SJEĆANJE NA DANE DO IZGRADNJE KSC ”SKENDERIJA”!

piše  LJUBO PAVLOVIĆ

SJEĆANJE NA DANE DO IZGRADNJE KSC ”SKENDERIJA”

Naša generacija voljela je muziku ,malo je reći  voljela,ludila za njom. A biti mlad u Sarajevu /što znači imati nešto izmedju 15 i 20 godina / tih kasnih 60’tih,nije bilo lako.To je vrijeme kada imaš mnogo želja ,ali ne znaš kako ih ispuniti. Biti pionir ili ljubitelj nove muzike koja osvaja,nadire i ulazi u srce, tražilo je od nas da to živimo.

Mi smo bili raja iz FIS-a po raznim osnovama.Stanovali smo blizu,igrali na male  u školskom dvorištu ili na rukometnom terenu,upražnjavali  druge sportove . Najviše od svega uživali smo u igrankama koje su se održavale na gornjem spratu ovog sportskog zdanja koje je imalo salu sa balkonom.Poslije fudbala, u to vrijeme ,rukomet je bio najpopularniji .Male tribine uz teren sa lijeve i desne strane uvijek su bile pune gledalaca i navijača.Pola sata prije svakog susreta sa solidnog razglasa na terenu mogla se čuti popularna muzika….nešto modernija ,i glas kultnog spikera i sportskog radnika Nikole Noke Bilića.

Mi, mala raja bez love, imali smo prolaz na te utakmice isključivo ako nas neko uvede od starijih, što je bio običaj i red, ili da donesemo alatke za navijanje. Obično bila bi to limena konzerva napunjena sitnim kamenčićima ili nesto slično što pravi galamu i gostujuće timove dekoncetnriše. Pokušati proći preko ograde  nije bilo preporučljivo  jer dežurni „ drug“  jedva je čekao taj momenat i palica bi sjevnula preko nas …Masnica biostala koji dan,ali bitno je bilo ući.Nije drug Gavro udarao jako, tek ono  disciplinski da opeče ,ali ne ostavlja posljedice.Nepisano pravilo.

Ušli smo tako jedno lijepo nedjeljno prije podne na nasa mjesta s kraja tribine.Zašto se igralo prije podne ,nemam pojma .Vjerovatno jer je popodne ili predveče bilo rezervisano za jednog od dva gradska fudbalska ligaša.Svake nedjelje ista priča,ali ova je bila specifična od samog početka.Snažan i jasan zvuk i pjevanje na engleskom jeziku She love’s you ye,ye ,ye, da protrneš od nekog uzbudjenja. Kao trans,tako je djelovalo na nas. Hamo Mostarac je nove ploče nabavljao iz Londona i davao,  pred utakmicu, Noki da to pusti u eter. Hamo je inače jedan od prvih tvoraca top hit liste na talasima Radio Sarajeva. Za većinu nas već u tom trenutku rukomet je postao sporedna stvar,a igranke u FIS-u prioritet.Tu su gostovala najbolja estradna imena onog vremena i pionirska škola sarajevskog rock and rolla. Praktično tu je nastala sa svim svojim talentima i zvjezdama,nastupima i gitarijadama….da ih ne nabrajamo, znamo ko su bili. Potijesno je bilo u  toj Sali našeg srca i sporta.

Saznali smo da i na drugim mjestima u gradu ima sličnih priredbi i igranki.Kažu da se u staroj fabrici duhana tzv Duvanjari najprije počelo sa ovom vrstom zabave.Sloga je bila za neki sličan ukus, pisali smo već da su tu išle u prodaju karte po sistemu pola muške i pola ženske –radi balansa, i da su muške bile prodate za pola sata ,a na ženske se čekalo poduže.Mjesne zajednice na padinskim djelovima grada nisu zaostajale u organizaciji .Domovi kulture na Hridu,Kovačima,Vratniku ,prostori Mjesnih Zajednica u Trasi kod Djirle,Radićevoj ulici ,Pionirskom centru,Grbavici II, Alisi na Čengić Vili,Švrakinom,pa sve do Blažuja i Vogošće.

Išlo se i do Trnova.Bilo je jos toga npr. kod Jašina na Bjelavama.Ni studenti nisu odustajali od svog prostora na Ekonomskom fakultetu tj Ekonomiji kako se ta tezga zvala.

mira i prijatelji

Što god da je ispušteno iz ovog sjećanja nije namjerno  jer bilo je na pretek zabave ove vrste.Ovisno o lokaciji odjeća je bila uz nanule i viklere ili toalete.Kada smo prispjeli i sami da sviramo najdraže nam je bilo u ovim prigradskim ili padinskim dijelovima.Puna sala i prava atmosfera.Danas toga nema.Zato i pišemo ovo prikladno sjećanje.

Toliko nam je bilo fino i sanjali smo o prostoru ili sali baš kao stadion u FIS-u.Zato smo i krenuli u prostore koji su davali više.

Za one sa malo dubljim džepom i starije. Hoteli su bili pravo mjesto sa pravom muzikom Evropa,Gradska Kafana,kasnije Bristol,Dom milicije. Za nesto mladje i naprednije pamte se nastupi po gradskim ulicama i prostorima npr Čičaka ispred crkvice u Titovoj tj. preko puta Olomana, ispred Doma Izvidjača,Ljetnoj pozornici na Ilidži,bašti hotela Evropa gdje su bili fantastična braća Šišić sa grupom Korali /Apapapa band za one koji znaju šta to znači/.Eto tu se spominju imena nekih pionira koji su i danas na Face Book-u kao Duško Ćorlija,Seno Sijerčić,Luciano Paganotto i jos cijela plejada u raznim Kulturno umjetničkim društvima,Proleter VM Crni,Seljo……gdje su odgojene kompletne ekipe duvaćih instrumenata za Akademiju,RTV i Pozorište.

Sve ono što je prošlo kroz Indexe,Pro Arte ,Kodexe,Vokinse i Kenedy počelo je tako.A i oni koji su kasnije počeli tu su začeti.Od Keme ,Ismete,Nede,Jadranke Hamdije Čustovića,…. do Brege i Čole. Bio je to pun zamah u stvaralaštvu i slušanju../po željama slušalaca ili top listama / .

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

 

 

 

 

 

 

 

1967 g,Kemo Monteno, Sabina Varešanović, Miralem Kruškić i Vedo Hamšić.

Objektivno postalo je tijesno da bi se silna većina zadovoljila pa se šuškalo da uskoro počinje gradnja ogromnog zdanja KSC Skenderija na prostoru terena teniskog i lokalnog fudbalskog kluba tj sportskog poligona ondašnje JNA. Kao veliki i pravi uvod što kažu šlagvort desio se koncert Čičaka ispred teniskog terena.Igrom slučaja ista grupa je svirala maraton na istom mjestu,ali ovaj put zaokruženim zdanjem KSC Skenderija. O tome u nekom drugom nastavku.

juli 2015 napisao Ljubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.