KAKO SE KALILA NOVA POLITIČKA ELITA!

piše MIRZA HASANEFENDIĆ

KAKO SE KALILA NOVA POLITIČKA ELITA!

Prvi put sa ocem na jutrenje, na pazarni dan, u Sarajevo….

Sjedim jednom prilikom sa rajom, gledamo na TV prenos parlamenta. Pratimo ponašanje i slušamo nivo  kulture dijaloga naših ”narodnih” poslanika ili bolje rečeno nove političke elite demokratski izabrane.

U neko doba neko reče: ”Mene jarane ovo sve podsjeća na piljare nakupce koji su se ovako žestoko svađali, ponekad i marisali, da oderu žrtvu do kraja. Ma isto k’o nekada na pijaci kod Vijećnice”.

Raja se nasmija, a ja se isto nasmijah, ali malo ”gorko”, jer pomislih ; ” Moj jarane ti nisi ni svjestan koliko si to dobro rekao i kako se taj nakupački mentalitet prenio u ”klupe” političkih organa, a još više u privatnom životu nove političke elite na vlasti širom bivše Juge!

Vratih  se  slikama mog djetinjstva na Baščaršiju gdje je nekada , na mjestu današnjih trgovki, bila pijaca gdje su srijedom ,na pazarni dan, dolazili seljaci i prodavali svježe proizvode, po jeftinoj cijeni. Pijacom je šetao legendarni drot Jaža, koji nije regulisao red i mir paragrafima nego pendrekom, pa bi se moglo slobodno reči , onako ”poetski”; ”Kuda drot Jaža prolazi, tu nakupac ne dolazi”!

stara pijaca

Onda je nekom genijalcu u opštini palo na pamet, da prebaci pijacu sa Baščaršije, na mjesto kafane i parka sa druge strane Miljacke preko puta Vijećnice. Tamo nije bio rejon našeg dobrog drota Jaže, a ostali drotovi su bili nekako ”nagodni”, pa se namnožiše poput mrava nakupci oko iste i tako nastade tzv zelena mafija, a što nema nikakve veze ni sa vjerskom bojom, a još manje se ekološkom.

Tih godina naša današnja politička elita u velikom broju, još je radila na zemlji, ali nije išla još u grad, pa nije upoznala ni gradsko ponašanje finih Sarajlija, ali će brzo upoznati nakupce, jalijaše, šibicare i slične kategorije….

Onda je jednog dana došao veliki dan u njihovom životu, pa im je rekao otac da idu sutra u zoru sa njim na pazarni dan u Sarajevo. Oni su bili uzbuđeni, pomalo izgubljeni i uplašeni, svašta se pričalo u selu.

Ustali su prije sunca, i krenuli sa nekim starim kamionom ili kombijem punim voća ili povrća u grad i to je bilo njihovo prvo jutrenje sa ocem u Sarajevu.

Po dolasku na pijacu, već u zoru sve je bilo u haosu ili je bar tako izgledalo. Ustvari sve je to bio izvrsno organizovani haos u režiji nakupaca, koji su svojom galamom i nasilničkim ponašanjem, stvarali atmosferu straha da bi što lakše  ”nagovorili” seljake da im prodaju što prije i što jeftinije robu sa kamiona.

Mladi ljudi su već u prvom kontaktu sa  pijacom vidjeli jednu pomalo neobičnu stvar, svi stolovi na pijaci su bili prazni, ali se opet nije mogla dobiti ni jedna slobodna tezga, jer je sve već zauzeto. ??????? Za koga????

Oni nisu znali riječ ”tal”, ali su i prije nego što nauče njeno značenje osjetili su za njih lično štetne, a za nekog drugog dobitne efekte. Ima jedna profitabilna engleska riječ ”corruption”, ali pošto je to engleska riječ to naravno nije bilo ”primjenljivo” na našim pijacama.

To je značilo, da je njihova roba donešena za prodaju, već sa tim talom oko stolova gubila cijenu za neki postotak, jer seljak nije znao šta će sa njom pošto ne može dobiti sto za prodaju, a niti je može vratiti u selo. Na taj način je neko, oteo dio seljakovog rada i uzeće te pare sebi tj oteće pare koje njemu ne pripadaju. Poslije silnog natezanja, laganja, ponekada i prijetnji, a sve u organizaciji nakupaca seljak je prodavao svoje robu po nižoj cijeni nego što njena stvarna vrijednost.

Ali sa ovim nije završena priča, jer nema kraju nakupačkim podvalama. Ovi mladi seljaci, buduće Sarajlije, vidjeće kako isti ti nakupci prevarom i lažima uzimaju pare građanima. Prvo su, u zajedničkom dogovoru, udvostručili cijene i tako su izvršli prvi napad na džep Sarajlija. Mladi ljudi su vidjeli da mnogi nakupci ispod kase drže male magnete, recimo cca 200mg (dva’st deka) koje zalijepe diskretno za tas sa, recimo jabukama, i onda umjesto kile ti dobiješ 800gr ili matematski to ti dođe skuplje za dvadeset posto nego što je to označeno.

Nisu svi ljudi ”ovce”, pa bi se neki pobunili protiv toga, a onda bi na scenu stupili jalijaši koji su bili u talu sa nakupcima, pa bi napravi belaj, ne rijetko i sa degenekom , da bi drugi primili poruku. Nakupci su lagali i o kvalitetu ponuđene robe, a ne često se porodavala i ukadena roba.

Tako jednom prilikom, za ponuđene farmerke, kupac kaže na tezgi : ”Pa ove su ti farmerke  prljave”, a prodavač mrtav hladan kaže : ”Kako bolan prljave, pa vidi da su oprane, još su mokre, skinute sa štrika prije sat vremena (ukradene)!”

Ovo je bila dobra životna škola za ove mlade ljude i iskustvo zlata vrijedno u njihovim budućim poltičkim karijerama.

Očevi sa parama u džepovima krenuli se da malo prohodaju gradom, ali već iza prvog čoška čekao ih je Šune sa svojim šibicarima, koji su naivne domaćine prevarili i uzimali im pare i dušu. Neki su domaćini ostajali bez para jer su ih opelješili mali Džemica i njegovi džeparoši.

Nekim je ovo teško srcu palo, pa su poželjeli da bace po koju  bombu na ovaj grad, a što će im se želja višestruko ispuniti. Oni će je ostvariti kasnije u ratnom vremenu.

Vremenom oni će se upoznati bolje sa nakupcima, koji će ih pozvati kod sebe u svoje velike i nove kuće, sve to stečeno prevarom, nasiljem i tuđim radom i znojem.

Seljak je prirodno inteligentan, pa mladi skontaše da  se može lijepo i bogato živjeti, varajući, lagajući, primjenjujući silu, dijeleći tal sa talđijom, jer sa dobrom ekipom možeš šišati narod k’o ovce i musti k’o krave, samo treba znati i imati ”dobra leđa” i biti đon obraz.

Ma mogli bi i oni to raditi, možda još i bolje, ali im vrijeme i mjesto nije tome. Selo malo, siromašno nema se šta ukrasti, svak svakog poznaje a i seoski drot nije nagodan kao onaj u gradu, pa im ne preosta ništa drugo jal rad na zemlji, jal u fabriku……..

Onda dođe neko maglovito vrijeme, pa popovi i hodže počeše u božijim kućama na misama i vazovima više pričati o politici, nego o vjeri, a uskoro izađoše i lista kandidata za nove izbore, na kojim se glasalo za tog i tog jer ima ”dobro ime”! Samo je ime važno, a je li lopina ma to nema veze!

Skidoše se izborni plakati, prebrojaše glasovi i ode ”seljanče” u grad za poslanika.

I nasta vrijeme ”Aman jarabi, pa ko šta zagrabi!”

Mnogi novo imenovani poslanici, poput njihovih uzora nakupaca, uvezaše se vrlo brzo i diskretno sa kriminalcima, kao logističkom podrškom.

Onda nastade krvavo vrijeme, zarati se. Nekom rat, a neko brat, pa poče bogaćenje, nehumano ali korisno.

Pa krene tako, recimo, deset ogromnih šlepera pomoći npr iz  Ploča. Prvo Šime sa one strane grane uzme svoju ”pinku”, pa kada konvoj pređe nepostojeću granicu, onda Hrvoje sa ove strane uzme svoj dio, pa Ale ili Oma kasnije svoj tal, a kada se primakne Sarajevu e tu ga sačeka ”dijete Radojica” koji sjedi na ulazu u grad pa i on hoće svoju ”drumarinu”. Uglavnom na kraju od silnog konvoja od deset šlepera , u grad uđu ”dva kombija”, ali nije ni to kraj i tu malo ”uštinu” , nemam pojma, kažu neki Bakija, Hakija ili nekako tako slično.

Sve se to fino pretvori u Dojč marone, tada na cijeni, za neka kasnija vremena, kada će biti izmišljenja ”Agencija za brzu i jeftinu rasprodaju narodne imovine”.

Onda jednog dana se završi rat, a talđije svih boja, sve se k’o fol mrze, podijeliše BiH, poput nakupaca na pijaci, na svoje interesne dijelove, na kojima pretvoriše svoje narode u krave muzare i poput nakupaca na pijaci uzimaju njihov rad, njihove nade, njihovu budućnost, prodajući im ”muda za bubrege” i bogateći se enormno sa ovakvom politikom i šupljom pričom.

E to je, jedan od načina, kako se počelo ”zaimati”, a kasnije je sve bilo nadogradnja dobro uhodane ekipe političke elite na vlasti, pa se to uvećavalo i raslo poput kancera u novom društvenom poretku.

Naravno da u ovoj političkoj grupaciji ima po neki časni i pošteni čovjek, a ova priča nije o time ljudima nego o onim koji su poput genetski modificiranih nakupca ovladali BiH.

13 juli 2016 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.