HVALA VAM NA ČITANJU I POVJERENJU!

MIRZA HASANEFENDIĆ

HVALA VAM NA ČITANJU I POVJERENJUMIRZA HASANEFENDIC

 

100.000

Kada sam krenuo sa pisanjem, odnosno progamirajući blog, imao sam samo

jednu jedinu namjeru da nekako na svoj način, a uz pomoć ovih novih tehnologija i uz pomoć moje raje ovdje ‘’urežem’’ u sjećanje nek draga imena, neke drage događaje, neka kultna mjesta.

To su bili dragi ljudi iz našeg okruženja, neki tihi i diskretni, a neki slavni i sa naslovnih strana, ali svi naše drage Sarajlije, koji su ugrađeni u naš grad ali i u naše lične živote. Neki dragi ‘’junaci’’ mojih priča su nažalost otišli u međuvremenu tamo odakle se niko ne vraća, ali su ostale zapisane priče o njima,pa možemo opet nekako virtuelno da zajedno prisjećamo, ‘’posjećujemo’’ista ona stara mjesta, od kojih mnoga više ne postoje.

Kako znate blog nije komercijalni, nego je sve od mojih tekstova pa do tekstova mojih gostiju autora zasnovano samo na jednoj kosmički vrijednoj stvari ‘’ljubav prema Sarajevu’’ i to je ono što vječno vrijedi i ostaće uvijek ovdje zapisano, da oni koji dolaze znaju da je to nekada tako bilo.

Od svih dragih priznanja za mene je bilo nekako najveće, nešto što inspiriše, golemo i visoko poput naših planina jedna tako jednostavna rečenica, a dijamantne vrijednosti, ona koju napisa prof, i sam pisac Zoran T. Živković alias Suđuk Ism, a koju citiram ;’’ Tekstovi na blogu Mirze Hasanefendića su dokaz da su nekada na ovim prostorima živjele Sarajlije!’’

Ovo je mali broj , mali jubilej,  100.000 čitanja, prema blogovima koji prave milionske ‘’tirage’’, ali su za mene od nemjerljive vrijednosti, jer su pisane za

raju i od raje.

Iako sam u ogromnoj većini tekstova ja ,lično, autor dosta mi je i mojih prijatelja pomoglo svojim tekstovim ovo ‘’urežemo’’ za sva vremena, pa im se ovom prilikom posebno zahvaljujem; Jasni Galijašević, Pavlu Pavloviću, Predragu Finciju, Kemi Huseinčehajiću, prof. Kukavici, Mići Bjelogrliću, Mugdimu Galijaševiću, Bobanu Stajiću, Mirsadu Hadžimehiću, Dunji Kulenović, Mladen Jeličiću Troki, Tonjiu Skrbincu, Ahmedu Bosniću, Zoranu T. Živkoviću, Abdulahu Sidranu, Hajrudinu Somunu, Zlatku Dizdareviću, Borjani Stajić, Heleni Horvat, Ogiju Karamehmedoviću, Maliku Kulenoviću, Lijani Hasanefendić

Posebno se zahvaljujem na pruženoj pomoći i saradnji na prikupljanju podataka i slika, Dušku Ćorliji, Keci Vlašiću, Slobodanu Vidoviću, Bobanu Miniću, Nunetu Arnautoviću, i još mnogim drugima koje zbog nedostatka prostora ne upisah, a posmrtno bih izrazio homaž i zahvalnost, Vedi Hamšiću,  Jovi Jovanoviću i Jovi Dimitrijeviću koji mi mnogo pomogoše svojim sjećanjima i fotkama.

Na kraju bih htjeo da izrazim ogromnu, nemjerljivu zahvalnost mom drugu, maestralnom  muzičaru, koji je nekada pisao muzičku istoriju grada notama, a danas to radi ‘’perom’’. Naravno da je to Ljubo Pavlović, koji nam je tako približio sarajevsku umjetničku, prije svega muzičku scenu, i vratio nas nanekadašnje plesne podijume i koncerte naše mladosti. Bez njegovog pisanja ovaj bi blog ostao nekako nedorečen u tom domenu.

Hvala ti  Ljubo za tvoj magični rad.

Hvala svima onima koji su imali volje i vremena za čitanje, a posebno onima koji su komentarisali objavljene tekstove, obogačajući iste i hrabreći, prije svega mene, a onda i ostale čitaoce da nastavimo vječnu priču o tome da su na tim prostorima živjeli ljudi koji su se međusobno voljeli i gradili mostove ljubavi da približe nevidljive različitositi u svakodnevnoj jednakosti.

Ovaj lijepi okrugli broj 100.000 biće za mene inspiracija za nova sjećanja i da se blog ponovo razbudi u punom sjaju poslije, manje pauze, jer Sarajevo i bivša Yu su uvijek neiscrpna inspiracija za mene i moje drugare.

Na kraju Vam još mali million puta hvala za ukazano povjerenje i privilegiju da moj blog bude čitan i praćen od takvih multikulturnih ljudi kao što ste vi. Moram Vam posebno reči, da sam ponosan ‘’do neba’’ što nije bilo nikada nikakvog vrijeđanja ni na kojoj osnovi, pa iako joj bilo slučajno po nekog suprotnog mišljenja sve je ostajalo na zavidnom intelektualnom nivou.

Podižem ovu čašu vina u vaše zdravlje, ispunjen radošču i ponosom što imam takve prijatelje i čitatelje.

Hvala Vam i volim Vas sve! MirzaHasanefendić

Ovaj mali jubilej bloga, obilježićemo sa predivnom pjesmom naše lijepe sarajevske poetese Jasne Galijašević.

sarajevo

Nema nas

Gdje li ste sada

prijatelji moji,

rasuše nas

po bijelom svijetu,

otrgnuše od zemlje rođene,

tuđa zemlja,

kamen hladni,

tuđina je rana u grudima,

lijeka nema,

u duši je stalno hladno,

čak i kad sunce sija

i proljeća zamirišu,

k’o da život ogolijeva,

kroz maglu oči naziru,

nekad što je bilo

u životu milo.

U imaginarnom zanosu

koračaš ulicom djetinstva,

gradom tvoje mladosti,

k’o da te neka sila podiže

na proplanak visoki

pa gledaš dole,

grad voljeni

kako ti se smije,

kako te ulice njegove pozdravljaju,

kapije se otvaraju,

mirišu avlije,

liju česme,

voda hladna,

ali je u srcu topla i slatka,

jer je iz izvora tvojih djedova,

tvojih ponosnih korjena.

  1. Galijašević

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.