PRIČA O ”DOMU MLADIH” ….DOLAZI NAM ”AZRA”….(X nastavak)

piše  muzičar   LJUBO PAVLOVIĆ

Promjene: dolazi nam AZRA     (priča o ”Domu mladih” X nastavak)

Nešto je prevršilo mjeru,nije više ni bitno koja je kap prelila posudu,ali kada je u pitanju Dom Mladih KSC Skenderija, stvari više nisu mogle teći pravcem kao što je bilo do ’80-te godine prošlog vijeka. Sve ingerencije za rad Doma, koje se odnose na omladinu grada, imala je Republička i Gradska Konferencija. Neko je podvukao crtu i okrenuo list. Ubrzo stigao je poziv za sastanak i na moju adresu. Bilo nas je dvadesetak u sali za sastanke bivšeg Doma Izvidjača na Mejtašu gdje se nalazilo  sjedište omladinskih oraganizacija. Tadašnji predsjednik RKSSO BiH Enes Gotovuša, kratko je objasnio svrhu sastanka i rekao da se moramo dogovoriti kako unaprijediti rad „Poslovnice omladina i kultura“/malo čudan naziv/. Nije mi do kraja bilo jasno šta ja radim na tom skupu. Nisam imao ambicije baviti se problemima ovoga tipa, ali očito neko je to predložio. Dobri i sposobni ljudi vodili su od početka Poslovnicu, ali izgleda da niko nije htio „vruć krompir“ nakon pada i urušavanja aktivnosti. Zato se tražio neko iz branše, ili da uspije ili preuzme odgovornost. Te kockice složio sam kasnije, ali one nisu toliko bitne za ovu priču. Oformljena je velika radna grupa od nekih 12 članova , a sve je spalo na trojku. Baš kako je rekao i predsjednik poentirajući na mene kao nekoga iz muzičkog svijeta , na Troku kao animatora i vječitu maskotu kulturnih zbivanja u gradu, te na Iku sekretara omladine koji je zadužen da nam da puni back-up kako ne bismo brinuli o svakodnevnim kancelarijskim poslovima.

Bilo je kasno proljeće u kome smo trebali učiniti nešto za sezonu koja počinje povratkom raje sa odmora i početkom rada škola i univerziteta. Od navedene radne grupe nismo vidjeli ništa više.Troko je rekao da će dati sve od sebe kao oficijelni voditelj na svim nastupima, Iko je spremno potvrdio pomoć „kancelarijske sile“; tete Sevibe koja je bila blagajnica, Jasne glavne sekretarice i Šebe momka za sve. Iako mi se moj dio posla činio „pogolem“, nisam se uplašio. Poznavao sam taj svijet i većinu mladih muzičara, što u gradu što u regiji i krenuo u telefoniranje.To je znalo trajati od jutra do mraka.Telefoni svih koji ti padnu na pamet i koji ti mogu dati informaciju; roditelja, djevojaka,  žena, omiljenih kafića i restorana, gradskih faca po metropolama bivše zemlje, kolega, menadžera, radio stanica itd. Ta mala „tekica“u kojoj je bila lista desetina bendova i lidera još uvijek se čuva.Tada nije bilo mobilnih.

Lagano se formirala lista potencijalnih izvodjača, dakle svih koji vrijede i koji će biti dobro došli u naš „hram“muzike. Dobio sam mnogo prijedloga sa strane neki su bili toliko kontradiktorni da su nas tjerali u smijeh. Već nakon mjesec dana priprema ostao sam usamljen i jedini koji je mogao odgovarati , ako projekat ne uspije. Mnogi misle da je važno samo biti tu i lijepo pričati pregovarajući, medjutim u sudaru sa hiljadu i jednim problemom energija pada i rezultati postaju upitni ili se rješavaju „u hodu“. Ne bih zamarao sa tim.

Scan10226

Kratko i jasno prvi nastupaju momci iz Zagreba i zovu se AZRA. Trio fantastikus, kako ih je neko kasnije prozvao. Datum početka sezone prva subota septembra 1980 godine.

Tu su već počeli mali problemi; zašto baš Azra i kakav je to naziv za muzičku grupu? Mnogi su znali za grupu,ali samo mali  broj upućenih znao je koji kapacitet će taj bend imati, posebno kada su tekstovi i energičan nastup u pitanju.

Obzirom da su upiti naročito radi imena grupe, postali sve češći, ne ulazeći u konotacije mladih „aparatčika“, ponudio sam obrazloženje o velikom potencijalu grupe.Tvrdio sam  da će dvorana biti dupke puna, te da ime ne protežira ništa što bi konotiralo i navodilo na prikriveni nacionalizam. Jednostavno rekao sam da se radi o poeziji koju je pod tim naslovom napisao veliki njemački pjesnik Heinrick Heine. Dodao sam da to ime ima istorijsku bitnost i da je pjesma  poznata. Revnosni omladinac vjerovatno nije pratio radjanje Punk-a u našim krajevima i na sve je gledao sumnjičavo. Nisu to bili loši momci, ali malo nadobudni i prepotentni. Nije li to odlika mladosti ?

Možda je zgodno pojasniti sa ove distance, da mlade grupe nisu bile u centru pažnje jer na turnejama smo imali  mnogo dobrih i iskusnih sa velikom popularnošću. Ime mladića iz Zagreba „Azra“ još nije asociralo na mogući uspijeh. Prevod pjesme Azra sa Njemačkog uradio je Aleksa Šantić,a  kasnije i Safet Kafedžić poznati ljubitej sevdalinke. Medju mnogima odličnu verziju „Kraj tanana šadrvana“otpjevao je vrlo emotivno  Zaim Imamović.

Mnogo godina kasnije mlada Farah Tahirbegović sa svojom grupom „Dertum“ponudila je svoj i aranžman grupe, takodje uspješno. U originalu pjesma kaže ;

„Kazuj robe otkuda si, iz plemena kojega si?

Ja se zovem El Muhamed iz plemena starih Azra,

što za ljubav život gube i umiru kada ljube.“

U prilig navedenom evo jednog bitnog citata . Ne znam ko je to napisao našao sam na stranici Fake Poet:

„ Januara ’77 za šankom teatra TD u Zagrebu, lokalni anarhisti ispijali su lozu i pričali o

politici, slaveći jer je Djoko anarhist, kome je posvećena pjesma „Jablan“, dobio kćerku kojoj je trebalo dati ime.Tada je Džoni izrecitovao stihove čuvene Hajneove pjesme „Azra“ koja se u prevodu Alekse Šantića pjevala kao sevdalinka.Tako su iste večeri dobili ime „Azra“ Djokina kćerka i Džonijev bend.“

Dan prije nastupa kontaktirao sam policiju tražeći „protivdiverzantske barikade“ / tako su se zvale/  i po mogućnsti dva policajca na konjima, ako posjeta bude velika. U protivnom  nećemo moći kontrolisati gužvu na platou Centra Skenderija. Karte se nisu prodavale kao danas,  nego istoga dana od podne pa sve do početka programa. Odbijen sam na direktan i nedvosmislen način. Poslije su mi prenijeli prijatelji da je neko zvao i raspitivao se kao ..“koja je to budala koja traži konje za priredbu u gradu“? Plašio sam se, jer naši aktivisti u srednjim školama rekli su da je interes ogroman kao i potražnja karata unaprijed. Šta ako dodje do gužve , nereda ili stampeda…….Znao sam da će koncert nadmaštiti sve do sada vidjeno na sceni Doma Mladih.

Do kasno u noć pripremao sam organizacione detalje, neke dokumente i ugovore. Tek iza ponoči ugrabio sam malo vremena za spavanje. Probudio me  telefon oko 9 h izjutra. Ozbiljan glas ponudio je izvinjenje vezano za naše potrebe tražene  dan ranije.  Poslao je policijski auto da utvrdimo na licu mjesta šta je još potrebno za obezbjedjenje. Penjući se na plato doživio sam šok. Nekoliko hiljada mladih ljudi strpljivo je čekalo da se blagajna otvori ,a tek je bilo rano prije podne. Dogovorili smo to vrlo uspješno i do kraja sezone dobili smo sve što je tada policija mogla dati, od ljudi do materijalno tehničkih sredstava.“Budala“ slučajno ispade pametna.

Sa prozora u Dansing dvorani pratili smo situaciju i znali da će to biti istorijski dogadjaj za muziku u gradu. Sarajevo je opet postalo ne samo centar ,nego i lansirni centar; ovo je bio prvi ozbiljniji koncert Azre izvan Zagreba. Imali su malu tremu. Basista Mišo Hrnjak došao je dan ranije i bio iznenadjen svim zbivanjima oko nas. Čekali smo Džonija radi intervjua na Radio Sarajevu . Od toga dana mnogo novinara i redakcija pratilo je naš rad, a imali su i direktan materijal za svoje emisije.

Bilo je tu raznih imena , a mnogi su i danas dobro poznati; Mirsad Bećirević, Milka Figurić, Dževdet Tuzlić, Boro Kontić, Fikret Mujičić, Ljiljana Zurovac- svi sa Radija ili TV Sarajevo. Iz prikrajka u Sarajevskim novinama Senad Avdić , britko je kritikovao, ali i hvalio, a Ognjen Tvrtković, sa pseudonimom Vatroslav Kamenić, znao je biti nepravedan, ali ne zlonamjeran , premda, je znao dobro i pošteno napisati svoje tekstove. Najviše nas je „podupirao“ tada poznati radio šou „Mivion“./ako sam nekoga izostavio nije namjerno, ako bude neka knjiga dopuniću/.Troko, Iko i ja nismo moglli sakriti zadovoljstvo.

Scan10224

Taj dan dobio sam opkladu za posjetu. Omladinci su prognozirali oko hiljadu ulaznica , a mi smo do 18 h premašili 5 hiljada i to u Domu. Zvuči nevjerovatno, ali istinito je ,pa konačni broj neću ni reći. Kazaće mi da lažem. Dobio sam opkladu pečeno jagnje, a takvih je u narednim mjesecima bilo oho -ho. Uglavnom izmedju mene i sekretara Ilije. Naravno nijedno nije plaćeno. Zadnji veći problem tog dana vezan je za predgrupu „Rock Apoteka“. Nisu mogli iščekati kada će na scenu, ali ispao je problem sa pojačalima. Naš princip bio je da predgrupe imaju pravo na zvuk kao i „velikani“ u prevodu lijepo zamolimo goste da tih pola sata ustupe pojačala onima koji dolaze u svijet muzike. Šanko je tu već napravio „urnebes“, mislim da je bio i Pava /kasnije u Plavcima/ i Bojan M. poznati dizajner i konceptualac.

Scan10228

Džoni je rekao OK, ali ni moj „koher“ nije za hvalu. Nas nekoliko i gosti, poslije tonske otišli smo na obilan obrok u Zlatni Restoran gdje nam je Marina šef sale udovoljio svemu što smo tražili…..sa izraženim zadovoljstvom. Interesantno je reći, za stolom glavni animator i šaljivdžija bio je Ilija, Troko ni priči nikom nije dao na binu /imao je i pravo/, jer bi pokvarili sve dobro što je  umio prenijeti frenetičnoj publici koja ga je voljela. Meni je ostalo da se pravim važan i dokazujem organizacijom. Šalim se, bili smo dobar tim i svako je radio svoj dio posla. Iz prikrajka pratio nas je Beriz Belkić rukovodilac male RZ omladinske organizacije.

Za Back Stage pripremio sam poseban režim.Unutra je mogao samo akreditovan novinar, jer do tada to je bio vašar i promenada. Nismo to htjeli dopustiti. Organizatori, gosti, par saradnika i po koji funkcioner. /neizbježno/. Pred sam nastup pozvao me je redar i rekao da me traži neki kolega.

Izišao sam i zatekao Bregu. Zamolio me je da ga smjestim negdje gdje neće izazivati pozornost. Nije htio ni sebi ni drugima kvariti ugodjaj.Predpostavljam da je dobro znao šta Azra nosi u svom nastupu i htio je to sam doživjeti. Možda je odmjeravao kapacitet Džonija ili je mjerkao bubnjara. Našao sam mu  mjesto direktno iza bine gdje ga niko onije mogao vidjeti.  Potpuno sam bez ičije smetnje,  ostao je do kraja. U momentu kada sam mu poželio ugodan doživljaj koncert je počeo.Tog dana doživio sam i  drugi šok.

Toliku količinu energije benda i publike nisam vidio, od prve sekunde do zadnjeg tona. Izgledalo je kao da ih spaja Teslin elektricitet. I dan danas mislim da je to bio jedan od njihovih najznačanjih koncerata. Svi posjetioci koji su bili te noći na magičnom doživljaju, složiće sa samnom. Danas kada se sjetim te večeri prolaze mi kroz glavu stihovi, Jablane……..Marina ko Marina, Marina ,sve redom sa prvog LP-a.

Najveći strah i brigu te noći imali smo radi  vlaženja zidova. Ma kakvo vlaženje , totalno mokri zidovi, a podijum za ples na kome se „padalo“ /izraz za ples tog vremena/ ljuljao se kao da je zemljotres. Tražili smo pomoć od projektanata, plašili smo se da ta količina ljudi jednostavno propadne. Tu noć svi prostori bili su puni kao šibica, Dansing prostor, plato sa druge strane šanka /danas Ars Aevi/ imao je posebnu binu sa projekcijama, ispod Disko klub Kaktus pun kao nikada, pa i amfiteatar. Publika je kružila kao rijeka. BILA NAM JE AZRA ,DOLAZE NOVI.

novembar 2015  napisao muzičar Ljubo Pavlović

 

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.