Danas ako spomeneš ove nove političare sa Ex-YU , stranci se ”ibrete” pa te  pitaju je su li to neki lokalni ”umjetnici”. Jesu gospodo oni su umjetnici i to crikuzanti djelom i likom, a od politologije najbolje im ide drpologija.

Mi koji smo sada postalo stranci u bivšoj nam rodnoj domovini, vjerni smo i dobri državljani naših novih domovina. Radimo i uredno plaćamo poreze i na taj način učestvujemo u razvoju našeg novog društva.  Ogromna većina nas nije imala para da ulaže novce u neke velike finansijske akcije u novoj zemlji, ali mi smo uložili nešto najvrijednije što smo imali  u novo društvo, inteligentnu i školovanu djecu, koja svojim rado, idejama i plaćanjima raznih poreza bogato pomažu razvoju naših novih domovina!

Kako je u zemljama nastalim na našim nekadašnjim prostorima ?

Kažu teško i bez perspektive, kako za mlade tako i za one u najboljim kreativnim godinama. Nema više društvene svojine, nego je sve svojina privatnika, koji se sve to dobili na sumnjive načine , pa i ne znaju da cijene stvarni rad i radnike koji su od titovog ponosa ”radničke klase” postali robovi novokomponovanih gazda i koje nema niko da zaštiti, pa zavise od dobre volje gazde.

U titovo vrijeme bili smo mladi, puni zanosa i želje da pravimo društvo po ljudskoj mjeri. Danas smo već ušli u neke starije godine (mnogi su već i u penziji), a naša djeca, kada im pričamo o tom vremenu, slušaju nas iz učtivosti, a vjerovatno smatraju da pretjerujemo u našoj priči.

tito-portret-berber

Kako je stanje u nekadašnjoj SFRJ i kakva je perspektiva mladih na tim prostorima, ne bih htjeo, a nije ni moje ni da to komentarišem, kao ”stranac”, ali ja je nekako ne vidim jasnu i perspektivnu budućnost……

Maj 2015 napisao Mirza Hasanefendić

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.