KAKO SE ”DOM MLADIH” UKLOPIO U RAZVOJ SARAJEVSKE POP- ROCK ŠKOLE (VI nastavak)

piše LJUBO PAVLOVIĆ

KAKO SE ”DOM MLADIH” UKLOPIO U RAZVOJ SARAJEVSKE POP-ROCK ŠKOLE (VI nastavak)

Ljubo Pavlović po sjećanju i ličnim zapisima

Vremena mnogo ,ali ništa opipljivo na vidiku, jer ova grupacija nija bila u prilici mnogo da snima ili da ima upliva u programskim šemama. Ovi „krupni zalogaji“ bili su rezervisani za one visoko rangirane i popularne.Već sam rekao i nabrojao sve njih  na početku.Ta polarizacija uskoro će biti premoštena jer energija i volja koju je posjedovao Goran jednostavno je nezaustavljiva Ni danas mi nije jasno zašto se tako malo vjerovalo u Bregu.

Scan 5

Jedno jutro Brega je pozvonio na vrata moga stana i rekao idemo snimati film. Kakav mu je sada film u glavi, mislio sam. Onako bunovan nisam stigao ni doručkovati,a bilo je negdje oko 7 sati ujutro,vrijeme kada muzičari imaju najtvrdji san. Mirza Idrizović reditelj,Zoran Radmilović i Dušica Žegarac glumci ….mi se obradovali, a scene se snimale na Bembaši tj bašti iznad jezera .Cijeli dan mi kao neki statisti u očekivanju da ćemo nešto  reči,imati neki dijalog ili nešto slično. Dadoše dnevnicu i snimiše ovu fotografiju, ko biva nas glumaca. Sačekamo da se film počne prikazivati, usput u novinama reklama i ova slika. Nas na ekranu nema nigdje, a pisalo mladi dolaze.  E neće valjda u muzici biti tako pomislih,a ni Goran nije rekao ništa….

. Ubrzo Željko konačno dolazi i počinju pripreme za studio.Tražio se novi bubnjar jer dobri Gordan Matrak tadašnji student ,a ubrzo i šef desk-a u dnevnom listu „Oslobodjenje“ nije mogao odgovoriti naraslim obavezama.Imao sam razgovor sa Željkom i ne kažem da je to bilo vrbovanje,nego razmjena mišljenja i mogućnosti.Rekao mi je da uzima neplaćeno u firmi na godinu dana,pa šta bude.Inače obojica smo studirali pravo,ali bolno polako, radi vlastitih obaveza.Rekao sam mu svoja razmišljanja, koja su se svodila na brak,dijete i skroman bend rekreativne prirode. Često mi je bilo žao radi toga stava,ali porodica ima prednost. Tek nakon rata sam odlijepio i nastavio uspješno na svjetskoj estradi i Cruise ship (industriji turzima i zabave). O tome kasnije u jednom od priloga na blogu g.Mirze Hasanefendića. Tada me je Željko zamolio da mu kažem koji mi mladi bubnjar leži na srcu i od koga bi se moglo „istesati“ nešto dobro.

Bez premišljanja tipovao sam na Ipeta Ivandića,mladog kolegu sa kojim sam imao priliku družiti se ljeto ’72 kada je sa skupinom muzičara iz Sarajeva radio ljetnu tezgu u hotelu ”Faraon” u Trpnju.Bili su tu još Zuko Hamdija ,Sven Rustmempašić i još dvoje kojih se nažalost ne sjećam.

Copy of Ljubo i Novi Akordi-1972g. (1)

Grupa ”Novi Akordi”   ( Emil, Ljubo, Vjekoslav, Ismet i Požgajec  u Trpnju 1972 Grič)

U isto vrijeme radio sam par stotina metara dalje u Ferijalnom kampu Grič, kao rukovodilac smjene za ferijalce iz Sarajeva. U kampu je  svirala grupa ”Novi Akordi” sa  Ismetom Kurtovićem,Vjekoslavom Poldrugačem i još par kolega.Ljetna klapa i puno razgovora,a i često su me zvali na binu da odradimo koji set. Ja i Ipe radili smo svaki dan u vrelo podne. Upijao je svaki udarac,ritam i sve što je bitno da se bude solidan.Da sam sebe hvalim, bilo bi ružno ,ali moram reći da sam tada bio zaista dobar bubnjar čisti produkt Kodexa.

Ipe je uspio isposlovati od direktora hotela da se jedan sanitarni dio izbetonira da bi mogao vježbati.Dakle svaki dan je bilo domaćih zadataka i provjere.Njega nije trebalo učiti ,nego samo nadgledati,a moja najveća muka bila je kako ga odvući sa novih ritmova  i onoga što je bilo njemu u krvi i trenutno popuralno, na Bossa Novu i Afro Kubano.Stalno sam mu ponavljao da je to baza i da nakon toga sve dolazi vježbom ili sluhom,samo od sebe.Na kraju tog ljeta za bagatelu sam mu „poklonio“ svoj set Zildžijan činela.Svi smo voljeli tog simpatičnog „klipana“ i dobročudnog čovjeka.Neka mirno spava na boljem svijetu.

Gorana sam vidio još jednom, ne mogu se sjetiti tačno mjeseca i godine,ali opet je bio nezadovoljan. ”Jutro” je bilo jedna velika priprema,ali definitvno ne ono što mu je bio krajnji cilj.Žalio mi se da ne može do studija za snimanje,da je uvijek bukirano.Treba znati da u to vrijeme nismo imali privatne prostore za snimanje zvane muzički studio.Sve što si mogao dobiti nalazilo se Muzičkoj produkciji Radio Sarajeva,tačnije u njihovom muzičkom studiju zvanom ”Pekara” u ulici Daniela Ozme u dijagonali sa kafanom ”San”.

Ko dublje iščita ovu rečenicu u prenesenom značenju sve će mu se samo reći.To je bio zadnji put da smo šetali i nismo se vidjeli mnogo ,mnogo godina, kada je postao priznat i poznat u svijetu.

Pao je tako predlog da se krene preko ”Jugotona” i tako je to krenulo…………

Ostalo je istorija ove legendarne i neponovljive grupe iz Sarajeva koja se sama izborila za svoj status i uspjeh. Cijeli ovaj nastavak priče o Domu Mladih /o kome je o Domu bilo malo/ ,imao je za cilj da se objasni atmosfera i vrijeme nastanka najsnažnije i na sceni ne prevazidjene, plodne autorske i scenske grupe Bijelo Dugme iz Sarajeva.To je bio zvuk koji nedostaje;… zvuk koji samo mješavina naroda i uticaja na ovim prostorima može dati,zvuk koji su mladi odmah na prvu prihvatili kao svoj.Muzički potupuno strani,ali dušom i tekstovima naš,autentični.Dobili smo autentičnu grupu kojoj malo ko ,što kažu u Sarajevu, „može pera odbiti“

To što je u cijeloj priči na momente bilo i mene,cilj nije bio za vlastitu promociju jer  za to je kasno, ja sam Rock and Roll dedo i do toga ne držim mnogo.Kapacitet mog pamćenja uspomena i dogadjanja je takav da se ne mogu oteti izazovu da to podjelim sa vama u drugačijem svjetlu.Žao mi je što neke ozbiljnije natpise ovom čudu iz Sarajeva ne pišu ljudi odavde.Ne kažem da knjiga g. Vesića nije dobra,ali sjećanja i dogadjanja iz prve ruke su jedno, a fakti i trivia drugo.Pogotovo kada se radi o samim počecima.

Poštovani čitaoci pišite i dodajite svoja saznanja siguran sam da tako sve može biti mnogo ozbiljnije i zajedničko.

U slijedećem VII nastavku,Mlade grupe tek dolaze i ponešto o plagijatima….

septembar 2015 napisao Ljubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.