SVAKI RASTANAK JE TEŽAK……. (XIII nastavak priče o ”Domu mladih”)

Nastavak – Dom Mladih KSC Skenderija 1980/81. godina (XIII nastavak)

SVAKI RASTANAK JE TEŽAK –Ostaje uspomena

Piše Ljubo Pavlović

  Zaključkom ili sažetim osvrtom treba završiti ovaj mini feljton-ciklus pisanja, povezan istorijom rada Doma Mladih KSC Skenderija u Sarajevu. Neće ići tako lako, ali potrudiću se. Sezona koju smo ostavili iza sebe ocjenjena je kao izuzetno dobra, od nadležnih organa, publike , branše i ono možda najvažnije , što godi; od novinara. Otići nakon toga iz takve radne  sredine ,prešaltati u četvrtu brzinu i nestati, nije bilo lako, niti meni svojstveno. Okolnosti su presudile. Negdje pred sam kraj proljetnog dijela ugovorenog i realizovanog programa, pozvan sam na razgovor o daljem radu. Direktno mi je ponudjena funkcija prvog direktora Doma Mladih sa željom da nastavim rad istim tempom uz saradnike.

Scan10233

 

Rečeno mi je da plan osamostaljivanja počinje da se ostvaruje , da će to dati novi vjetar u ledja našim naporima izgradnje kuće u kojoj će stanovati i razvijati se kultura u svim oblicima interesantnim za mlade.

Obzirom da je cijeli kompleks na Skenderiji izgradjen samodoprinosom gradjana Sarajeva i da smo mi kao ekipa u širem smislu pokazali ekonomsku održivost, podržana je ideja za registraciju samostalnog Doma Mladih  kao instituticije od posebnog značaja za kulturna zbivanja u Sarajevu i Republici. Troškovnik režija i zajedničkih obaveza proporcionalno bi se dijelio na KSC i naš dio tj .Dom Mladih. / Nakon mog odlaska to se i desilo./

Ekipa   

Razmišljao sam  potpuno isključen, a glas koji sam slušao bio je sve dalji. Mislio sam kako smo nakon svakog gostovanja novac nosili do SDK u noćni trezor, ponekad i dva puta. Sve je to  Tumba i njegovi momci, pažljivo radio i nadzirao. Dobri Tumba rukovodilac radne ekipe i obezbjedjenja manifestacija. Znali smo da skoro sav taj novac ide na finansiranje radne akcije kroz koju su se gradili pojedini infrastrukturni objekti, put za Igman i skoru Olimpijadu.

Mislio sam kako su me noću zvali Miha iz Zagreba te Grada iz Beograda da osmislimo plan gostovanja u naša tri grada.  Plan u kome bismo mi iz Sarajeva plasirali bendove u Zagreb i Beograd i obrnuto , oni u Sarajevo. Ne samo muzičke grupe, nego i ostale projekte  vezane za ovu kuću i njene planove, turneje isl . Ovaj zamišljeni trokut mnogo toga dobrog mogao je osmisliti i uraditi, ali nije. Mislio sam i o svojim   prethodnicima  Enji, Tambi,

Scan10226

Berizu, pregaocima koji su na svoj način utrli put ovom uspjehu, o ekipi sa kojom sam dijelio sve Iliji, Djuri, Troki, raji iz Kaktusa ; Mirsadu P. Nećku, o redarima , tehničkoj službi , portirima i čistačicama…o slikarima Asimu M. i Burhanubdimu koji su na velikim platnima crtali slike gostujućih veličina , postavljali ih ispred banke sa kipovima  na ulici M.Tita i na terasi Doma Mladih. Da svi znaju ko gostuje i kada.

Pred očima mi je bio  imenjak, konobar i šef šanka koji je dijelio gornji dio prostora na dva dijela i za kojim se često mogla vidjeti rock elita bivše zemlje kako u jednom trenutku govore ili se smiju i raduju što su tu. Kako su poštovali ovu publiku i  pozornicu. Sram me je da navedem ko se sve tresao  od treme pred nastup , izlazak pred naj publiku koja je znala i cijenila kvalitet.

Koga je ta publika podržala, rodila se  istinska zvijezda. ”O ooo o oo!”  iz hiljada grla bio je znak da sve ide kako treba. Omladinac i mladi biznismen Djuro, imao bi običaj reći: „dobro uvezan posao“. Sve to mi je prolazilo kroz glavu i još mnogo drugih dilema, od pada reklamnog panoa na moj mali Reno 4, do skoro gotove realizacije i potpisivanja Sporazuma o saradnji Muzičke produkcije RTV Sarajevo ,Doma Mladih i Diskotona.

Kakav bi to bio multimedijalni centar i industrija zabave? Nabavka mobilnog razglasnog sistema i binske opreme, nove rasvjete i još mnogo čega. Da li sam bio u prilici postavljati uslove? Sumnjam. Dogovor da samostalno radim, da se drugi ne petljaju u izbor gostovanja, ispoštovan je korektno. Ali, veliki gubitak vremena za rad  i uspjeh tretiran je  volonterski. Šta bi trebalo  promijeniti za većinu stručnih  saradnika. Mislio sam i o novinarima printanih medija, sa radija i televizije ,na Mirsada Bećirevića,Dževdeta Tuzlića, Milku Figurić, Boru Kontića, Fikreta Mujičića,kritičare Senada Avdića , Ognjena Tvrtkovića i mnoge drge kojih se u ovom trenutku ne mogu sjetiti,koji su nam zaista uvijek izlazili u susret  u svojim emisijama ili novinama , prilagodjavali termine i komentare da bi nama izašli u susret. Bili su veliki dio te bajke.

Iz tog dubokog razmišljanja prekinuo me je glas vrlo dobronamjernog sagovornika koji me je pitao gdje sam odlutao i da li se uklapam u njegov prijedlog. Rekao sam hvala na povjerenju i saradnji, sve što sam radio ostaće mi u najboljoj uspomeni kao moje malo životno djelo. Teško  je bilo ,ali  slatko. Ne mogu prihvatiti , mnogo je razloga i nisu svi za obrazlaganje.

 Mene je čekao stan u firmi za koju sam radio, nisam ga htio izgubiti, a ovo je bio čisti volonterski posao. Imao sam porodicu i karijeru na drugoj strani. Pozicija koja mi se nudila bila bi ulazak u sistem u kome ne bih bio siguran ni „da li se slažem sa vlastitim mišljenjem“. Par dana su trajali prijateljski razgovori ,a bilo je ljudi i kadrova koji su mogli sve to preuzeti : Hasan, Ilija ,Ruždo koji se netom vratio sa odsluženja vojnog roka, pa i neki novi kadrovi koji su došli na rad kada sam otišao.

U nimalo svečarskom raspoloženju ,ali još uvijek pun želje za dokazivanjem pripremio sam i odradio veliki koncert u još većoj hali dvorane KSC-a Skenderija.

Vinjeta - Mladost Sutjeske

Manifestacija se zvala „ Mladost Sutjeske ’81“. Od depresije do ushićenja bilo je moje psihičko stanje. Kada sam čuo da je svih 10 hiljada ulaznica prodato za jedan dan sve se vratilo u stari ritam.

 

 

Tačno da je drugi dio koncerta bila promocija albuma Bijelog Dugmeta –„Doživjeti Stotu“,ali sva sila sarajevskih mladih grupa bila je na sceni tu večer računajući i „Zabranjeno Pušenje“. Bila je  i „Zana“ i punk grupa „Paraf“ iz Rijeke i još mnogo imena.

1 Parafi - Rijeka

Parafi su otvorili nastup i cijela dvorana je pjevala i skandirala njihov tekst „NAŠA JE PO,JE PO LI CI JA …NAJBOLJA“ !  Naravno Dugme je začinilo ovu fantaziju od spektakla koji su prenosile mnogobrojne radio stanice ,  što je rijetkost : UŽIVO.

grupa ” PARAFI”

Mjesec dana poslije došao sam pokupiti plakete , dokumente i slike, ……sve je bilo zgurano u jedna ćošak i poliveno vodom da se valjda lakše očisti.  Nije mi žao, imam uspomene.Ovaj pasus mnogi neće razumjeti, nije ni potrebno. Postoji uhodani mehanizam ljubomore, zavisti i podvale koji prati sve uporne i vrijedne ljude.

U stvari,  tu se krije pravi razlog mog odlaska.

Ne želim o tome pričati, radi se o ličnoj priči koja nikome nije bitna. Držao sam sva ova zbivanja po strani kao dio mladosti. Do sada, radi mira u sebi, skinuo sam vlastitu cenzuru svijesti.  Da li sam sazreo kao čovjek? Neki ne sazriju nikada, moguće da je to i moj slučaj. Da li žalim što je sve ovako ispalo? Jednostavno ne. Iako sam imao samo 32 godine, vrijeme je bilo da se mičem na druge pozicije.Sigurno bio bih odbačen kod prvog kiksa i eliminisam iz kadrovske politike omladinaca koje sam već svojim godinama prerastao.

Ubrzo, dobio sam mjesto u Opštini Novi Grad i tamo ostavio neki trag, baš kao moj drug Ilija, čovjek iz naše priče. Smjena generacija je neminovnost. Mi smo kao organizatori svjedočili i muzičkoj smjeni generacija, izrodili smo Zabranjeno Pušenje, Plavi Orkestar, Crvenu Jabuku, Elvisa J.Kurtović-a i još nekoliko dobrih ,izuzetno kvalitetnih muzičkih grupa.Zaokružili smo nešto što je za ono vrijeme bilo normalan slijed,ali sa ove distance bio je to grandiozan pionirski posao. O današnjem stanju  renoviranog  Doma Mladih neka pišu drugi,mladji i više involvirani.Znam samo da je neuporedivo.

Važnije pitanje je gdje smo danas na muzičkom planu? Ima dobrih grupa,“ Dubioza Kolektiv“ krči svoj put u Evropu, druge neću spominjati dok ne zauzmu bolje mjesto i pokušaju nemoguće. Nismo ni mi uspjeli kako smo htjeli, stoji konstatacija da nam možda nisu ni dali. Bio je i zluradih komentara kao „radili ste u vrijeme kada je to bilo lako ili se očekivalo da neko samo okrene telefon i gotov posao.

Podsjeća me to na priču o treneru koji je došao u ekipu genijalaca ,a i da nije, oni bi bili najbolji. Bez obzira na sve u našem krugu, svi su uspješni na svoj način; Troko je postao legenda sam za sebe-lik dobro znan, samo mi nije jasno zašto ga nisu profilirali za idealnog voditelja na televiziji. Imao je sve predispozicije. Ilija ima par svojih kamiona krstarica koje kruže drumovima Amerike, Paja DJ  je u Kanadi, kolega mu Nećko negdje  u svijetu, Asim slikar u Vrsaru, Djuro biznismen kao što je i bio. Na žalost medju nama više nije  Ruždija Metanović, čovjek koji je uspješno nastavio tradiciju i sa grupama otišao izvan Sarajeva i zemlje.

Morao bih napisati nešto o njemu , pomjerao je granice ovog posla. Ne mogu obećati,  ali trudiću se  da to učinim. Nemam mnogo direktnih podataka , a on je kao promotor i organizator sobom odnio mnoge neispričane priče koje bi se odlično mogle nakalemiti na sve ove nastavke , jer kao što rekoh,  bio je čovjek kontinuiteta. One koje nisam pomenuo neka se ne ljute i neka se jave, starimo a podaci lape kao eter. Ionako sve postaje i nestaje u izmaglici.

 Danas kao penzioner mirujem, ali kao muzičar aktivno, jednom sedmično, odsviram sa prijateljimanili nekim starohanima neke davne, svima znane hitove. Na sceni sam 50 godina , mogu još malo ,to volim. Strah me je dana kada to više neće biti moguće. Slušaću dobru muziku i sjećati se vremena kada je ljubav pomjerala , ali i gradila planine.  Još nešto, pisaću jer imam šta za podijeliti sa drugima,  pisati do kasno u noć . Čitamo se uskoro.

 Januar 2016  Ljubo Pavlović

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.