IGRANKE;….MJESTA RADOSTI NEKIH RANIJIH GENERACIJA!

MIRZA HASANEFENDIĆ

IGRANKE;… MJESTA RADOSTI NEKIH RANIJIH GENERACIJA!

Malo priče o tome kako se provodila i družila nekada velika raja!

Ako si bio mlad početkom šezdesetih godina onda si nestrpljivo i sa radošču očekivao subotnje rano večer, kada je bilo vrijeme za igranku. Igranka je bilo mjesto koje ti je nadoknađivalo sve ono što ti nisi imao i ona je bila prilika da vidiš šta je u modi, da pokažeš tvoje nove farmerice ili cipele tek dobijene iz Trsta, da čuješ najnovije tračeve, da vidiš i da budeš viđen, da upoznaš magičnu privlačnost suprotnog pola, naravno da čuješ lijepu muziku i da u istoj uživaš.

igranka 1

Partija na vlasti je favorizala i podražavala ”Igranke” jer je u njima vidjela priliku za zdrav razvoj omladine i bratstva i jedinstva, jer uz ugodne akorde moderne muzike, omladina je uživala, družila se i tražila svog partnera po izgledu ili ličnim osjećanjima , a ne nikako po imenu.

Bio si sretan, imao si svoje drugove u okruženju, svoju ”koktu” u ruci, a možda si i skontao svoju prvu žensku na toj igranci ili je ona skontala tebe, ali ti to ne bi nikada priznao ni samom sebi, a kamoli jaranima.

Prehodnu si subotu i nedelju cijelo vrijeme učio i vježbao, kako da plešeš i ponavljao u sebi radije nego školsku lekciju, ”dva koraka naprijed, jedan nazad”. Bilo je nekada i iznenađenja, pa onda kada si mislio da si savladao valcer, odsviran je Ingliš valcer koji ti je sa svojim među korakom  zagorčao plesni život.

Vježbao si ponekada sa svojim drugarima, ali tu se pojavio veliki problem; jer niko nije htjeo da bude ženski partner u tom učenju, nije zato što oni nisu voljeli ”ženske”, nego suprotno i  u tome su nalazili nešto,a vi već znate šta…

Najviše se volio plesati ples tzv. ”stiskavac”, koji ti je davao priliku da osjetiš partnera u cjelini , duhovno i fizički, i da se na neki način isključiš iz svoje okoline bar na kratko. Đuskanje ili ”padanje” su voljeli više obično oni lošiji plesači, jer kolektivno ”padanje” davalo im je priliku da sakriju svoje nedostatke u grupi, a da budu blizu svoje simpatije. Naravno, oni koji su imali prirodan dar za muziku i u toj situaciji su pokazivali svoju obdarenost.

Pa kad si prvi put došao na igranku, sakrio si se u polumrak i strateški osmatrao onaj dio sale, gdje su se u polumraku krile isto tako stidljive ”djevojčice”. Na igranku si uglavnom išao sa rajom i sam, a djevojke su obično dolazile sa drugaricama ili po dvije zajedno.

Onda kada si skupio hrabrosti i zamolio onu koju si izabrao, u sekundama dugim poput vječnosti, sa strahom si očekivao da li će da prihvati tvoj poziv ili ti slijedi ”korpa”.

U tom uzrastu i u tim godinama, ”korpa” od djevojke je vrlo teško padala i slijedila je u raji zafrkancija na tvoj račun, pa bi ponekad sarajevski pjevački bard Slobodan Vidović , a na igrankama kod Morde, preko mikrofona lijepo zamoli djevojke da ne budu tako tvrda srca i da ne daju olako ”korpe”, jer su to fini momci.

Ako si bio te sreće, da tvoj poziv bude prihvaćen od partnerke, onda si sav važan krenuo ka centru sale, da te vide, a u sebi si ponavljao prema taktu muzike ; ”dva lijevo, jedan desno”.

A kad bi ples kreni, mnogi su probili tremu i zaplesali osjećajući muziku, a neki ”tremaši” bi počeli, izgubljeni, da gaze partnerku po nogama i to je bio kraj i prije početka, jer nove cipelice iz Trsta su bile važnije od prvog plesa ili potencijane simpatije.

Poseban događaj, pa pomalo i najuzbudliviji momenat plesne večeri, bio je trenutak kada orkestar najavi: ” Za slijedeći ples, dame biraju partnera!!!!!!”. Duge sekunde iščekivanja, pune nade i želje, da će neko doći da te povede na plesnjak, a onda….momenat odluke, neko prepun sreće, neko razočarenja, a neki treći rezignacije jer su ih pozvale neke druge oči, a ne one u koje je on gledao tako zaljubljeno i koje je tako žarko želio da dođu….

U to doba ljeti je bila na glasu igranka ”Kod Morde”, na jednom divnom plesnjaku, a kojeg nema više u katastarskim knjigama. On je bio na mjestu gdje je danas izgrađena opština ”Stari grad”, a alfa i omega svega je bio čuveni Sarajlija Mordo. Mordo je svirao saksofon, a pjevao je legendarni sarajevski pjevač Slobodan Vidović, pa su njih dvojica pravili nezaboravnu atmosferu na igrankama ”Kod Morde”, koje su zbog toga bile na dobrom glasu, a sjećanja na to dopiru i do današnjih dana.

Igranke su bila mjesta gdje mladost ”ključala” pa je bilo ponekada i tuča, a da sve bude u redu brinuli su se redari, pa da neke i od njih spomenemo; ”Kod Morde” su bili na glasu gorostas Gopoja, mišičavi i snažni Paša, Fera i Džino, a na njihovom putu, na nekim drugim mjestima budućih igranki su nastavili ; Tumba, Roki, Miron, Suljo tuta-muta, Deni, Bato, Šok, Suljo jarac i još mnogi,   …zahvaljući njihovom prisustvu mir je sačuvan.

Pored ove gore spomenute igranke u gradu su u to doba bili na glasu ”svirke” u ”Duvanjari” na Marin dvoru, u FIS-u, u Jelićevoj ulici, na Ekonomiji,…..

Kasnije će u Jelićevoj ulici biti i organizovani kursevi za plesanje, a posebno će biti na cijeni kursevi plesa, koje je vodio prof . Franjo (na žalost ne sjećam se prezimena) i  Dedić Emir iz modernog baleta.

FIS je posebno kultno mjesto, sa igrankama u gornjoj sali i gdje su svirali skoro svi oni koji su ostavili značajnijeg traga u sarajevskom muzičkom životu, a priča o FIS-u zaslužuje posebno poglavlje.

Drago mjesto u sjećanju svih pravih Sarajlija, zauzima ”Sloga” gdje su održane nezaboravne muzičke večeri, a meni je ostalo u sjećanju da su se u ”Slozi” prodavale pola muške karte, pola ženske karte da bi bilo približno jednako djevojaka i momaka.  Muške karte bi bile prodane vrlo brzo, dok je ženske karte trebalo malo pričekati sa prodajom.

Bila je i jedna igranka pomalo zatvorenog tipa u Domu JNA, pa je zbog tog gradom kružila maliciozna glasina, da su to igranke za podoficire i kućne pomoćnice. Nisam bio nikada tamo, pa ne mogu iza ovoga stajati.

Kasnije su sa vremenom i sa ulaganjem društva u kulturu, tačnije u Domove kulture, počinju se održavati plesne i disko večeri širom gradskog područja.

Šta se sviralo na tim davnim igrankama?

Neznam tačno, jer u tom periodu sam bio mali za ići na igranke, ali kako su mi rekli da je to bio swing, bugi a kasnije pop sa elementima rocka. Ja lično mislim da je znati lijepo plesati neka vrsta tihog izraza otmenosti, opšte kulture i gradske raje.

igranka

Tako je bilo u Sarajevu, a 1977 godine sam prisustvao jednoj drugoj vrsti igranke. Bio sam službeno u Milićima, kod Vlasenice, kada me je domaćin pozvao na lokalnu igranku. Bilo je hladno vrijeme, pa smo prvo popili po jednu kuhanu rakiju (”Šumadijski čaj” kako ga nazva domaćin) u lijepom Ribnjaku, a onda na igranku. Sala puna omladine, a na stolicama pored zida sjede tetke, strine i ostali, nadgledaju i sve je pod kontrolom. Muzičari na sceni solidni , ali se u zraku osjeća da se nešto čeka……

U neko doba, pope se na binu harmonikaš, pa kad razvuče ”dugmetaru”  i kolo krenu, sve živo skoči na noge da igra, pa čak i tetke i strine zaboraviše svoje nadgledanje i uhvatiše su u kolo……..

E tako je bilo nekada, raznih igranki na sve strane širom velike domovine, a kako je danas neznam jer sada živim u nekom drugom svijetu gdje nema igranki  i gdje su neke druge vrijednosti na snazi….

Septembar 2015 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.