A ŠTA AKO DRAGI BOG NE DA ???????????

piše MIRZA HASANEFENDIĆ

A ŠTA AKO DRAGI BOG NE DA ???????

Ima jedna uzrečica koja je danas u masivnoj upotrebi i postaje jedan od postulata današnjeg društva, a koja se je koristila i nekada davno prije rata samo u nekoj drugoj formi. Koristila se više u nekoj benignoj ”folklornoj” formi, a ne kao duboko vjersko uvjerenje.

U to doba bio je vrlo popularna šaljiva priča, o nekoj izgradnji tunela negdje u svijetu.  Pa ta priča ovako kaže:

” Bio negdje organizovan tender za izgradnju tunela, pa došli ponuđači da odbrane svoje ponude i objasne svoje sposobnosti. Prvo krenu oni sa Istoka pa kažu; kako krenu sa dvije ekipa ”tuneldžija” sa dvije suprotne strane planine, pa ako se njihovi proračuni pokažu dobri, onda se oni sretnu u pet centimetara na sredini tunela. U svom predstavljanju ovi sa Zapada kažu nešto slično, krenu dvije ekipa sa dvije suprotne strane planine i sretnu se na pola tunela u centimetar.

Onda počne da svoju ponudu (najjeftiniju) da brani jedan čovjek iz jedne male balkanske države pa kaže: ”Krenem ja sa svojom rajom sa jedne strane planine, a moj dobar jaran sa druge strane sa svojom rajom, pa ako dragi Bog hoće onda se sretnemo na pola puta u milimetar!”

Investitor ga upita : ” A šta ako dragi Bog ne da?”

Upitani hladno odgovori : ”U tom slučaju imat će te dva tunela za iste pare”.

dva tunela u izgradnji

Kad smo već kod ove priče oko tunela i božijeg ”davanja”, sad se sjetih da sam nedavno čitao u novinama. Tamo lijepo piše da je onaj Bakija iz Sarajeva došao sa ađuntatima, otišao na otvaranje novo ”probijenog ” tunela Karaula. Fino dočekano društvo ”političke” elite, malo se popričalo i onda se proučila ”hair dova”, da se Bogu ugodi i da tunel bude hairli.

Da li nisu nešto dobro proučili ili je neko od prisutnih bio ”đunup”, neznam šta je razlog, ali se tunel zatvorio odmah poslije otvaranja.

Nekada se ova uzrečica koristila kao navika, kao ostavština prošlosti, pa se tako dešavalo smiješne situacije kao ova; Pitali jednog dobrog komunistu kada ide na V kongres partije, a on kaže : ” U subotu, ako Bog da!”.

E tako je bilo sa tim ”Ako Bog da”u neka davna vremena, a danas se sve promjenilo, pa su te tri riječi u rečenici dobile na težini i postale vrlo važne.

Imam utisak da je to najčešće korištena jezička konstrukcija u današnjem vremenu i da je najveća uzdanica za bolje sutra, koja nosi nadu ili možda izražava iluziju da nešto što če ti se desiti ne zavisi od tebe nego od neke svevišnje sile.

Na prostorima moje rodne domovine, to je postala najveća uzdanica i potpora svemu što ti se događa.  Sve što ti se dešava ili će ti se dešavati uslovljeno  je sa tim ”Ako Bog da”, sva tvoja nada je stala u te tri riječi  ; upisati se na fakultet, dobiti posao, formirati familiju i druge važne životne stvari, sve je to ”zavisno” od onog ”Ako Bog da”, a tebe tu nema nigdje da nešto sam učiniš sam za sebe. Neznam da li je to gubitak povjerenja u samog sebe, ali sam čuo i za poslovicu; ” Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći!”

Ima tako dobrih i pomalo naivnih ljudi, koji teško žive o ovim ”olovnim” vremenima, pa oni se stalno nadaju nekim promjenana ove političke elite na vlasti pa to svo svoje nadanje u bolji život  ulažu u ono legendarno ”Ako bog da…., biće bolje!”

Meni sve to pomalo liči na onaj vic kada je jedan naš zemljak stalno govorio :” Ako Bog da dobiću i ja na lutriji, jer ja svaki dan se molim dragom  Bogu da  dobijem na lutriji…..i biće to Ako Bog da!”

To se ”vječno” ponavljalo, pa dodijalo Svevišnjem pa mu kaže; ”Kupi bolan lutriju  prije svega, ako misliš da dobiješ!”

E sad  kakve veze ima sve ovo sa stvarnim životom, može se neko pitati?

Pa ima!

Evo kako ima; pa uradi sam nešto, npr  glasaj za onoga koji će to donijeti bolji život, izađi na ulici na demonstracije, reci i napiši slobodno na društvenim medijima sve što misliš, a ne da te stranački plaćenici na FB ”guše” svojim sramnim komentarima podrške, primitivnim, psovačkim i ne rijetko prijetećim komentarima. Da pojednostavim uradi nešto i sam, pa poput ovog jetima iz vica, i ti uloži malo sebe i svojih napora za tvoje bolje sutra i za bolje sutra tvoje djece, a ne sjedi na ”minderluku” ispijaj kafe i samo ”’deklamuj”  ”Biće bolje ako Bog da!”

”Ako Bog da ” je možda simaptična i benigna izreka, ali rečenica koju je izgovorio moj omiljeni sprotista i atletičar , je primjer demagogije ,  od koje me pomalo hvata stvar, a vlasti daje neograničene mogućnosti da trajno vlada

Prije svega  neznam je li to tačno tj da li je on to stvarno rekao, ali su to novine pisale da je poslije silnih sportskih uspjeha ostao bez dobrog plasmana u  njegoovj možda najvažnijoj trci života. Njegova navodna izjava zbog lošeg plasmana je bila ”Dragi Bog me je stavio na iskušenje!!!!!!!!!”

Bio sam i sam i sportista i trener i uvijek sam čestitao boljem od mene u tom trenutku i nisam nikada govorio demagoškim jezikom, nego sam  poraz tražio u neredovnom treniranju ili nečem sličnom, a nikada nisam ni pomislio da je to uticaj neke ”više sile”.

Ova demagoška rečenica ” Dragi Bog me stavio na iskušenje” je fenomenalan izgovor za vladajuću elitu, jer svo zlo i nesreća koja pogađa ove nesretne narode nije posljedica plačkanja   istih nego je to ”božja volje (?)”  koja je stavila narod na iskušenje, da vidi koliko možre izdurati.

Ovo hoće reči da  narod mora sve stoički podnosti i nikako se buniti protiv vlasti,  jer narod niko i ne pljačka  nego je to samo narod stavljen  na iskušenje.

A vjerski službenici pričaju vjernicma u svim vjerskim objektima da poslije iskušenja jednog dana, oni će otići na neki bolji svijet i biti za to podnošenje iskustva dobro nagrađeni.

Kao, osoba laičke orijentacije, nisam baš nešto uvjeren u ovu demagošku priču vjerskih službenika  i nekako mi to zvuči na onu staru filozofsku misao da se religija bavi više ”svjetovnim” stvarima, a ne Bogu ugodnim stvarima, da bi pomogla eliti na vlasti da lakše vlada

Novembar 2016 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.