PRIČA O DOMU MLADIH KSC ”SKENDERIJA” (IX nastavak)

piše  LJUBO PAVLOVIĆ

Priče o Domu Mladih KSC Skenderija

 IX nastavak

DOM MLADIH :  USPON, PAD  i opet  USPON

Pitao sam se, kako napraviti uvod u priču o boljim danima, preciznije, najboljoj  u 11 godina postojanja Doma Mladih KSC Skenderija. Konkretno mislim na sezonu 1980/81, dakle sezonu koja se više nikada ponoviti neće, ni po izvodjačima,ni po broju posjetilaca, ali i nizu koncerata u kontinuitetu. Bez prekida , svake subote, po potrebi i nedelje, a ponekada je bilo i izvanrednih gostovanja neovisno o danu u sedmici.

Pisao sam o kratkoj istoriji razvoja sarajevske pop-rock scene ,njenim akterima,uspjesima i zbivanjima iza cehovske zavjese,o mladim grupama koje su učile od starijih.Pisao sam kako su te grupe nosile uvijek nešto novo i svježe,o naj grupi  bivše zemlje bez konkurencije,iako je konkurencije bilo da biraš,što po stilu ,što po kvalitetu.Toliko su odskakali da su svojim postignućem bili nedodirljivi i neponovljivi.Od male kopčice do velikog „Dugmeta“. Moju pažnju najviše su plijenila dogadjanja,u i oko Doma Mladih, što je i svrha ovog feljtona.Neznam kako početi  pisati o  periodu kada sam silom prilika,bukvalno doveden kao kreator, ali i odgovorno lice za većinu zbivanja u našoj velikoj kući muzike.Rekli su da ovako više ne ide, jer ovo što imamo period je nezamislivog zastoja.Samo 10 godina nakon velikog Grande Opening-a do nevjerovatnog i  neobjašnjivog pada.

U prošlom nastavku naveo sam uspon generacijskih, tranzicionih bendova; „Kod“,“Teška  Industrija“,“Rok“, sada dodajem još „Rezonansu“ koja je svoj upješan let započela 1976  i zadnji je bend u plejadi velikih tog doba./svirao sam nekoliko godina sa njima ,ali to sam već opisao ranije/ .

Poenta je da su svi uspjeli i da tako kažem „odlijepili“ se od Sarajeva.Turneje po regiji ili inostranstvu,snimanja u studiju,gostovanja na televiziji. Nema se vremena za nastupe kod kuće. S njima nestade energija,lokalna ,naša na Skenderiji. Smjena generacija u omladinskoj organizaciji,pojaviše se neki problemi ,što subjektivni što objektivni.Dva požara,puno želja  a slaba realizacija. Malo po malo uz rijetke izuzetke ,sve kao da je stalo ,zamrznulo se .Sportisti vrijedno treniraju  i osvajaju  medalje za koje nismo mogli ni vjerovati da ih mogu osvojiti. Sajmovi svega i svačega se smjenjuju.Sve je to u velikoj hali KSC-a ,ali u Domu sve manje svirke, a sve više eksponata od traktora i automobila do gradjevinskih maketa ,razvojnih planova i političkih predavanja.Kratko i jasno,svega,samo ne onoga što zanima mlade . Što je još gore,nema ni podmlatka.Ima u Trasi ,ali su još mladi i neiskusni da bi prešli u naš prostor.Ono malo vjerne publike provodi vrijeme u tami disko kluba Kaktus. Neko bi pomislio da je to slučaj i u gradu.Nije jer tradicionalni plesnjaci su na Ekonomiji  i tu „Mira i Prijatelji“ još uvijek „praše“,no to je za studente,ne za rockere.Ni „Sloga“ ne zaostaje  jer tamo je  uvijek bila neka vrsta zbivanja,manje ili više.Veliki je ovo grad i publika se začas razleti na sve starane. Neko bi jednostavno rekao kriza i to je to.Mladi su dobili svoju institiuciju ,ali sada su velike nevolje kako to vratiti na pravi put.

Iskopaše me odnekuda i rekoše tvoj zadatak je preokret „kako znaš i umiješ“! O tome nekoliko pojedinosti u slijedećem nastavku.Ipak pročitajte tekst poznatog novinara i urednika nedeljnika Slobodna Bosna, Senada Avdić koji je u to vrijeme bio izvanredan muzički kritičar i poznavalac zbivanja u regiji.Nije štedio nikoga,uostalom kao i danas.Taj tekst sve oslikava i ulazi u našu temu kao naručen. Objavljen je u septembru 1980 godine.

U SARAJEVSKOM DOMU MLADIH PREKJUČE….

KONAČNO SVIRKA

U Sarajevu, koji je još uvijek rok centar samo za neupućene, održan je poslije pauze, koja se može mjeriti godinama jedan pravi koncert domače rock muzike ; gostovala je prvoligaška grupa ”AZRA”.

U vrijeme kada je u Sarajevu održan posljednji značajni koncert domaćerock muzike ( ako se možemo pouzdati i pamćenje bilo je to 5. decembra 1978 godine ; dobrotvorni koncert za dom USAOJ-a) teško da vam je bilo ko van kruga najbližih prijatelja mogao bilo šta reči o zagrebačkoj grupi ”Azra”.  U subotu je ta grupa prekinula ovaj, zapanjujući, dugi , posni period. A u tom periodu, pored toga što je Azra iz voda potencijalno lokalne atrakcije prešla u one rezervisane za domaču rokersku prvu ligu, desile su se i još neke, uglavnom značajne stvari, kao ona da Sarajevo sve više počinje predstavljati zanemarljivog člana domaće rokerske porodice!

POSEBNA ČAST

Ali da ostavimo ovakve priče za možda neku zgodniju priliku i da pogledamo kako je to sve skupa izgledalo na subotnjem koncertu u ”Domu mladih” ( koji je to ovoga puta zbilja i bio). Najlakše, bi nema sumnje bilo osuti paljbu po organizatorima zbog uvrštavanja grupe ”Rok apoteka” u ovaj program za kojeg, objektivno, morajo još dosta hljeba pojesti. Daleko je složenije pomiriti se sa činjenicom, da se u novom naraštaju sarajevskih rokera, teško može pronaći, nešto mnogo kvalitetnije. Relativna mladost grupa, razumije se, potpuno je smiješno opravdanje; poslije zagrebačkog ”Prljavog kazališta” vršnjaka ”Rok apoteke” mladost u roku ne može biti više nikad mjerena istim aršinima. To još uvijek ne znači da za ”Apotekare” nema nade, osobito ako se riješe dosadašnje ideje vodilje ; ” za dan dva biću bogatija….”

ljubisa racic

 

Uvijek se poslije nastupa ”Formule 4” postavlja pitanje kako ocijeniti njihov učinak? U najboljem slučaju mora se ponavljati ono što je mnogo puta rečeno i napisano. Ali umjesto toga recimo da je vrijeme kad je njihov vođa Ljubiša Racić svirao u ”Bijelom dugmetu”, duša i  mozak ”Azre” Branimir Štulić vjerovatno tiska da ga posmatra. Danas Ljubiša racić izjavljuje kako mu je posebna čast i zadovoljstvo. što će moći zagrijati raju prije nastupa ”Azre”. Ovaj mu potpisnik inače zahvaljuje za jedan maratonski solo ”na uho”!

 

ROKERSKO VESELJE

I onda ”Azra”, vođa zagrebačke trojke Branimir Štulić u narodu poznat kao Džoni ide u red onih novih domaćih autora  (Čontić, Lovšin…) koji su svoje akademsko obrazovanje upregli u kočiju panka, za koju su, kilko jučer, stavljali ruke u vatru , kako će se polomiti na drumovima ”brdovitog Balkana”. Ali jasno je da je ”Azra” shvatila pank kao formu, pošto ovaj kao sadržina ne znači apsolutno ništa, što svakodnevno potvrđuje profesor Čontić bivajući svaki dan sniješniji negoli duhovitiji. Prije Azre u Sarajevo je stigao njihov imidž kult grupe, što, dakako ne mora biti i nije nikakva kvalitetna oznaka.

Ovaj potpisnik koji je u raznim prilikama slušao Azru na koncertu bio je pomalo i razočaran njihovim studijskmi snimcima. Međutim, u sjajnoj atmosferi ”Doma mladih” ”Azra” je u potpunosti povratila njegovo povjerenje, pokazavši da se Štulićeve jasne i precizne poruke najbolje prihvataju neposredno, na licu mjesta. Neko primjeti, kako je riječ o pravoj ”narodnoj” grupi, kojoj je daleko više stalo do zabavljanja nego do pametovanja bilo kakve vrste.

Sarajevska publika  je izgleda u punoj formi, u kojoj je došla u pravo vrijeme ”trenirajući” na koncertima širom zemlje. Uskratit joj ovakve načine okupljanja zbilja bi predstavljalo ”. ”poluzločin” . Zato se i slijedeća rokerska veselja nakon toliko vremena opet očekuju sa nestrpljenjem !

(završen citat)     ”’Sarajevske novine”  8 septembra 1980 napisao Senad Avdić

Sa sedamdesetih na osamdesete, period je koji je prohujao kao da se sve dešavalo juče.Još malo sjećanja i ulazimo u vrijeme kada je ova muzika počela da nestaje ustupajući mjesto Turbo folku. Neka ostvarenja koja slušamo danas ,otprilike su u rangu festivala „Vaš Šlager Sezone“.Bez imalo želje da povrijedim taj, na entuzijazmu i kvalitetu gradjeni festival, daju mi za pravo da ,ako ništa osjećam žal, ne za vremenom, nego pjesmama koje su odisale kvalitetom izvodjača i kompozitora te produkcijom koja ih je uobličavala. U mjeri koliko smo putovali ,toliko smo svjetski ljudi-tako kažu. Ako smo slušali bar malo bilo koju vrstu kvalitetne muzike utoliko smo bolji ljudi.Postavlja se pitanje : a šta je to kvalitetna muzika ? Siguran sam da svi znaju odgovor.

novembar 2015  napisao muzičar Ljubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.