VOZDRA RAJVOSA!

piše MUGDIM GALIJAŠEVIĆ GALIJA

VOZDRA  RAJVOSA!

I danas moje Sarajevo,

miriše svojim mirisom,

onim sarajevskim.

Znam koliko ga volim,

a i on mene osjećam to.

Kada dođem s puta,

„dobro došao“ kaže mi,

bolje te našao,

velim ja njemu.

A sve mi nešto oko srca igra.

Zagrlih ga pogledom,

a on kao da je živ.

Evo mene opet

tamo gdje sam svoj.

I njegov.

Je li Sarajevo,

gdje je nekad bilo,

pita me kolega izdaleka.

Jeste, jeste i uvijek će biti.

Čaršija naš dragulj,

naš ponos skuplja cijeli svijet.

I Miljacka je ljeti kao žubornii potok,

rajvosa

A njeni mostovi,

lijepi k’o što su i bili ,

Kao da su opkoračili

neku veliku rijeku.

A nama nje važno kolika je.

Nije Sena, nije ni Temza.

Ali to je naša Miljacka.

Odjekuju čekići Kundurdžilukom.

Vrijedni majstori kuju uspomene.

Vijećnica se sjaji,

Kao mlada uređena za udaju.

A Inat kuća iz inata je zadržala ime.

I dalje se čuju i ezan i zvona.

A džamije i crkve,

haman jedni do drugih.

A tek u Kući sevdaha.

Tamo gdje je sevdalinka,

Iz sehare izašla.

Ah moje Sarajevo.

Tvoje mahale,

što mirisom jorgovana u proljeće te mame,

u jesen ljepotom boja,

kao bosanski ćilim.

Neko u šišu još kafu prži,

pa ti krene ah da uđeš u avliju.

Na vratima nema mandala,

bujrum na kahvu,

zovu domaćini.

Kameni basamaci još bjelji,

kiše ih isprale kao da su oribani.

Mahala živi svoj život,

i živjet će otimajući se vremenu.

Vrelo Bosne,

i pjesmom te zove,

Voda bistra i iglu bi vidjeo.

Lipe u aleji,

prostrle svoj ćilim od lišća,

da ti šetnja bude ugodnija

Čuje se cvrkut ptica,

Prođe po neki fijaker,

hajde Riđane,

gazda će njemu nježno,

više iz navike.

Riđan zna svoj posao,

uz aleju, niz aleju.

Sve baš k’o nekad,

Ipak malo drugačije,

ali duh je isti,

onaj sarajevski.

I Trebević nudi svoja pluća.

A zimus, kao i prije.

Niz strme ulice,

se opet čuju zveketi ligura.

Čampraz,

uzvikuje neko ponosno dijete.

A ti se onda sjetiš mladosti.

Pa otvoriš seharu uspomena,

A ona puna Sarajeva.

Iz koje si raje,

pitali su umjesto imena,

Vratnika, Bistrika, Kovača, Sedrenika, Podhrastova.

Ima li ko s memli strane?

Čobanije, Bistrika, Širokače, Soukbunara…

Ima ima, hajmo sarajevska raja.

Ljubav je to.

Ja i Sarajevo,

Mi smo ljubavniici u vječnom zagrljaju,

Već od dana kad se rodih.

Prođoše mjeseci,

godine, decenije,

a on sve ljepši i i srcu bliži.

Za mene se sreća zove Sarajevo.

A ljubav isto ime ima.

Sarajevo se zove.

Ne vjerujte pjesniku,

dođite.

Vrijeme nije nigdje stalo,

pa ni na Begovoj džamiji.

Ne mora svako govoriti

kao mi Sarajlije,

važno je da su dobri ljudi,

A Rajvosa samo takve voli.(Mugdim GALIJAŠEVIĆ

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.