SVE ŠTO SAM GOVORIO I PISAO O SARAJEVU ODJEDNOM JE POSTALO LAŽ !

sidranpiše  bosanski klasik  književnik AVDO SIDRAN

SVE ŠTO SAM GOVORIO I PISAO O SARAJEVU
ODJEDNOM JE POSTALO LAŽ !

 

Pedeset godina sam temeljito pušio i pio.

O duhanu i alkoholu – meni ništa nije nepoznato.

Ne pušim i ne pijem sedam godina.

Ako bi Gospodari Svijeta odlučili da alkohol zabrane i unište na cijeloj planeti Zemlji, ne bih okom trepnuo niti prstom mrdnuo da se tome usprotivim. Glasa od sebe ne bih pustio.

Ne znam da li bi Čovjeku, stanovniku Zemlje, život bez alkohola bio lakši ili teži. A znam da je ružan i mučan i pretežak život čovjeka zarobljenog u alkoholnu ovisnost. To veoma dobro znam.

Ali se o ukidanju alkohola Gospodari Svijeta još uvijek nisu dogovorili i život posvuda teče onako kako je svikao da teče. Navike su prejake, običaji snažni, i biva smiješan svaki pokušaj da ih se potire i mijenja. A nasrtaje na tradiciju i običaje, svugdje gdje se zbivaju, ljudi vide i doživljavaju kao barbarizam i agresiju.

Otkazao sam porudžbinu i napustio restoransku baštu kad mi, prije nekoliko dana, mladi konobar u ‘Klubu novinara’ – zgrada u najužem centru grada, na uglu Pruščakove i ulice Mehmeda Spahe – reče da ‘ne toče alkohol’. Bio mi u gostima jedan italijanski novinar, a ja poželio da mu baš na tome mjestu, u tome kultnom sarajevskom restoranu, govorim o svojoj književnoj mladosti. Vreo avgustovski dan, ključa pod nosom zrak, moj gost poželio hladno pivo. Nema piva. Nema ničega što bi se moglo smatrati ili jeste – alkoholno piće.

Sve što sam svome gostu do toga časa govorio o Sarajevu u trenu je postalo laž ! Strašno, strašno, strašno !

Nekadašnji ‘Klub kulturnih i javnih radnika’ – nakon književnika Vladimira Čerkeza, prvog njegovog upravnika, između 1958. i 1962. godine, nakon sitnog i šutljivog čika-Ante, nakon dobroćudnog čika-Mate i brzonogog Hajdara – ‘u podzakup’ je dobila osoba čiji privatni svjetonazor ne dopušta upotrebu ni poslovanje s alkoholom.

Kad su kultnu sarajevsku kafanu ‘Park’ pretvorili u kafe-slastičarnicu bio je to atentat na navike hiljada Sarajlija i na samu srž sarajevske kulturne tradicije. Svi smo to odmah vidjeli i znali. Ali je izgleda trebalo da prođe petnaest godina da bismo shvatili kako to što se događa nije više samo goli barbarizam nego nešto mnogo ozbiljnije i teže: ideološko preoblikovanje i početak samoubilačkog procesa ‘teheranizacije’ Sarajeva.

Pod krovom iste zgrade u Pruščakovoj ulici još uvijek se nalazi kancelarija Udruženja novinara BiH. Dok se pitanje prohibicije u njihovom neposrednom okruženju ne riješi na nekom višem nivou tj. razini – njegovi članovi i uposlenici alkoholna pića za vlastite potrebe unose krišom, u manjim količinama, u pijačnim cekerima i laptop tašnama. Važno je da ne puca!

napisao književnik Abdulah Sidran august 2015 (preuzeto sa dozvolom autora Avaz)

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.