URNEBESNE VEČERI SMIJEHA U DOMU MLADIH!

1-logo-skenderija-color150piše  LJUBO PAVLOVIĆ

”URNEBESNE VEČERI SMIJEHA U DOMU MLADIH”

U dom ulaze sve više sajmovi, kongresi i druge aktivnosti, a mladima se sužava prostor za aktivnosti!

Sve ovo je utrpano u 5-6 godina i ovako mali tekst, ni blizu ne može dočarati sve što je bilo bitno, dobro ili loše..Nakon tog perioda počinje lagani pad , sve više i više  privrednih aktivnosti i sajmova  su zahvatali i Dom Mladih. Kongresi i aktivnosti,  koje su za nešto starije, počinju ometati kontinuitet i rad predstavnika omladinske organizacije. Programi  sve više postaju „Stari za Mlade“ umjesto „Mladi za Mlade“.

sajam dom mladih

Tada prvi put počinje da provejava svijest o rukovodnom odvajanju Doma Mladih i  KSC-a Skenderija. Ta prva ideja je glatko odbijena u kuloarima i na forumima . Stidljivo je prikazana kao i razlozi za,ali  nisu naišli na podršku. Broj  prodatih ulaznica pada, uspješan programski oporavak prostora  Sloge, Steleksa, Ekonomije i Trase dodatno otežavaju rad ekipe u Domu. Naravno kada nemamo programe koji su punili srca .Ostaje pak uspomena na urnebesne noći smijeha i zadovoljstva vidjenim.

otvaranja centra skenedrija

Kako zaboraviti priču o konju koji je razvalio lift .Ta priča je stizala iz druge ruke, ma evo je iz prve; Bilo je takmičenje amatera pjevača,audicija,kvalifikacija i finalno veče.Trebalo je i obezbijediti neke nagrade.

U cijelu priču upleo se i tim izbacivača-redara,Tumba,Roki,Miron,Suljo tuta-muta,Deni,Bato i još par njih ,svih imena se ne sjećam.Sebe su nazivali „Hor Mrtvih Pješaka“ a pjesmu „četri konja debela“ preuredili pa je nazvali  „4 konja debila“. Dakle oni su predstavljali back vocals…..bekovi ko konjski drekovi dovikivala su raja iz publike. Salve smijeha. Treća nagrada plaketa,Druga nagrada buket cvijeća aranžiran u betonsku kadu koju su ova četvorica jedva donijela do djevojke koja je osvojila drugo mjesto. Ona je jadna,valjda od treme i straha pokušala prihvatiti „.nagradu.“  Sreća malo je nedostajalo da svi padnu na pozornici.

I sada dolazi prva nagrada Konj,pravi živi konj. Dan ranije iznajmljen je od jednog čovjeka iz prigradskog naselja uz pristojnu naknadu. Dotjerao on konja sa solidnom zalihom sijena za naredni dan i smjestili ga mi u podrum. Bio je miran , ne čuješ ga. Sve do momenta kada se trebao pojaviti na bini.Vukli smo ga uz stepenice, ne ide, kopita kližu. O tome nismo razmišljali i trebalo je naći rješenje. Nekom je sinulo da ga uguramo  u lift. Ostalo je na pokušaju jer nismo mogli predpostaviti da je konjo klaustrofobičan, pa je valjda od straha pružio kopito i razvalio kompletnu komandnu tablu u kabini lifta. Tijesno mu bilo! Desetak nas jedva stepenicu po stepenicu dovukli smo do bine. By the way, narednih 30-tak godina lift nije bio u funkciji.

Dakle, dijelimo prvu nagradu , pobjednik je djevojka,ta i ta, hor mrtvih pješaka vodi konja za ular na sred bine. Djevojka zgranuta ne smije ni pogledati u sirotog, netom maltretiranog konja , i  bježi sa bine. Konja vratimo gazdi zadovoljni reakcijama  publike. Sutradan brojimo prihod ,kad eto ti oca od djevojke pobjednice. S vrata kaže vraćaj nagradu ,naša je …..ovo zadnje malo je izrežirano ,ali nije bilo lako ubijediti oca. Kako se stvar slegla nisam ni do danas saznao , ali za ovu priču to je malo bitno. Bitno je da je istinita.

Prvi veliki požar zahvatio je privredni grad 1973 godine.Tom prilikom izgorjeli su moderni prostori, prodavnice i sve što se nalazilo pod zemljom. Dugo je trajala borba da stihija smiri i mnogo više da se sve renovira i vrati u predjašnje stanje. Najveći strah bio je  statika  u objektu. Srećom, analize su pokazale da plato može biti opterećen kao i prije. Samo par godina kasnije  izbija požar u Domu Mladih u prostoru od nekoliko kancelarija. Cigareta nedovoljno ugašena u pepeljari ,  indigo u korpi za otpatke i eto belaja. Srećom sve je brzo sanirano i nije se čekalo dugo za nastvak  koncertne aktvnosti.

I pored svega organizatori  gube energiju, ekipa je svjesna  pada aktivnosti.  Standardna shema sa istim izvodjačima rezultira sve manjom posjetom.Mnogi sposobni kadrovi napuštaju pozicije i  atmosfera više nije kao ’69-te i nekoliko godina poslije.Dolaze godine kada se malo šta dešava u omladinskim prostorima .

O tome u jednom od slijedećih  nastavka o KSC Skenderija tj prevashodno muzičarima i zbivanjima unutar Doma Mladih.

Još jedna molba eventualnim  čitaocima bloga i FB stranica.Ovo su sjećanja insajdera koji je sa kraćim prekidima bio svjedokom kao muzičar , ali i organizator programa dugi niz godina.Ukoliko možete dopuniti ove tekstove nekim zapisima ili interesantnim detaljima bilo bi dobro.Na taj način se mogu urediti i poredati neke bitne činenice i dogadjanja.U tekstu nije striktno poštovana hronologija, fokus je na dogadjanjima kojih je bilo toliko da je nemoguće za kratko vrijeme sve navesti i po redu opisati. Ako se posreći može ispasti i neka knjiga. Živih svjedoka još ima .

Hvala unaprijed!

august 2o15 napisao Ljubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.