IN MEMORIAM PROFESOR BOŽIDAR MATIĆ…..

piše MIRZA HASANEFENDIĆ

IN MEMORIAM…….PROF. BOŽIDAR  MATIĆ

bozo matic

 

 

Imao sam sreću da sam  profesora Božidara Matića imao prilike slušati dvije godine kao profesora Elementi Automatskih Sistema i Projektovanje Automatskih sistema na završnim godinama mog školovanja na sarajevskom Elektrotehničkom fakultetu sredinom sedamdestih godina.

Bio je izuzetan profesor i imao je posebnu karizmu da svoje studente privuče da  sa nestrpljenjem čekaju njegova predavanja. Ustvari, bio je on više od profesora, kao da nam je bio nekako generacija, pun uvijek energije i želje da svaki detalj objasni i da ti tako da dobru bazu da i ti  počneš sam nešto smišljati tehnički napredno na tom osnovu. Bio je izuzetno duhovit čovjek i ne rijetko je znao ispričati po neku anegdotu iz svakodnevnog života.

Na ispitu  nije nikada cijenio ”nabubani odgovor”, nego je uvijek nastojao da kroz jedano logičan, tehnički i životni razgovor vidi da li si ti to dobro shvatio, a ocjena mu je više bila njegova procjena tvojih ”inžinjerskih razmišljanja”.

On je bio nešto veliko, golemo, tehnički i intelktualni gorostas. Ono što je bio Emerik Blum za ”Energoinvest”, to je prof . dr. Božo Matić bio za sektor Automatike i Mjerno-regulacione tehnika u Energoinvestu i na ETF. Vrijeme novih tehnologija je brzo stizalo, Energoinvest je već imao sjajnu proizvodnju trafoa, visoko naponskih prekidača i slično, ali je ”šepao” u domenu popularno zvane ”slabe struje”.

Sa dolaskom prof Bože Matića ovaj sektor je krenuo ”nadzvučnom” brzinom i počelo je sa IRCA i sa Automatikom na ETF. Bilo je to vrijeme punog razvoja države i društva i Energoinvest je krenu džinovskim stopama naprijed, a studenti novoosnovanve katedre Automatike su počeli da potiskuju zapadnu mjerno-regulacinu opremu sa domaćih i stranih tržišta. Pod njegovim vođstvom, uz pomoć drugih saradnika, a i dobrom usmjerenju društva, ime ”Energoinvesta” se počeo i u tom novom i tehnološki naprednom svijetu stvarati visok rejting sarajevskom i jugoslavenskom gigantu,pa su čak i Amerikanci kupili licencu za proizvodnju legendarnog Rezonantnog signalizatora niva za rasute terete.

Prof Matić je imao viziju, veliku hrabrost i vjeru u svoje studente i kolege, pa je tako Energoinvest sam isprojektovao, proizveo (skoro svu) mjerno regulacionu opremu za giganta T G Birač Zvornik, a onda se je krenulo još većim koracima u nove velike objekte u SFRJ i u svijetu.

Energoinvest je ulagao mnogo u studente, jedan od ideologa tog koncepta razvoja bio je i prof Matić, pa su skoro svi studenti na ETF imali stipendije od Energoinvesta, a šta to znači to dobro znaju svi oni koji su studirali.

Skoro svi završeni studenti ETF su odmah dobijali posao, pa sam ja tako na primjer diplomirao u petak, a već sam u ponedeljak bio na radnom mjestu u Energoinvestu. Ovo je nije bio nikakav ”američki” san , nego je bila energoinvestova stvarnost.

To je bilo tako u tom vremenu i kada su profesori i privrednici bili kao prof Matić i drugi isto tako veliki i zasluženi ljudi.

Kasnije je prof. Matić nastavio svoju karijeru u opštu korist društva, pa je tako pored silnih svjetskih komiteta, pozvan jednog dana u i u saveznu vladu, da svojom vizijom, iskustvom i pregalačkim radom doprinese razvoju društva.

Godine uložene u razvoj svjetskog giganta ”Energoinvesta” , nažalost su ”pojeli skakavci”, a posebno fabrike na Stupu, koje su i bile srce energoinvestove automatike, bile su devastirane ratnim dejstvom, a dijelom i ”preseljene” u susjednu državu.

U tim teškim poslije ratnim uslovima, u vrijeme kada su fabrike srušene, stručnjaci nepovratno raseljeni po cijelom svijetu, a u gradu su počeli masovno dolaziti novi biznismeni čiji je maksimum bio otvaranje pekara, slastičarni i sličnih ”fabrika”, prof Matić se prihvatio Don Kihotskog posla obnoviti uništenu BiH privredu. Bio je veliki stručnjak, a bio je i veliki bosanski patriota , volio je BiH cijelim srcem i prihvatio se nezahvalna posla da bude prvi ministar.

Bilo je jasno, uprkos njegovog silnog entuzijazma, da je to zidanje ”Skadra na Bojani” tj što on napravi dobro ”preko dana, neko sve to sruši preko noći”.

Teško je bilo obnoviti fabrike , a nemoguće izgraditi nove u podijeljenoj državi, gdje su centri moći u rukama nekoliko familija i vjerskih struktura.

Poslije ratne prilike su pružale divne prilike ratnim profiterima, da se bogate na račun radničke klase, a stalno su diskretno tjerani stručnjaci da idu u svijet,

Prof  Matić, kao izuzetno inteligentan čovjek, shvatio je brzo ”neke stvari”, pa se vratio u Energoinvest za direktora, da bar pomogne koliko je to moguće posrnulom gigantu. Bila je to nemoguća misija, u kojoj su fabrike na Stupu bile totalno devastirane, nekada dobra fabrika u Lukavici ”to zaboravi”, Aluminij Mostar sumnjiva privatizacija i tako dalje i sve gore…..

Prof, Matića sam zadnji put sreo u njegovoj kancelariji u februaru 2000 godine, u maloj zgradi, energoinvestovog nebodera u Pofalićima, sjetio se odmah mene jer je bio prisutan na odbrani mog diplomskog rada 1975. Posvetio mi je desetak minuta i bio sam sretan jer se uvijek imalo šta čuti i naučiti od mog  profesora. Neka naš razgovor ostane u domenu privatnosti, a ja bih samo rekao da profesor onako lucidan i genijalan je u par minuta predvidio mnoge stvari koje će se kasnije odigrati upravo onako kako su se odigrale.

Ipak moram reči da je na njegovo pitanje gdje sada živim, a na moj odgovor u Kanadi, prof  Matić sjetno mi reče da mu to jako teško pada što su se toliki njegovi studenti rasuli po svijetu, oni su bili ipak potrebni ovom društvu…

Par godina kasnije prof. Matić je prešao na BiH Akademiju nauka, gdje mu je i bilo mjesto obzirom na njegove intelktualne, ljudske i bosanske vrijednosti…….

Nisam bio u toku čime se tačno prof Matić bavio na Akademiji BiH, ali sam siguran da je  i tu njegov doprinos kolosalan jer on je ostavio veliki trag u bivšoj Jugi i u današnjoj BiH.

Zato moj dobri i dragi profesore, neka ti je hvala za sve ono što si učinio za mlade mojih generacija koji su poslije tvojih predavanja naučili mnogo o novim tehnologijama, a kao privredniku što su stotine i stotine mladi nalazili posao u svom domenu brzo po školovanju, jer ste gradili veliki objekta sa hiljadama zaposlenih, a ne ”kioske” sa jednim zaposlenim.

Neka ti vječna slava moj profesore, a vječni smiraj tvojoj plemenitoj ljudskoj duši!

Maj 2016 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.