IDE NAMA ”DAN MLADOSTI 25 MAJ”! MALO O TITU, O DANU MLADOSTI, O MLADIMA NEKAD I DANAS, MALO I O GALILEU I TAKO TO…….

piše  MIRZA HASANEFENDIĆ

IDE  NAMA  ”DAN MLADOSTI 25 MAJ!’

MALO O TITU, O DANU MLADOSTI, O MLADIMA NEKAD I DANAS, MALO I O GALILEU I TAKO TO…….

Kako su se nekada mladi borili za bolji život, a kako danas. Da li se mladi danas se bore protiv ovog divljeg kapitalizma poput Galilea nekada….

I evo nam opet dođe 25 Maj! Bio je to nekada praznik ”Titov rođendan” i ”Dan mladosti”, a koji je dan danas neznam, možda je srijeda pazarni dan, važan dan nove političke elite, ”dan sjećanja” kada su nosili proizvode na prodaju na pijacu  u Sarajevo.

stafeta

Evo već trideset i šest godina njega nema i neće ga više nikada biti, ali opet ga mnogi rado spominju, a neki ga se boje i mrtvog.

Organizovale su se , njemu u čast, štafete ljubavi po cijeloj Jugi, sletovi za njegov rođendan i lijepo je to vrijeme bilo, u ljubavi i drugarstvu se živilo.

Ali nije baš uvijek sve bilo tako idealno, pa se tako 1968 godine mladi, a prije svega studenti digoše na velike demonstracije u skoro svim univerzitetskim gradovima. Ustadoše mladi i izađoše hrabro i masovno na ulici da pokažu svoje neslaganje sa načinom kako je politička elita vodila zemlju u pogrešnom pravcu.

Nisu oni ustali protiv socijalizma, a još manje protiv Tita, nego protiv nove političke oligarhije, koja je počela da formira novu socijalističku buržoaziju. Ta novo formirana elita počela se bogatiti nelegalno preko radničkih leđa, otimati tuđi rad, davati radnicima minimalne plate, a mladima nisu otvarali nova radna mjesta.

studentske demonstracije

Protesti  nisu bili ni malo malobrojni, ni  ”šminkerajski”, nego naprotiv masovni, vrlo impresivni, puni bunta i sa željom za promjenama statusa  kvo u društvu.  Policija, u to doba posebna sila, odnosno država u državi, nije oklijevala i žestoko je udarila po demonstrantima svim raspoloživim sredstvima, u Beogradu čak i vatrenim oružjem. Studenti nisu bili nimalo impresionirani tom ”drotovskom” silom, nego su nastavili žestoko da protestuju cijelu sedmicu bez prestanaka u Beogradu  i bilo je to ” guravo” vrijeme u našem društvu.

U to doba 1968 godine bio sam srednjoškolac, ali sam bio prisutan na ulicama Sarajeva gdje su nešto starije generacije žestoko protestvale i tražile bolje uslove za studiranje i za bolji život i bolje plaćen rad njihovih roditelja. Sjećam se da je prvi sukob policije i studenata, bio ispred tadašnje zgrade ”Oslobođenja”,  gdje su studenti mirno sjeli na ulicu, a policija je represivno djelovala. Kasnije je došlo do glavnog ”degeneka” ispred Gradske kafane, preko puta tadašnjeg Velikog parka, kada su, vjerovatno, ubačeni provokatori počeli da razbijaju velike staklene zidove na istom objektu. Ovo je za ”Narodnu miliciju” bilo kao crveno za bika na koridi, pa je počela da bije silno i bez milosti.

Žestoka reakcija milicije, uspjela je privremeno ”razvaliti” sarajevske demonstracije, ali beogradske studente nije uspjela umiriti ni za cijelu sedmicu, pa su se na kraju morali zadovoljiti samo time da okruže i drže na jednom mjestu demonstante.

Poslije sedam dana, demonstrantima se obratio preko TV i drug Tito, koji je rekao, da i pored huligana i ubačenih stranih plaćenika  preko 90 % demostranata imaju potpuno pravu i da su ih određene elitističke grupe na vlasti i iz partije potisnuli na marginu društva, da se bogate lično na štetu radničke klase, da se moraju otvarati radna mjesta za mlade i da se svima mora dati prilika za dobar život u našem društvu.Koliko je piscu teksta poznato Tito je bio jedini svjetski rukovodilac iz tog vremena koji je javno i bez zadrške podržao zahtjeve mladih i shvatio njihov revolt.

Ovo je dočekano od demonstranata sa oduševljenjem i oni su masovno počeli skandirati  ”Tito je naš, mi smo titovi” i krenulo se uskoro novim putevima, prije svega privredna reforma i povoljiniji uslov za studiranje i brže zapošljavanje.

Neki visoko rangirani pojedinci u redovi UDBE i Narodne milicije su pozvani na odgovornost zbog pretjerane upotrebe sile, a po prvi put od nastanka države 1945 UDBA je javno kritikovana, a da niko nije otišao na Goli otok.

Tako je to bilo nekada davno 1968 godine, a danas su druga vremena stigla demokratija, pa nema potrebe za nekim većim demonstracijama, ono ima ponekada mala grupica izgubljenih i ”zalutalih”  pojedinaca u vremenu i prostoru, obično starijih ljudi, koji bi da protestuju ali ne mogu da se skupe ni da napune jedan autobus.

A mladi?

Oni nemaju potrebe da demonstriraju ni protiv čega, njima je baš lijepo i ne može im biti nigdje i nikada ljepše. Skupe oni tako koju marku, od roditelja penzionera ili na neki samo njima poznat  način, pa pravo u kafić na ispijanje kafe.

Skucka se neka lova za pametni telefon, pa onda prava nirvana, kafenisanje, tekstiranje ili priča preko telefona  ‘vas cijeli dan”, ono što bi se reklo ”ma nikom nije kao nam, samo da je tako svaki dan!”

Ide tako priča, tračevi, idu tako dani razigrani, a ono što se dešava u društvu i njihovoj  budućnosti, ma to pripada političarima, a za mlade je samo bitno da budu na prozivci na kafi, jer samo se jednom živi.

A možda sam ja u zabludi, možda se i oni bore na svoj način protiv ove forme surovog kapitalizma poput onog Galilea iz čuvene serije ”Naše malo misto” , koji je svojim metodom ”dohakao” kapitalizmu.

Autor ovog teksta nema namjeru nikome pametovati, nikoga ni kritikovati, ni savjetovati, ni hvaliti on je samo ispričao jednu priču iz vjetrovite 1968 godine i o ponašanju njegovih generacije u tom dobu i u tom društvu. Obzirom da je isti malo ”prestario” i da već godinama ne živi na tim prostorima,  ne pretenduje da se određuje prema bilo čijem ponašanju u životnom prostoru njegovog rođenja, ako je njima lijepo i piscu je pravo i drago.

Ovo je bila samo mala priča o paralelama nekadašnjih i današnjih generacija mladih!

Maj 2016 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.