PRIČA ZA OPUŠTANJE …….KO JE BILA MICA TROFRTALJKA?

MIRZA HASANEFENDIĆ

PRIČA ZA OPUŠTANJE

PRIČA O MICI TROFRTALJKI !

…….DAVORIKE, DAJKE, DAJ, DAJ, SAMO MALO DAJ……

Malo priče oko šunda ili početaka seksualizacije folk muzike!

Nekada, sada već davno, početkom sedamdesetih godina dok smo mi voljeli rock, pop i šlager sezone, neki drugi sevdalinke, neke treći starogradske pjesme,  ”kapetani” drumskih krstarica zvani kamiondžije voljeli su kafanske p(j) evaljke i njihove p(j)esme.

Njihov idol je bila je pevaljka poznata pod umjetničkim imenom Mica Trofrtaljka, koja je punila kafanske parkinge na srbijanskom putu zvanom Južna pruga. Tražilo se mjesto više na kafanskim parkinzima, gdje je nastupala cijenjena umetnica, a u kafani nije bilo slobodne stolice.

U kafani haos, duhanski dim koji se mogao ”rezati nožem”, smrad rakijskih isparenja, razbijenog stakla ”do članaka”, miris pečenja, a u čošku na improvizanom niskom podijumu, pjevačica, ne baš nešto visoka, niti dugonoga, niti tankih nogu, ali zato minimalne mini suknje, koju su neki zvali trofrtaljna suknja odakle, a odakle i potiče njeno umjetničko ime.

Ono što je izdvajalo Micu Trofrtaljku, od desetina drugih ”pevaljki” na ”Južnoj pruzi”, bio je njen repertoar sa pjesmama provokativnog teksta, a sa asocijacijama na seksualnost.   Tako su njene pjesme nosile dvosmislene poruke tipa  ; ”Guram. Guram pa neće da uđe, moja noga u cipele tuđe”, ” I labavi može da zabavi”, ” Jeremija ima velikog kunca”, ”Udri Milju po fitilju” i  još mnogo drugih sličnih jezičkih kombinacija sa ”mirisim prostakluka”!

Interesantno je da, iako sa repertoarom baziranim na seksualnim asocijacijama, a zbog tog riječnika označenim od nadležnih kao šund i kao takvim oporezovanim, u svojim pjesmama Mica Trofrtaljka nije nikada upotrijebila otvoreno ni jednu vulgarnu riječ. Mnogi ”fanovi” Trofrtaljke kažu da je ona pjevačica čije su pjesme više šaljivog tj, satiričnog karaktera nego nekog erotičnog ili seksualnog riječnika. Jedan ”drveni advokat” reče jednom prilikom: ”Ko je više ”nemoralan” ? Pjevačica koja ne kaže ni jednu prostu riječ ili oni koji u svojim mislima traže u tome ”prostakluke?”

Ja, lično, nisam neki ljubitelj ove muzike, ali mislim da je pojava Mice Trofrtaljke i njen repertoar, ”priče za malu djecu”, u odnosu na ove današnje umjetnice koje pjevaju o ”zagubljenim gačicama” i drugim ”intimnostima”, a sa minimum donjeg veša na sebi i sa maksimumom silikona u sebi.

Mica Trofrtaljka je rođena kao Milica Ostojić 1943 u selu kod Čačka, a iako je na sceni bila predstavljenja kao neka forma avangardne seksualizacije pjevanja, bila je u privatnom životu daleko od toga. Imala je cijeli život jedan stabilan brak i nije joj nikada niko ”prilijepio” ni jednu aferu na sentimentalnom planu, a muž ju je skoro uvijek pratio na nastupima.

mica trofrtaljka

Svoj prodor u svijet poznatih imala je 1968 godine, kada je izbacila pjesmu ”Davorike, dajke” pjesma koja je uztalasala muzičku i (uopšte javnost) u većem dijelu bivše velike države. Neki su ovo pjesmu, dosta nedefinisanih muzičkih kvaliteta, ali vrlo iritantnog teksta slavili kao avangardu i neku vrstu, primitivne, ali ipak novodolazeće slobode seksualnog izraza, dok su drugi u tom vidili dolazak novog primitivnog riječnika u muzici.

Naravno, da pjesme sa ovakvim tekstom nisu bile dobro došle na velike i javne medije, poput TV i velikih uglednih radio stanica, ali ovo nije ometalo stanice tipa ”Radio Šabac” i slične lokalne stanice, da prave zlatne poslove sa ovom pjesmom u čuvenim emisijama tipa ” sa ovom pjesmom pozdravljam , tetkiće, dajđiće i strinu i familiju njinu …… Ovo su bile emisije na lokalnim radio stanicama poznate pod imenom ”Po željama slušalaca”, a pjesma ”Davorike, dajke” se vrtila po nekoliko puta u jednoj emisiji.

Mica Trofrtaljka je snimila ploču ”Davorike, dajke!” koja je postala zlatna i koju su kupovale široke ”narodne mase”, a možda i oni koji su je podcjenjivali da bi mogli istu slušati i ”analizirati” u tišini doma svoga!

Milica, potekla iz radničko-seljačke porodice, imala je dosta teško djetinjstvo. Nije voljela školu i kako sama priznaje bila je ponavljač, ali je volila da pjeva po cijeli dan. Otac radnik u fabrici hartije, kupio je sinu harmoniku, koji je opet volio druge stvari, a ne svirati. Onda je Milica ”krala” diskretno harmoniku i samouka , onako na ”uvce”, naučila da svira harmoniku i da dobro usaglasi svoje pjevanje sa muzičkim akordima iz instrumenta, pa kasnije počne pjevati i u kafani. Braća nisu to htjela ni da čuju, da pjeva u kafani i da bruka familiju, pa su došli u kafanu sa motkama da je vode kući. Oni došli da je vode, a gazda i njegovi ljudi nisu dali, pa je nastao belaj i degenek, u kojem su deblji kraj izvukla micina braća, pa je tako na neki način zahvaljujući ”motkama”  Mica nastavila karijeru.

Inače, prije par godina, Mica izjavi za novine da je pjevala u ”Domu sindikata” na nekoj velikoj dodjeli zlatnih ploča i pred drugom Titom. Kaže da joj rekao službenik protokola da drug Tito voli pjesmu ”Niška Banja” i da li bi ona to mogla otpjevati. Bila je to prilika koja se propušta, pa je ona sva sretna i uzbuđena se popela na scenu. Službenik joj još ”napomenuo” da ne ”vrca” i radi slične pokrete. Ona je to obećala, ali su je uzbuđenje nastupa pred Maršalom i muzika ponijeli, pa se ona opustila. Kaže da je vidjela da su joj drug Tito i Jovanka aplaudirali.

Još kaže, da se nastupa pred drugom Titom sjeća cijelog života, i da je on bio  jedini pravi predsjednik, a ovi svi kasniji nisu vrijedni ni spominjanja!

Završavajući ovu priču o ovoj muzičkoj pojavi početkom sedamdesetih godina, autor nema namjera niti da glorifikuje, a niti da omalovažava ovaj , za to doba, novokomponovani žanr muzike, a koji je imao ne mali broj svojih pristalica. Ovo je priča o jednoj ženi koja je bez ikakvog muzičkog obrazovanja uspjela da snima zlatne ploče i stekne desetine hiljada ”fanova”. Njena pjesma je za jedne ”šund”, a za druge ”prava” muzika, ”šega” i zabava, pa čitalac može se da se odredi prema svojim sopstvenim afinitetima, onako sam za sebe!

Juli 2015 napisao Mirza Hasanefendić

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.