”SRETAN DAN OČEVA”…..”A OD NJEGA JE SVE POČELO”

Mirza Hasanefendić

prilozi za grupni portret naših očeva, sjetna priča, sa malom dozom humora, o našim očevima tim dragim ”strogim likovima” dobre duše……………

” A OD NJEGA JE SVE POČELO (!) ”

”Oprosti mi pape….”

U svijetu mog novog življenja ima jedan praznik, koji mi nismo slavili u mojoj rodnoj domovini, a koji ja mnogo volim. Praznik nije ni vjerski, ni nacionalni, mnogi kažu da je marketinški, ali je meni drag i budi draga sjećanja, na osobu koja je posvetila svoj život da bi meni bolje bilo u djetinjstvu i mladosti. Riječ je naravno o prazniku očeva, koji pada ove godine 21 juna i kada ja tu radost dijelim sa mojom djecom. Nažalost mom ocu, koji nije više medju nama, nemogu ništa da poklonim osim ove priče u kojoj su date ”skice” za grupni portert naših očeva……..

” A OD NJEGA JE SVE POČELO (!) ”

”Oprosti mi pape….”

U tvom životu sve je počelo od njega. Ustvari sve je, možda, počelo u jednoj toploj noći, u nježnom dodiru, u pogledu zaljubljenom, u…..

Ti naravno nisi bio tu prisutan(a), jer te još nije ”nigdje” bilo. Bila je ruku u ruci, poljubac i ”tako to”, ali tebe još nije bilo fizički prisutnog. U stvari ti si nastao još tada u jednom virtuelnom svijetu ljubavi, jer ti si bio dijete ljubavi.

A onda su jednog dana, tvoji budući roditelji odlučili da odu u opštinu, kod matičara, i ti si već počeo da postojiš kao ideja, kao dio plana budućnosti, koji će obogatiti njihov život.

Onda je bilo vjenčanje, na kojem ti nisi bio(la) prisutan!

Poneki su možda bili prisutni u stomaku svoje majke, ali to je bila samo vaša familijarna tajna. Samo vas troje to ste znali i niko drugi. Ukoliko si bio ”prisutan” na vjenčanju tvojih roditelja, neki zlobni ljudi će ti kao bebi dati nadimak ”sedmanče”. Ovo dolazi od riječi sedam mjeseci i dio je je balkanskog folklornog mješanja u intimne stvari drugih.

Onda, jednog dana u porodilištu, ti si došao u svijet tvog budućeg životnog okruženja. Tvoj tata je uzimao ponosno tri slobodna dana, da te kući vodi i da ih provedete po prvi put zajedno neradne dane. Bio je to tvoj prvi vikend sa tvojim ocem.

U neka starija vremena, tvoj tata je uzimao najotmeniji taksi na taksi stajalištu, najljepši buket cvijeća u cvjećari i praćen (obično) nekim ženskim članom familije dolazio da te tvojoj kući povede. Kasnije, u imućnija vremena, tata je dolazio sa vlastitim autom, ali je najljepši buket cvijeća ostao uvijek.

Onda si prvi put ušao (tačnije bio si unešen) u tvoj familijarni dom, gdje su bili svi kojima su imali čast i privilegiju da te upoznaju, tetke, amidžince, strine, komšije itd.

Svi su ti se divili govoreći, da si isti tvoj otac ili mati, a poneki ”duhoviti kvarnić” je, ”hinjski iza ledja”, govorio da si ”pljunuti” komšija. Ti si bio mali i nisi još mogao odrediti tanku granicu izmedju ”kreativne” duhovitosti i ljudske zlobe.

Tata te je uzeo prvi put u životu u ruke, ruke koje će te štititi na tvom životnom putu. Ruke koje će te milovati, nosati, braniti a bogami ponekada malo i klapnuti kada predješ mjeru dobrog ponašanja.

Ti si bio mali i nisi mogao znati koliko nježnosti ima u tim jakim muškim rukama koje su te prvi put ponijele. Mnogo godina kasnije, ti češ shvatiti koliko ima blagosti i brige za tebe u tom strogom liku tvog oca, od ”kojeg je sve počelo”.

Kada si bio dijete, tata te je počeo voditi na utakmice i on je odlučio ”na jedan način” birajući za tu prvu posjetu Grbavicu ili Koševo za koga čes ti navijati. Sve priče poslije o ”kantičarima” ili ”pitarima” su samo posljedice tih prvih susreta sa stadionom.

tata 1976

Tata je, umoran od posla, vračajući se sa istog kupovao lubenicu na pijaci i istu nosio ponosno poput bacača kugle na ramenu, da te obraduje. Istu je stavljao pod česmu, da voda malo oteče i rashladi istu, da bi tebi bila sladja.

Budeći se ujutro, nalazio si često čokolade (životinjsko carstvo i slično) pored jastuka, koje je ”neka magična ruka” ostavljala pored tvog jastuka tokom noći, a tvoj tata se vjerovatno sretno osmjehivao gledajući tvoju radost diskretno.

Tata je uvjek bdio nad tobom (jednako za kćerku i sina), pa i onda kada si ”narastao” dolazeći kući u ponoć. Skoro uvijek je sjedio pored televizije ”vadeći se” da je bila neka interesantna emisija na TV  i da zato još nije legao. Ponekada i nije bio tu, ali si mogao biti siguran da ne spava sve dok ne ćuje njemu dragi zvuk, otključavanje ulaznih vrata.

Tata te je volio bez razlike jesi li bio kćerka ili sin. On te je volio jer si bio njegov cijeli svijet. Govoreći istinu, bilo je nekih tata koji su voljeli da im se prvo rodi sin, po sistemu nije važno šta je, ”samo neka je muško”. Taj tip očeva je imao prilike da u kasnijem periodu života upozna ”istorijsku ulogu”, ljubavi i pažnje kćerki prema svojim očevima, koje su im ostale uvijek privržene tokom cijelog života!

Neki tata volio je da trenira strogoću da ne bude, baš sve kako ”ti hoćeš”! On nije dao da se pred njim pije alkohol, puši, psuje, pa ako si danas umjeren u svemu tome, to možes samo zhavaliti njemu ”od koga je sve počelo”.

Kada si došao u neke godine kada te interesuje ”one stvari”, tata je diskretno, onako iz okola, bez prostakluka, upozoravao na neke bolesti sa ”sumnjivim imenima”. Govorio ti je  da se dobro paziš: ”Pamet u glavu!”. Zbog tih bolesti se išlo u kliniku za venerične bolesti ”Dr Simo Milošević” u  Titovoj ulici, a pozadi ondašnje službe Hitne pomoći na čuvenoj adresi u Vrazovoj ulici.

Mnogima je ”pamet” sišla iz glave malo niže, pa je poslije bilo po onoj ”narodnoj” ; ”Stranac u noći, polna bolest ujutro”

Jedan naš jaro, sa dobrim iskustvom, koji je fasovao polnu bolest (a to se tada krilo  ”ko zmija noge!”), kaže: ”Sutra idem na ”maskenbal”.

Pitamo ga mi: ” Kakav ba maskenbal u Sarajevu, gdje ima to?”

A on tiho kaže: ” Ma fasov’o sam ”trišu”, pa moram ići sutra u kliniku za venerične bolesti. Tamo kada udješ, skoro svi pacijenti su maskirani, ko za maskenbal. Nose tamne naočale, kape, promjene stil odjevanja, samo da ih ne bi neko prepoznao, pa da ne pukne bruka u gradu. Tu ”niko nikog nepozna”, čak ”ne možeš prepoznati ni komšiju, ni rodjaka!”.

Danas su neka druga vremena, pa priča ( za relaksaciju) kaže da je jedan otac rekao svom sinu tinejdžeru: ” Sine ti si u godinama kada je vrijeme da pričamo malo o seksu!”, a sin odgovara: ”Reci tata šta te interesuje, sve ću da ti objasnim i da te naučim!”

Tvoj otac, činovnik, radnik, doktor, profesor….. mnogo je radio, jer je želio da tebi stvori bolju budućnost. On i svi naši očevi, oni su gradili jedno društvo i životno okruženje koje je mnogo vrijedilo prije svega u ljudskom smislu i njihovoj djeci davalo mir i sigurnost.

Onda je jednog dana tvoj otac otišao u penziju, a ti si postao tata i počeo si da se brineš o nekoj bebi, koja je uljepšavala život i tvom tati.

Jednog dana dodje vrijeme kako to lijepo reče Andrić; kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati. Ti si iz raznoraznih razloga otišao sa porodicom da živiš negdje daleko od rodnog doma, a ostavio si starog oca samog.

Ti si to uradio da bi svom djetetu obezbjedio bolju budućnost. Tvoj otac je to razumio, iako ga je neki unutarnji bol razdirao, ali svoju tugu nije pokazivao. Ti si to osjećao u sebi, bilo ti je teško i ostao je za uvijek ožiljak kao da si ”izdao” tu ljudsku gromadu.

Ponekada u dugim noćima sjete i nostalgije, ti pustiš onu ”tvoju’,’ tipa gdje me nadje ”Oprosti mi pape….”  jer te ona vraća u neka lijepa vremena i kao da tražiš u tom dragom sjećanju i neki virtuelni oproštaj od te drage osobe za sve loše učinjeno u životu, a koje više nema.

Tekst te pjesme i tvoja životna priča nemaju baš nekih dodirnih tačaka, ali glavna poruka ostaje i simbolično podsjeća da sa godinama svi mi sve više ličimo, duhovno, pa i fizički, našim očevima!

Zato zbog svega napisanog, a iz ljubavi prema tim dragim i strogim likova, mekih duša, želim svim očevima praznik; ” SRETAN DAN OČEVA!”

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.