MJESTO I ULOGA SLASTIČARNE ”SPECIJAL” U ŽIVOTU I KARIJERI GLUMCA MESUDA DEDOVIĆA

SARAJEVSKI ZAPISI …..    (I nastavak)…

GLUMAC MESUD DEDOVIĆ zvani ”ŠTRUCO” ( a ponekad i DEDO)…

MJESTO I ULOGA SLASTIČARNE ”SPECIJAL” U ŽIVOTU I KARIJERI GLUMCA MESUDA DEDOVIĆA!

Fina priča o zaslužnom zagrebačkom kazališnom umjetniku, sarajevskih pozorišnih korijena.

Mesud Dedović je sarajevsko dijete rođeno u ulici Logavina.

thumbnail_received_701020786772537Logavina je jedna od gradskih kultnih ulica, gdje su smješteni neki ”čuveni” objekti naše mladosti, gdje su boravile neke male gradske legende, a koje su hodale sarajevskim ulicama u tom vremenu, pa ja tu iz toga perioda dodajem  i ovog Sarajliju (po rođenju i mladosti nekada, a po duhu i dan-danas).

Znaš, nekada kada kreneš niz onaj strmi dio Logavine ulice prema tramvajskoj pruzi, prvo prođeš sa lijeve strane pored ”Hamine mesare”, (gdje se kupovalo dobro meso), pa onda dođe SD Iskra gdje je ”stolovao” legendarni sarajevski lik Setko Hajrović. Čovjek čije su smisalice i dosjetke obilježile taj zlatni gradski period. Poslije , malo niže, sa lijeve strane bila je Stanica Narodne milicije, gdje je ”stanovao”  legendarni sarajevski drot Jaža, milicioner kojeg je raja volila, a  kojeg  lopovi, sileđije i jalijaši nisu voljeli ni u snu da sretnu.On je bio simbol mirnog i tihog vremena, kada se ulicom disalo punim plućima, bez straha od raznog ološa i otpada društva.

Sa desne strane bilo je legendarni kafić ”Stari sat” (kod Neđe) gdje se skupljala sva sarajevska mlada umjetnička elita. To je bila nekada hit mjesto u gradu.

Kada siđeš, pa pređeš tramvajsku prugu, dođeš lagano do slatkog čošeta, zaštitnog znaka starog Sarajeva (četiri slastičarne na sva četiri čoška po jedna). Poslije kreneš tadašnjom ulicom Vase Miskina, svratiš u slastičarnu Egipat (na čuveni sladoled), pa onda dođe ”Pozorište za mlade” i malo kasnije, lagano, dođeš u Prvu gimnaziju.

Ovo je bila svakodnevna ruta, kojom je ”putovao” mladi glumac sarajevskog ”Pozorišta za mlade” Mesud Dedović, a najviše je volio i tu najviše vremena provodio u ”Pozorištu za mlade”, gdje je počeo rano još kao pionir da glumi, odnosno da položi prve cigle svoje uspješne životne glumačke karijere. Početkom šezdestih godina počeo ja sa ulogom u predstavi ”Junaci pavlove ulice” gdje je pokazao svoju genetsku sklonost ka glumi, kao i njegov stariji brat, koji je nosio nadimak ”Štruco”, a koji je logikom raje naslijedio  mlađi brati tako koji dobi nadimak za života.

Poslije, dobro posjećene predstave ”Junaci pavlove ulice” slijedile su i druge predstave u kojima se pružila šansa njemu, a i drugim mladim sarajevskim glumcima prilika da pokažu raskoš svog talenta. Sav taj uspješan put ”Pozorišta”, doveo je do profesionalizacije rada, što je dalo novu dimenziju samom radu pozorišta. Tako da je ”Štruco” 1972. potpisao svoj prvi profesionalni ugovor i postao pravi glumac koji živi od svog rada na daskama koje život znače. Tako je počela jedna sjajna karijera, koja će ga dovesti do velikog priznanja zaslužnog umjetnika Hrvatske, na čemu mu od sveg srca čestitam.

thumbnail_FB_IMG_1499178637894Poslije ovoga počeo je profesionalni život i karijera, pa su počele padati i prve ponude za uloge u filmovima. Život je bio lijep, druženje sa prijateljima, izlazak u ”vota-ži”, i svaki dan standardno putovanje gore navedenom rutom. Vrijeme je prolazilo u radosti života, a onda je došlo toplo ljeto 1975 godine, jedan slučajni izlazak sa svakodnevne putne šeme, koja će promjeniti cijeli život i karijeru, mladog sarajevskog glumca.

Tog dana, umjesto svakodnevnog svraćanja u slastičarnu kod ”Ramisa”na slatkom čošetu, ”Štruco”,će otići , po prvi put, u slastičarnu ”Special”, koja se nalazi stotinjak metara ”poviše” prema Baščaršiji. Da li je to bio prst sudbine ili nešto drugo, to neznam, ali znam da će od tog dana i od te slastičarne život glumca poprimit totalno drugi tok.

Ostavimo malo na momenat glumca na stranu da se odmori od ove priče, a mi malo više pogledajmo taj zanimljivi kutak Sarajeva gdje se nalazi ona čuvena voda na Begovoj džamiji, koja teče vjekovima i koja nikada nije stala. Na jednoj strani ta česme, a tačno preko puta nje mala i diskretno uvučena slastičarna ”Specijal”.

cesma Ovu malu digresiju od osnovne priče posvetiću jednom mom i štrucinom zajedničkom drugu Edi Kulenoviću, komercijalisti i biznismenu, a koji je u mladim danima bio izuzetno kreativan i pravio ”provale”.  Jedna od tih nezaboravnih provala je vezana za tu vodu, koja vječno teče.

Bio je topao ljetni dan i već se formirao red ljudi, koji su čekali na red da se osvježe hladnom vodom. U redu je strpljivo stajao i Edo, pa kada se napio i osvježio, priđe onom malom prozorčetu pored vode, nage se i glasno viknu: ”Halide zatvorider vodu, mi smo se napili”. (naravno da tamo iza prozora nikog nema, što oni koji nisu baš iz Sarajeva neznaju). Kako to Edo reče nasta dreka onih iz reda : ”Ne zatvaraj Halide, laže, nismo se svi napilli”.

E tako je bilo, a danas je nekako drugačije! Jednom napisa Ivo Andrića ; ”Dođu tako nekada čudna vremena, pa pametan zašuti, budala progovori, a fukara zaima!”. Danas Edo živi u Pragu, a oni iz reda haraju gradom.

Ali vratimo se mi glavnom junaku naše priče glumce Mesudu Dedoviću , koji se odmorio, pa ispriča svoje sjećanje na tu sada već davnu 1975 godinu.

”Dakle ovako :  26.06.1975., poslije podne, jako toplo,sparno ! Ja sam upravo bio u neposrednoj blizini Principovog mostai gledao snimanje filma “ATENTAT u SARAJEVU” -ovu drugu verziju Veljka Bulajića, jer je koju godinu ranije isto bio film “Sarajevski atentat”-Fadila Hadzića !  U ovom drugom dakle u kojem sam i ja trebao igrati, igrale zvijezde : Kristifor Palmer,Florinda Bolkan, Maksimilijan Šel itd. Meni Ratko Orozović ponudio da igram epizodicu u zatvoru sa Irfanom Mensurom, ali pod uvjetom da se ošišam na čelavo ! Ja čak nisam odmah odbio iako sam znao da u utorak 1.7.1975. u Šibeniku igram sa Pionirskim pozorištem svojim !

thumbnail_received_647058735502076Kako ja tamo u toj predstavi “KAPETAN  DZON PIPLFOKS”-igram gusara Teodora Ruma-pijanduru i imam šešir na glavi, ne bi uopšte to bio problem i ja bih pristao, a i jesam pristao, ali tek će uslijediti razlog zašto sam kasnije naknadno odbio !

Sad se vraćam na početak priče :  ja gledao snimanje i u neka doba mi dosta odlučim ići kući na Logavinu na ručak ! Inače sam imao običaj svratiti u Egipat, slastičarnu, na rolat, pa uz strmu Logavinu kući, ali ovaj put’mi nije Egipat bio na ruku nego jedna mala slastičarna, koja se zove  “SPECIJAL”!

Uđoh ja u slastičarnicu,naručih rolat,digoh se, stojim uz vitrinu da platim, kad u slastičarnu ulazi zgodna ženska i kad dodje gazda da platim, ta ženska ga pita :” Dobar dan ! Imate li halve !”

Kaže ovaj : Kakve halve, mislite “tahana” ?

Ona kaže : Ja ne znam, samo znam da su mi rekli halve ! Onda ovaj njoj objašnjava da postoje dvije halve, ona zimska i ova tahan, pa joj pokazuje da su mu ostale mrvice, baš prodao do daske sve maloprije, pa da pogleda kod Ramisa itd

Ona kaže :” Gdje je to ?”

Ja se umiješam i kažem:” Ja ću Vam pokazati !”

Riječ po riječ ona kaže da je iz Zagreba na ekskurziji bez učenika, nego samo osoblje škole i da su bilu u Jajcu, Sarajevu, i da idu na Tjentište i Dubrovnik (sa izletom na Lovćen u Crnu Goru) !

A onda najfatalnije da tako kažem pod navodnicima: da ona ide od utorka 1.7.na seminar iz Srpsko-hrvatskog (tada zvaničnog jezika) u Šibenik, jer je inače nastavnica itd.

Ja uskačem i kažem : ODLIČNO ! I ja sam od utorka u Šibeniku !

Kasnije mi je rekla da je mislila da ja sipam foru jalijašku itd.,ali je sudbina htjela da smo nakon kupljene tahanhalve u Egiptu šetajući dalje brzo nekako došli do Markala. Odmah poslije Markala je bila “Planika”-prodavnica obuće. Do ”Planike” odmah bio je ženski frizerski salon u čijem velikom izlogu su bile slike, one velike,  iz “Kapetana Džona Piplfoksa” i drugih predstava.Ona  je shvatila da se nisam šalio i da sam glumac !

Za dva-tri dana 30.6. noću sam otputovao u Dubrovnik, da bih na Lapadu, pred hotel u kojem su odsjeli stigao ujutro 1.7.Oni su rano u 7 već stavljali kofere u autobus (u zadnji trenutak) Tako sam ja sa njenim kolektivom putovao u Šibenik !

thumbnail_received_701010610106888

Tako je počela idila ! Prošlo ljeto za čas, jesen i ja pred 29.11.-Dan Republike, kao već stari momak dobijem poziv za vojsku za 7.12.75-u  KOVIN-auto jedinica…”

Tako je odstupanje od standardne dnevne rute, odvelo Mesuda Dedovića u slastičarnu ”Specijal”,  što će ga odvesti nekim drugim životnim putevima, dalje od Sarajeva i od raje sa kojom je rastao. A kako je dalji išao razvoj ove obećavajuće lijepe sentimentalne ljubavne priče,  o tome u narednom nastavku!

Juli 2017 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.