DOM MLADIH SKENDERIJA- ”Ima neka tajna veza” (VIII nastavak)

piše LJUBO PAVLOVIĆ

DOM MLADIH SKENDERIJA,

 Ima neka tajna veza

Piše po sjećanju Ljubo Pavlović

Nastavak br.VIII a.

 Josephine Baker

I dio atmosfere na koncertima u KSC Skenderija

 Prividno Dom Mladih smanjuje aktivnost.U stvari sve je ovisilo ko gostuje u Dansing Dvorani,odnosno našem gradu. Na prvu sarajevsku postavu nije se moglo računati u potpunosti kada su booking termini u pitanju. Naša prva liga aktivna je  i rasprodana po većim gradovima zemlje ,turnejama u okolnim zemljama, sve do Sovjetskog Saveza.Ta destinacija bila je poželjna iz više razloga; svi su bili primani kao atrakcija ,a moglo se pristojno i zaraditi. Onima koji su imali sreće snimiti singl ili LP znala se posrećiti i milionska prodaja na tom ogromnom tržištu.

Konačne tiraže nismo mogli znati jer nakon turneje, informacija više nismo imali, osim rijetko u  nekim od mnogobrojnih novinskih izdanja koja prate muzička zbivanja. Kombinacija za takve turneje obično bi činila dobro uigran domaći bend sa par dodatnih vokalnih solista u trendu. Po povratku lova bi se ulagala u nove instrumente,a najčešće u razglasne uredjaje.Bez obzira na mogućnosti turneja po Jugi i stotine mjesta za gostovanje, razglasni sistemi nisu bili zadovoljavajući,  nedovoljno jaki ili jednostavno prestari. U slengu to smo zvali „partizanska oprema“.Marke koje su preferirane u tom periodu odnose se na: Fender,Binson, Davoli,Semprini,Vox,FBT i Dinacord.Da bi došli do neke verzije PV-a ,Maršala ili Elektrovojsa, valjalo je ići na daleki put , to je koštalo radi prevoza kabaste opreme   , a džepovi šuplji kao po običaju. Kombi ili mali Tamić vucarali su staru opremu po drumovima različitih kvaliteta.Često se znalo desiti da nakon takve avanture neko od pojačala ne radi. Tu je i nastala ona uzrečica ; ”crko mi Marshall” ,kasnije je Nele to prodao kao fol, ali u orginalu to su riječi Ede Bogeljića solo gitariste Kodexa.  S malom razlikom Edi bi rekao; ”Riknuo mi”….Uz punu sigurnost mogu reči da se to nije odnosilo u pežorativnom smislu na našeg tadašnjeg predsjednika, nego na polovnjak kupljen kod Bartha ili negdje u Londonu. Većina svirki počivala je na varijanti „džabalesku“.

Ima zgodan primjer ,u stvari sjećanje, na te humanitarne i političke  koncerte. Neke godine ,mislim ”73”,dodje nam u goste Američko-Francuska tamnoputa pjevačica Josephine Baker. Čuvena je i po svom usvajanju nezbrinute djece u svijetu, za koju je imala program u Velikoj hali Centra Skenderija. Sve što je vrijedilo muzičara tada u Sarajevu nastupilo je zajedno s njom. Mislim da su Ambasadori podnijeli najveći teret, kao prateći bend.

Copy of DSC09825 (1)

Poslije nastupa u prepunoj dvorani imali smo prijem u ”back stage”-u gdje smo pričali sa umjetnicom i dobili prigodni honorar koji je bio jeftiniji nego pakovanje. Radilo se o luksuznoj kutijici kao za prstenje, ali unutra nije bio nakit nego 1 dinar,doduše nov ili uglancan.Poznata umjetnica ubrzo nakon toga umrla je i sahranjena u Monte Karlu.

Uskoro dolaze Trogsi, Antoan, no to je već statistika davno prošlog vremena ili nekih drugih nastavaka i sjećanja. Ipak ne mogu zaboraviti makljažu na velikoj promocionoj turneji  Milde Sorte / brend ondašnjih cigareta posebnog filtera/ koja je okupila mnogo ljudi koji su stvorili toliku gužvu da je milicija morala intrevenisati na ulazu. Imao sam uredne karte i cijela frka zatekla me  na jednom od ulaza. Sijevnula je palica iznad moje glave, zažmirio sam i čekao šta će biti, jer se ni pomaknuti nije moglo. Bio sam stisnut sa svih strana. Čujem glas  prijatelja pored mene kako kuka ili viče na druga u plavom. Otvorio sam oči, prepoznao uniformisanu osobu, koja  je inače radila na koncertima kod nas kao pojačanje. Šapnuo mi je u uho ili se proderao ne sjećam se više.“Prolazi brže da ne prodješ kao i ovaj do tebe. Ma čovječe to mi je drug što ga udari. Ma nisam,kaže, jako ,ali kada sam vidio tebe skliznu vaspitna i zakači druga, pa neću veli tebe mlatit’. Moj drug nije čuo ništa tu veče jer mu je uho bridilo.

To nam je dalo ideju da na nasim koncertima i programima u Domu  Mladih policiju zovemo samo kada treba, a da za redare angažujemo sportiste koji su trenirali kod nas.Tako je i bilo Klub dizača tereta Bosna vidio je finih dnevnica tj.džeparca za svoj rad.Rijetko su intervenisali jer bilo ih je dovoljno vidjeti. su trenirali kod nas.

 IMA NEKA TAJNA VEZA,  TAJNA VEZA ZA SVE NAS                                      

ili u prevodu

”SVUDA PODJI KUĆI DODJI NIGDJE NEMA SARAJEVA”

”DASVU DJIPO ĆIKU DJIDO GDJENI MANE RAJVOSA” i (Vozdra Čo’ek)

Nastavak br.VIII b.

Piše po sjećanju Ljubo Pavlović

 Dok su naši velikani turirali zajedno sa Gradom, Mihom ili Dedanom /poznati muzički menadžeri i promotori tog perioda/u Sarajevu dolazi do podmladjivanja kadrova u kultnoj TV emisiji za mlade ”Na Ti”.

Ovaj show baziran u Sarajevu , a sniman na raznim lokacijama u BiH, postao je toliko popularan da u vrijeme emitovanja, jednom mjesečno, ulice nisu imali raje koja šeta , a to je za Sarajevo i njegova dva korza bilo skoro pa nemoguće.

FTV -Bibi (1)

Tandem Duško Trifunović pjesnik i Milan Bilbija reditelj , uz kvalitetne muzičke urednike, uvode u program mlade bendove, talentovane vokalne soliste, tekstopisce i kompozitore. Lista je povelika i navešću samo neke: Bijelo Dugme, Rock, Kod, Teška Industija, Jadranka Stojaković, Dubravka Fijala, Neda Ukraden, Fadil Toskić, Seid Memić –Vajta, Narcis Vučina, Ranko Boban, Alma Ekmečić, Jasna Gospić, da ne zaboravim malu Arianu Arapović koja je pjevala „Dobro jutro bakice“… i još mnogo drugih, neka mi oproste.

Radja se novo radno i estradno tržište, Radio Sarajevo pored Top liste uvodi emisiju Zvjezdana Prašina sa Huskom Vladovićem, studio 1 za snimanje zvani „Pekara“ sve češće radi u tri smjene. Žrtve su tonci Mufid Kosović i Antun Tuna Marković. Normalan rad su svakodnevne obaveze: Plesni orekestr ili simfonijski, razni žanrovi popularne i narodne muzike, programski prilozi za radio i tv, Vaš Šlager Sezone, a treća smjena mladi rokeri za potrebe tv emisija i show programa. Zaista pekara. Uključuje se revija Ven sa agilnim urednicima i participira pored praćenja rada zvijezada i organizacijom velikih predstava kao što su „Lica sa Naslovnih strana“ i Crveni Karanfil sa omladinskom organizacijom i srednjim školalama.

Opet Skenderija puni svoje kapacitete. Disko voditelji ili D.J. od prvobitnog Mirsada Ibrića , Šukrije Tutića, dobivaju nove snaga u vidu Nećka , Mirsada Pašića i  pomagača u Kaktusu.Oni su svojim znanjem i ukusom prenijeli najljepše hitove rock muzike u naše prostore. Mladi slikari svoje prve radove daju Skenderiji isto kao i mladjani Dragan S. Stefanović kao umjetnički fotograf, čiji omoti osvjaju godišnje nagrade. Odjednom iskrsavaju i muzički kritičari kao neponovljivi Ognjen Tvrtković, Hamdija Demirović i Senad Avdić. Na to sve mladi filozof Mišo Kulić  objašnjava fenomen koji nas je „strefio“. Formira se uskoro i Diskoton. Ovo postaje industrija, ne obična, nego respektovana i samoodraživa, kako je to popularno reći. 

 

Dusko

Dule je kao pjesnik bio okosnica tog trenutka i tih zbivanja. Njegova poezija i  tekstovi za Dugme ,Čolu, Nedu, Indexe, Tešku Industriju i mnoge druge izvan naših prostora/ oko 300 tekstova/,podigli su nivo kvaliteta pjesama nastalih u tzv. Sarajevskoj pop-rock školi. Postali smo brend i pečat kvaliteta,neosporan i poštovan centar stvaralaštva. Dijelom i radi toga dobitnik je 6-aprilske nagrade grada Sarajeva.Koju godinu kasnije pod uticaje urnebesne engleske serije Cirkus Monty Python-a, nastaje naša verzija Teversenove Bajke koja izbacuje u prvi plan danas poznate glumce i likove kao što su Dragan Jovičić, Mirza Tanović, Mladen Jeličić Troko i dr. što u suštini predstavlja model i uvod u New Primitives tj. treću generaciju sarajevskog rock-a. Ko je gledao, zna o čemu govorim.

To još nije bio zenit, a dobri Hamo Mostarac iz doba Fis-a, kada bi se sada okrenuo iza svog vremena ne bi mogao vjerovati u šta nas „uvališe“ Elvis i Bitlsi. Ostao sam dužan mnogo više teksta o mojim nešto mladjim  i starijim kolegama sa kojima sam se družio u tom vremenu;  Gaboru Lendjelu, studentu Muzičke akademije u Sarajevu /ja šta nam dade poznatih imena ova kuća/ i osnivaču benda Teška Industrija, te Vedi Hažiabdiću koji nastavlja tradiciju ovog benda zajedno sa Ivicom Propadalom, zatim  rajom iz Kod-a ,Krešom Rebićem, Džemom Novakovićem, Piflom i Nenom Jurinom i nešto manje eksponiranim ljudima Ž.Grilecom i grupi Kombo 5.

Da malo pričamo o ljudima sa kojima smo radili i družili se, a koji nisu više među nama i da čujemo priče za koje ne znamo ,da se smijemo njihovim dogodovštinama.

Plejada legendi ;Djoko Kisić i Nedo Hađžihasanović ,bubnjari Indexa te njihovi članovi Bodo Kovačević solo gitara, Djordje Novković keyboards, Šefko Akšamija bas gitara, Davorin Popović, koji je poznat po mnogo nadimaka : Pimpek ,Pjevač i Dačo, taj šarmer,  sarajevski enfant terrible ,košarkaš, drug i nadasve raja sa velikim R. Da se prisjetimo Laleta saksofoniste Ambasadora, bez koga niti jedna šala nije mogla biti ispričana, a da je on i njegov drug Čobi koji počiva u miru zajedno sa njim, nisu osmislili dok su bili u Pro Artama uz još  jednog druga, gitaristu, Mladena  Drljaču. Nema više ni predragog mladića Ipeta Ivandića……., nema ni talentovanog bas gitariste Zlatka Holda….

Koga još imamo na listi besmrtnih? Tu su još  Enes Bajramović vrsni muzičar koji je ostavio traga u Plamenim Dječacima iz Zenice, odakle je došao takodjer na Akademiju da usavrši trombon kod Pepija i imao velikoga udjela u  „Industriji“ i  Ambasadorima. Isidor Kajević Kaja, Selver Brdarić nedjeljiv dio Kod-a. Kada čujem Bagreme Bijele i Deni  sasvim dobro znam šta smo izgubili. Nema ni likova kao Goran Kovačević i Čapa Ivan Vrhunc, pjevač Beštija jednog od najranijih bendova Gorana Bregovića i  I gimnazije. Na ovom tužnom spisku sjećanjajoš imamo na ovom tužnom spisku Reufa Koludera pionira sarajevske moderne scene , Peru Čubića gitaristu za sve stilove muzike i Fadila Toskića sa gorostasnim glasom.

Ništa neću reći više o njima, jer došlo je vrijeme da se istorija muzike u Sarajevu koja se pisala godinama sjeti svojih stvaralaca i obezbjedi im bar slike i mjesto  u Domu Mladih i da se ta tradicija nastavi.

Zamoliću vas, sve one koji čitaju ovaj serijal, da kažu i dopune sve ono za što misle da je potrebno. Samo knjiga može donijeti detalje i bitne podatke koje i vi možete dopuniti.

oktobar 2o15  napisao LJubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.