KAKO SE ”DOM MLADIH” SKENDERIJA UKLOPIO U RAZVOJ SARAJEVSKE POP ROCK ŠKOLE (V nastavak)

piše  LJUBO PAVLOVIĆ

KAKO SE ”DOM MLADIH” SKENDERIJA UKLOPIO U RAZVOJ SARAJEVSKE POP ROCK ŠKOLE (V nastavak)

Copy of Scan 5

-Ljubo Pavlović po sjećanju i ličnim zapisima……..

Period, o kome sada pišem je nekoliko godina od otvorenja i početka rada Doma Mladih Skenderija,preciznije od početka djelovanja koncertne poslovnice u sklopu istog. U tih nekoliko godina Sarajevo je kroz svoje manifestacije iznjedrilo muzičare ,soliste i muzičke grupe koje su postale popularne i visoko cijenjene  na Yu rock sceni.

Vanserijska generacija muzičkih grupa,solista, autora i producenata.respektabilno društvo mladih stvaralaca i izvodjača. U ravni sa ostalim velikim gradovima Vaš šlager Sezone i Mladi pjevaju proljeću ,te Festival Ilidža /izvinjavam se što „domaćicu“uvrštavam u ovo štivo/ postaju cijenjene smotre na nivou zemlje; Indexi,Pro Arte i Ambasadori uz soliste Davorina Popovića, Zdravka Čolića,Vladimira Savčića -Čobija i Ismetu Dervoz postaju formula za uspjeh mnogo dalje od grada i Republike. Njihove kolege nešto lakših nota; Kemal Monteno, Neda Ukraden i JadrankaStojaković,  nastavljaju put Sabine Varešanović,Bahe Kurta,Vede Hamšića ,Dragana Stojnića  i još mnogih drugih.

Autori komponuju Timeless hitove /pjesme kojima ni vrijeme ne može nauditi/.Javlja se jedna nova industrija zabave za kojom naš grad ne zaostaje.Pored Jugotona iz Zagreba i PGP RTB-a iz Beograda, Sarajevo osniva diskografsku kuću Diskoton.Počinjemo biti dio industrije koja ne samo da je samoodrživa,nego i profitabilna. Veliki napredak  i proizvodnja programa na Radio Televiziji Sarajevo u punom su zamahu. To se osjetilo i u Muzičkoj produkciji koja je bukvalno hranila novim materijlima mnoštvo televizijskih i radio emisija,top listi,šou programa,kao i već pomenutih festivala.Turneje popularnih postaju sve češće,pokrivaju ih specijalizirane novine Ven ,Svijet i razne tv Revije,Pjesma ljeta,Hit Parada,Lica sa naslovnih strana i šta sve ne.

Radjaju se nova imena,ali počinje i lagana polarizacija na pop i rock muziku i zabavnu muziku sa svim svojim podvrstama. Indexima je tesko odrediti žanr,krenuli su naivno sa pjesmicama i dogurali do složenih rock izvedbi i na kraju do Modre Rijeke vrijedne 6-aprilske nagrade grada Sarajeva nešto kasnije. Ipak sve su više težili laganom pop-u,ako tako mogu reći,ali i pored toga njihova izvedba bila je vrhunac znanja i iskustva, jednom rječju neponovljiva. Ambasadori i Pro Arte takodje uspješni ,uživo su jaki i energetični,ali im snimci zvuče  od laganog pop-a do šlagera,naravno sa mnogo uspjeha.

Očito je da se sa svom tom modernizacijom i uspjehom očekuje nešto novo iz Sarajeva i Doma Mladih. U regiji se to dešava sa grupom ”Time” iz Osijeka i ”Korni grupom” iz Beograda,no to su sve stariji i iskusniji muzičari. Moje zapažanje govori da je to prvi osjetio Brega i to još mnogo ranije.Nisu ga samo zanimali hitovi nego pjesme koje „obaraju s nogu “kada ih čuješ i izvodjači koji izgledaju kao inostrane zvijezde Rock & Rolla. ”Kodexi”  odlaze u Italiju tačnije Napulj ,a potom Iskiju.U početku to su bili Kodexi,ali promjene dovode i dvojicu iz ”Čičaka” Zorana i Miću i Goran koji će se ubrzo okrenuti  solo gitari, kao glavnom instrumentu. Dakle Kodexi  i Čičci su ”roditelji”  ”Bijelog Dugmeta” de facto. Po povratku, ”Kodexi” tj Bebek i Edo Bogeljić se  pojačavaju sa bass gitaristom grupe Pro Arte; Tuce Draženom i Ljubom Pavlovićem iz ”Romeo i Julije” za bubnjevima,dakle moja malenkost.Nasuprot njima u Domu Mladih je trio Goran ,Zoran i Mića.uskoro oba benda nestaju sa scene,Kodexi jer Željko odlazi u armiju,a potonji trio ostaje bez Miće koji je u svom preobražaju i projektu koji će dovesti do Vatrenog Poljupca. Moram reći da je Mića veliki bubnjar i muzičar do danas. Uvijek će mi biti žao što nije nastavio sa karijerom omedjenom bubnjevima i udaraljkama. Prvi je počeo svirati sa duplom pedalom i sve što je radio Ginger Baker to je činio i Mića jedan genijalac kao i svi navedeni. Radi se o ljudima koji su znali šta je zvuk. Edo nije imao mnogo pedala, kao što solo gitaristi imaju danas,ali je imao bolji zvuk nego gitaristi  u ovovremenskoj produkciji. Zvuči nestavarno,ali tako je.To zna i publika koja ga se sjeća.

Željko je imao solidan raspon glasa i  kao od šale otpjevao bi Child in Time. Biti medju njima i družiti se neprocijenjivo je iskustvo. Sasvim sigurno da nije bilo Željke koji mi je pomogao da preskočim neke barijere u razumijevanju moderne muzike mislim da bih prekinuo aktivnije svirati taj divni istrument. Kažem svirati ,a ne lupati bubnjeve!

U to vrijeme nešto više sam se družio sa Goranom, ne samo radi razgovora o muzici ,nego mi smo bili i raja iz Prve gimnazije. Sjećao sam se i njegovih ”Beštija” sa kolegama iz škole. Pričali smo skoro svakodnevno i dugo šetali. Iznenadio me je jednog dana rekavši da zna kakav želi bend i ko mu u toj realizaciji može pomoći! Samo Željko može otpjevati ono što ja mislim komponovati. ”Ali on je na služenju vojnog roka!”: rekao sam. ”Čekaću”- kratko je rekao.U medjuvremenu upoznao me je sa divnim momkom koji se zvao Zlatko Hodnik iz Travnika.Bio je mlad ,poletan i perspektivan pjevač nježnog glasa.Ubrzo je kao i svi dobio nadimak koji je izveden iz njegovog prezimena.Prozvaše ga „Ganjak“. Ništa loše i  pežorativno,ali tako ispade.

Radio je Goran polako i spremao se. Uskoro su tu bili Zoran,Nuno ,Ranko Rihtman i Zlatko ,zamjena dok se čeka Željko . Pozvao je i mene. Nisam se nadao, jer u to vrijeme sam spremao oživljavanje grupe ”Vokins”. Došli smo u studio prilično nespremni i ispala je neka prepirka koja mi se nije dopadala.Uzeo sam jaknu i napustio studio. Već sam se pripemao za brak i nisam bio naročito okrenut muzici.Valjalo je naći neki posao da se preživi,a ja sam prilično otegao sa studiranjem radi turneja i raznih grupa.

U to doba muzika nije bila isplativa profesija ; poneki honorar,morska tezga  i slično. Naravno već tada mnogi su otišli u kafanu tj u ”Hotelsku muziku” u kojoj se moglo solidno zaradjivati. Oni najiskreniji tu nisu mogli naći zadovoljstvo, pa ni ja sam. Druženje sa Goranom se nastavilo,ali i sa cijelim krugom muzičara tog vremena.Svako jutro pili smo kafu ili u ”Parkuši” ili negdje na Skenderiji i razmjenjivali mišljenja, kao ritual, sa mnoštvom mladih stvaralaca, autora, reditelja,različitih umjetnika i naravno novinara.

PS… Poštovani čitaoci pišite i dodajite svoja saznanja, siguran sam da tako sve može biti mnogo ozbiljnije i zajedničko.

septembar 2015 napisao Ljubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.