DA LI JE POKRIVANJE ŽENA (ZAROM I FEREDŽOM) BOGU (NE)PRIMJERENO DJELO???????

DANAS SPALJUJEMO PODVALE

DA LI JE POKRIVANJE ŽENA (ZAROM I FEREDŽOM) BOGU (NE)PRIMJERENO DJELO?

Malo priče oko kralja Aleksandra Karađorđevića, Sarajevskog kadije, Džafer-bega Kulenovića, reis-ul-uleme Ibrahim ef. Fejića, Alije, prof. Tunje, onog Adila i Vladimira Žirinovskog….

Poslije nestanka-srednjo vjekovne bosanske države, Bosna nije bile dugo našla svoju državnost. Pod turskom okupacijom bila ja samo sandžak (adminstrativna jedinica), pod Austrijom regija, a u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) bila je podijeljena na dvije banovine Drinsku i Vrbasku (kao i sve druge kasnije republike u FNRJ).

Kralj Aleksandar Karađorđević, diskretni srpski nacionalista, ipak je bio vrlo nagodan za muslimanske vjerenike. On ih je podržavao po pitanju džamija i vjerskih škola, pa im je čak napravio i ono što veliki vjerski fanatik Alija Izetbegović nije uradio. On im je dao zvanični, zakonski legalni, šerijatski sud koji je rješavao zakonski među muslimanske sporove i parnice.

Da li je to bio izraz simpatije prema muslimnanski vjernicima ili jedna velika strateška podvala? Ovo zavređuje duboko razmišljanje, ali autor predlaže da prije pročitate izjavu velikog ruskog nacinaliste i islamofoba Vladimira Žirinovskog na kraju ove priče.

Naravno gdje ima suda , tu ima i sudija ili kako se to u šerijatskom sudu zove Kadija. E ta ja Sarajevski kadija, bio je Ćamil ef. Mujagić moj dedo (po majci).Sudio je pošteno, po božijoj i ljudskoj pravdi. Završio je silne škole u zemlji i u instranstvu i, kao takav, bio je smatran za jednog od vodećih  bosanskih muslimanskih intektualaca tog vremena.

Ovaj tekst nema pretenzija da se bavi njegovim suđenjem, nego autor želi da ispriča jedan, vrlo značajan detalj iz njegovog privatnog života, a koji je vrlo zanimljiv u usporedbi sa današnjom zlouptrebom vjere u političke svrhe da bise lakše vladalo neinformisanim masama.

Sarajevski kadija imao je pet kćeri, k’o pet zlatnih jabuka, sve ljepša jedna od druge. Kao vrsan poznavalac vrijednosti islamske vjere, on nije pokrivao svoje kćerke, nego ih je školovao, podržavao ih da se nose otmeno kao dame, da uredno idu frizeru i da sa pokažu u punoj ljepoti svoje otmenosti.

Da ne bi neko rekao da je pišem neke nebuloza, prilažem u tekstu fotogarfiju moje familije prije osamdeset godina, snimljenu 1937. u avliji mog dede na adresi Sumbul-česma br.10 (stari grad).

IMG_0038[1]

Moja familija (po majci) pravi je primjer progresivne familije u Sarajevu prije 80 godina Po mom mišljenju slika pokazuje stvarne i moderne vrijednosti jedne muslimanske familije, pa čak mislim da bi se moglo reči da odjeća i dostojanstvo osoba na slici pripada i današnjem vremenu.

IMG_0022[1]

Moja mama  (desno na slici), kćerka sarajevskog kadije, u šetnji Sarajevom, 1937 (prije osamdeset godina) u ”punom modnom trendu”

Neznam, nisam ga zapamtio, šta je bilo povod ovakvom njegovom progresivnom razmišljanju, ali mislim da on tu vrstu odjeće (zar i feredža) nije smatrao vjerskom obavezom, nego je to više bio običaj i tradicija nekih dalekih zemalja i davnih vremena (koju su Turci donijeli sa okupacijom), a iz kojih te zemlje ne mogu nikako da izađu i kojim se vječno vraćaju, povlačeći vjernike u davnu prošlost. Možda je to lijepo objasnio prvi reis-ul-ulema države BiH prilikom preuzimanja funkcije 1947.

Onda je jednog dana dinastija Karađođević, zbrisala u Englesku, a Bosna opet nije bila država nego je postala dio NDH. Doglavnik Džafer-beg Kulenović je ponovo se vratio ”izvornim vrijednostima vjere”, pa je nastavljena politika favorizanja vjere, a samim time i nošenja zara i feredže jer je lakše vladati pokrivenim nego otkrivenim.

Za to vrijeme, partizani su na zasjedanju ZAVNOBiH-a donijeli odluku da vrate državnost BiH u njenim istorijskim granicama koje su bile i baza za referendun1992. godine. Uprkos ovom pozitivnom pomaku u smislu državnosti, osnovni problem nacionalno pitanje građana BiH, nije riješeno čak i dan-danas dijelom Bosna trpi zbog toga. Odluka da je BiH zemlja Srba, Hrvata i muslimana je bila katastrofalna, jer su pomiješani narodi i vjera, jedan neprirodan amalgam i nepravedan odnos prema onim koji su se osjećali po naciji Bosancem. Tako je bilo ljudi kojisu se izjašnjavali kao Srbi islamske vjeroispovjesti ( kao i sam Alija Izetbegović1945.) ili Hrvati islamske vjeroispovjesti, ali nikada apsolutno nikada niko nije rekao da je musliman pravoslavne ili katoličke vjere, jer to bi,iskreno govoreči, neprirodno zvučalo.

Kasnije, poslije rata, se uvodilo nacije; ostali, neopredijeljeni ali i to je bilo ružno, čuj, ostali i neopredjeljeni, baš kao repa bez korijena, a tvoji preci tu žive hiljadu godina. Pokušaj, Džeme Bijedića, da uvede pojam nacije sa veliko M (Musliman), bio je dobronamjeran ali i on je nosio vjersku konotaciju, pa i to nije riješilo najveći problem u BiH, tj problem najmnogobrojnije nacije i njene autentičnosti pripadanju ovoj zemlji, kao zemlji predaka.

Poslije je NDH zijanila i nestala sa scene,a došli su partizani na vlast, ateisti, koji su dozvoljavali vjeru, ali su je potisli na marginu društva. Islamska vjerska zajednica je obnovila svoj rad i po prvi put poslije skoro hiljadu godina u obnovljenoj državi BiH (u sklopu FNRJ) imenovala je državnog vjerskog poglavara Mostarca Ibrahim ef. Fejića.

Godine, 1947. 12. septembra, u svom nastupnom govoru povodom primanja menšure u Begovoj džamiji u Sarajevu reisu-l-ulema Ibrahim ef. Fejić je između ostalog podržao skidanje zara i feredže. On je u svom govoru rekao:

”– Jedno bolno pitanje koje pred nama stoji, kojem moramo posvetiti veliku pažnju i gdje trebamo hitno intervenisati jeste pitanje jednakopravnosti naše muslimanke. Stotine godina mi smo ženi uskraćivali najelementarnija prava, prava na prosvjećivanje i slobodu. Iako je Muhammed a.s. prije četrnaest vjekova rekao: “Traženje nauke obavezno je za svakog muslimana i muslimanku”, ipak još i danas ogromna većina naših žena je nepismena. Jedna od dragocjenih tekovina Oslobodilačke borbe naših naroda svakako je proklamovanje ravnopravnosti žene. Ali, nažalost, ova ravnopravnost kod muslimanke ne može da dođe do punog izražaja, jer joj smetaju zar i feredža. Otkrivanje muslimanke provedeno je u mnogim islamskim državama, u nekima čak i silom zakona, a ipak kod nas je većina žena pokrivena. Pa zašto smo u tom pitanju tako uporni? Da li nam to nalaže vjera kao što nam na pr. nalaže da klanjamo, postimo, zekat dajemo, da se čuvamo alkohola, hazardnih igara, lihvarstva i ostalih poroka. Daleko od toga. Islam je dao ženi uglavnom sva prava i nametnuo joj sve dužnosti kao i muškarcu. Žena po islamskom učenju ima pravo na vršenje svih javnih zvanja u državi od nižih pa do najvećih. Ona može punovažno da sklapa i potpisuje sve vrsti građanskopravnih isprava, da daje i prima sve vrsti obaveza i da samostalno vodi svaki obrt kao i muškarac. Žena po Šerijatu mora da izdržaje svoje iznemogle roditelje i malodobnu djecu, ako su siromašni. Žena mora čak da vrši vojnu dužnost, ako je domovina u opasnosti. A ko uzgaja djecu? Ko im daje prve upute? Žena, majka. Ako je žena nepismena i neškolovana i ako je još pokrivena, može li se ona koristiti onim pravima koje joj garantuje islam, i može li izvršavati one dužnosti koje joj on nameće? Apsolutno ne može. Dati ženi ova prava, a narediti joj da nosi u isto vrijeme zar i feredžu, značilo bi isto što dati joj desnom, a oduzeti lijevom rukom. Ali, hvala Bogu, savršenstvo principa islama od toga je vrlo daleko. Istina, islam traži od žene da bude moralno čestita, da se pristojno odijeva i da ne pruža sablažnjivu sliku, ali to ne znači da ona mora biti pokrivena lica i izolovana od ostalog svijeta. Ona tu dužnost može da ispunjava i nepokrivena.

Da se ne bi reklo da je ovo što sam izložio o pokrivanju žene samo moje lično mišljenje, citiraću neke stavove iz odgovora koji je dao Ezherski mešihat povodom pitanja muslimana Indije, a koji je štampan u reviji

Ezherski mešihat, taj najveći i najautoritativniji vjerski forum muslimana cijelog svijeta, između ostalog, veli: “Pokrivanje žene bio je običaj kod svih naroda stare civilizacije. Ovaj običaj primili su Rimljani, Grci i pridržavali ga se sa svom strogošću hiljadu godina prije islama. To isto činili su i Izraelćani. Svi naši imami mezheb-sahibije jednodušno su rekli da žena ne treba pokrivati lice i ruke do iza šaka, da može izlaziti van kuće i svršavati poslove, da može ići na rad za izdržavanje svoje i obitelji svoje. Islam nije naredio, kaže se dalje u odgovoru, da žena živi kod kuće i uhapšena, nego je naredio da ide u džamiju i dozvolio joj da može posjećivati konferencije i sastanke na kojima se pretresaju važna narodna pitanja, učestvovati u debati i stavljati svoje prijedloge. Islam dopušta ženi da pohađa sve naučne zavode kao i muškarcu, daje joj pravo da slobodno raspolaže svojom imovinom, da zaključuje punovažno sve vrsti građanskopravnih poslova tako da njihova valjanost ne ovisi o odobrenju muža, roditelja i ma koga drugoga”. Tako stoji u odgovoru toga najvišeg islamskog foruma. Na kraju moram spomenuti i to, koliko je god grijeh po islamu dozvoljavati sebi nešto što je vjera zabranila, isto je tako grijeh zabranjivati sebi ono što je vjera dozvolila, jer na jednom mjestu u Kur’anu stoji: “Božji Poslaniče, zašto sebi zabranjuješ ono što Ti je Bog dozvolio”.

– Dužnost je muslimana i muslimanki da ovaj stari, a danas štetni običaj čim prije prestane, kako bi žena muslimanka postala faktično pravi i punopravni član naše zajednice i kako bi stupila na pozornicu društvenog života i pomogla pri izgradnji i obnovi naše Domovine, na što smo svi obvezani, rekao je reis Fejić.

Tito je svojom karizmom uspješno držao to šaroliko društvo zajedno, ali poslije njegove smrti na vlast, podržani iz vana, došli su nacionalisti i vjerski fanatici.

Tih devedesetih godina, legalno izabarana vlast oličena u nacionalnim strankama preuzeće vlast. Alija Izetebegović fakultetski obrazovan čovjek, ali u biti politički nepismen i autsajder, liderske čvrstine poput tulumbe, uz pomoć onog tunjavog profesora Tunje, (političkog kameleona, prvo je bio begovsko dijete, pa postao bezbožnik tj crveni drug,da bi kasnije došao ”tobe” i ponovo ”pronašao” Alaha u sebi) koji su sa svoje strane zabili svoj ekser u ”mrtvački kovčeg” BiH.

Imali su većinsku vlast i istorijsku priliku da u ovoj državi i narodu BiH  uvedu službeno i legalno naciju Bosanac (ka) poslije hiljadu godina i time možda djelimično utiče na ratna događanja. Znam lično neke ljude druge vjere koji su bili spremni da se izjasne kao Bosanac, ali nikada kao Bošnjak.

Umjesto toga, njih dvojica uz pomoć Adila Zulfikarpašića, koji bio prvo Udbaš (radio u Udbi) pa onda pobjegao od te iste u inostranstvo, gdje je zaimao brzo i na pomalo tajanstven način su reciklovali taj istorijski promasaj  naziv ”Bošnjak”.

Turci su stotinama godina pokušavali da nametnu naziv Bošnjak, ali pravoslavni i katolici nisu nikada htjeli da to prihvate. Isto je pokušala i Austro-ugarska, ali nije prošlo.

Prema tome, da su bili istorijski svjesni ti ”vrli” bošnjački intelektualci su trebali znati da je proglašenje nacije Bošnjak, rado dočekano od srpskih i hrvatskih nacionalista, bilo osuđeno na novu podjelu BiH po nacionalnim šavovima. čak u novije vrijeme prijeti i među muslimanski sukobom  sa podijelom na Bošnjake i Bosance, koji ne prihvataju da su Bošnjaci

Da bi malo bolje ”pojasnili” ovaj nacionalni zaokret prof Tunjo i taj Adil su osnovali MBO tj, Muslimansku Bošnjačku Organizaciju i time precizno naveli na koga se odnosi, u vjerskom smislu, odnosi ime Bošnjak, a da su druge nacije tu zalutale.

Alija je pričao o ”nakoj” građanskoj Bosni, o leopardovoj koži sa mali milion raznih tačkica, ali se na kraju njegova leopardova koža do Une do Drine, pretvorila u jagnjeću kožicu za ”klanjanje” od dijela Mostara do Tuzle, pri čemu je i on dao svoj značajan doprinos svemu tome.

Ovaj tekst se otegao, pa da završim, po meni, jednom zanimljivom izjavom veliko ruskog nacionaliste, islamofoba i ličnog prijatelja Vojislava Šešelja Vladimira Žirinovskog, poslanika u ruskoj Dumi.

Poslije onog krvavog rata u Čečeniji, u kojem su pobjedili proruski Čečeni uz pomoć ”majke” Rusije, isti su se obratili Dumi sa zahtjevom da prave nove džamije i vjerske škole. Na ovo, skočiše ruski nacionalisti, koji u horu ”dreknuše”:” Ma to ne dolazi u obzir!”. Onda riječ uze najgori od svih najgorih Žirinovski koji reče: ” Ja mislim da im treba dati dozvolu, pa ih čak i pomoći finansijski!”. Ostali zanijemili, misle opet je došao pijan na zasjedanje (volio je popit i to mnogo), pa nezna šta govori, a on produži: ”Sve dok oni budu podizali masovno džamije i vjerske škole, a ne budu ulagali u  nauku, nova znanja i savremene tehnologije, oni će se vraćati psiholoski u profetovo vrijeme tj. u sedmi vijek, pa će uvijek biti u zaostatku1400 godina!”

Ovo je bila priča o više osoba koje su imale određen značaja ili svoj pomalo specifičan stav, o naciji i vjeri u BiH (pa i šire). Naravno da i autor ima  svoju viziju svega ovoga, ali ipak ostavlja svakom pojedinačnom čitaocu da se sam odredi prema gore navedenim osobama i posljedicama njihovog poimanja vjere i nacije na današnji život u BiH.

Septembar 2017 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.