MOJE RAZMIŠLJANJE!

jasna galijasevic 1piše  JASNA GALIJAŠEVIĆ-TODOROVIĆ

Moje razmišljanje

Godine su mnoge prošle, a ja i dalje razmišljam o domovini koje zapravo više nema.
Uvijek sam s ponosom isticala da sam iz Jugoslavije, da sam bosanska Jugoslovenka. To vrijeme, puno životnog zadovoljstva ne može se baciti u zaborav, ne može se istrgnuti iz sjećanja.

Kako je bilo lijepo ulicama moga grada šetati, mirisati lipe, beharom se diviti. Lijepa mladost ostade u tom gradu ljubavi, to se nikad zaboraviti ne može.

A sada šta ostade od te ljepote, često se pitam. Magla se spusti što nikada ranije. Grad poče mirisati na tuđine. Avlije se zatvoriše. Nema više one muzike, nema derta uz mezu i malo rakije. Donesoše nam’ strane običaje, a narod to prihvati objeručke. Istina malo je pravih Sarajlija ostalo tamo. Iz obližnjih sredina spustiše se mnogi u grad.

U Sarajevu nikad se nije govorilo jezikom ‘ hina hana hin ‘, što znači ubacivanje slova h gdje mu nikada nije bilo mjesto u riječniku gradske djece. Sarajevska raja se prepoznavala po razgovoru u šatro stilu i ništa više.

Šteta za Sarajevo i njegovu originalnu kulturu. Zašto se to dozvolilo da se okrnji i uprlja jedan tako lijepi grad, otvoren za cijeli svijet.

Sada u ovoj sredini kada se pomene njegovo ime, ljudi ne znajući njegovu pravu istoriju ne respektuju ga, a i narod koji tamo sada živi. To sam bezbroj puta osjetila. Ne možeš da se ljutiš jer onaj ko sada ode u Sarajevo vidi da taj grad guši uticaj tuđe, primitivne kulture.

I ranije dok smo bili Jugoslavija bilo je i crkava i džamija i vjernika. Niko nije osporavan u tome. Danas svi preko noći postadoše veliki vjernici. Prikloniše se novim needukovanim stanovnicima grada. To je za mene neshvatljivo. Zašto lagati samom sebi, kad u srcu misle drugačije. Zar je nova sredina jača od starosjedilaca Sarajeva. Možda je to način opstanka. Možda?
Uglavnom Sarajevo je izgubilo svoj pravi imiđ. Nažalost.

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.