KAKO SU NACIONALNE STRANKE IZVOZILE ”BOSANCE” U SVIJET, A UVOZILE ”BOŠNJAKE I DRUGE” U BOSNU?

KAKO SU NACIONALNE STRANKE IZVOZILE ”BOSANCE” U SVIJET, A UVOZILE ”BOŠNJAKE I DRUGE” U BOSNU?

Zašto su nacionalne stranke nepobjedive na izborima u BiH!

Poslije pobjede na izborima devedestih godina, nacionalne stranke su snažno krenule da nametnu svoje nacionalističke programe i prošire teritoriju nacionalnog programa, a time i sferu svog uticaja na mase. Srpska SDS i hrvatska HDZ stranke su već imale svoje dobro razrađene nacionalističke programe, dok je SDA bila u zaostatku, jer nije imala još ni nacionalno profilisano ime,a kamoli de je imala neki nacionalni program. U svojoj viziji, njen jedini oslonac i pokretačka snaga bila je nacionalno objedinjavanje zasnovano na vjeri, što će ostati njen osnovni postulat i dan-danas.

Pobjeda SDA na prvim višestranačkim izborima bila je pomalo neobična za stranog posmatrača, jer ova stranka nije imala uopšte nikakav ozbiljan i kvalitetan socijalno-ekonomski program za razvoj buduće države (koja je postojala već u planovima sve tri nacionalističke stranke), ali je i sa tim nedostatkom pobjedila. Ustvari, iskreno govoreči, pobjeda SDA bila je prije svega posljedica straha i revanšizma (po principu što možete vi-možemo i mi, a tako je i dan-danas), poslije veliko nacionalističkih mitinga koji su se valjali po Srbiji, Crnoj Gori i dijelom u BiH, kao i priča o ”Velikoj Srbiji”.

Bosanski Muslimani (kao nacija), prije rata, su u većini bili vrlo ”anemični” vjernici i bili su najviše od svih ostalih BH nacija pro-Jugoslavenski orijentisani, pa samo osnivanje SDA u Holideju Inn-u nije ni naišlo na baš veliki odziv.

Inače, nacionalno pitanje svih bosanskih stanovnika, barem onih koji su se osjećali kao Bosanci (Hercegovci) nije bilo praktično nikada riješeno, a posebno na onaj dio koji je i imao muslimanske korijene.

Prvo istorijsko spominjanje, u vrijeme kralja Tvrtka i Bogumila (Patarena) kaže da Bosnu naseljavaju autentični prastanovnici, po naciji ”Bošnjanin” i da su skoro svi bili Patareni, tj vjerovali su u postojanje dva Boga. Bog dobra i Bog zla koji se stalno bore za dominaciju sa promjenljivim uspjehom tj nekada pobjeđuje dobro,a nekada zlo u ljudima. Ugarska je pokušavala katolicizirati sa malo uspjeha Bogumile (Bošnjane), dok su pravoslavni pokušaji dolazili sa istoka.

Onda su u XV stoljeću stigle Osmanlije, koje su islamizirale Bosnu, nazivajući njene stanovnike Bošnjacima. Bošnjak je bili turska lingvistička verzija imena Bošnjanin,  a uglavnom se odnosilo na raju muslimane, pravoslavne i katolike. Ovaj pokušaj nije nikada uspio jer ogromna većina katolika i pravoslavnih nije nikada prihvatila naslov Bošnjak. Onda su Osmanlije otišle u prošlost, a BiH je okupirala Austro-ugarska (katolička država) čiji je namjesnik Benjamin Kalaj pokušao nametnuti ime Bošnjak, ali nije ”išlo”. Poslije je došla Kraljevina SHS (Jugoslavija) u kojoj nacionalno pitanje BiH nije ni postojalo, jer nije ni BiH postojala nego dvije banovine Drinska i Vrbaska. NDH po ovom pitanju se nije ni zanimala, a onda su partizani na zasjedanju ZAVNOBiH-a donijeli dvije odluke; jednu istorijski opravdanu i drugu, u najmanju ruku, ”zbunjujuću”. Prvo su vratili državnost BiH poslije skoro VII vijekova, a onda su napravili nemogući amalgam nacije i vjere, proglašavajući da je BiH zemlja Srba, Hrvata i muslimana. Naravno da ovim nije bilo rješeno pitanje nacije trećeg naroda, a odbačena je i ideja o jednoj zajedničkoj naciji u BiH (Bosanac i Hercegovac). Poslije rata se ovo lutanje se nastavilo sa neobičnim kombinacijama poput Hrvat ili Srbin muslimanske vjeroispovjesti, pa ostali, kasnije nacionalno neopredjeljeni, pa sve do kraja šezdesetih godina kada je Džemal Bijedić uspio  u ustav SFRJ uvesti naciju Musliman (sa veliko M, za razliku od vjere sa malo m). Bijedić, političar kojeg ja lično volim i cijenim, imao je dobru namjeru, ali su se u startu pojavila dva ”problema”; prvo bez obzira na ono veliko M ipak je u izgovoru to ”tuknulo” malo na vjeru, a drugo iako se je to odnosilo prije svega na narod u BiH , počeli su vjernici muslimani i u drugim republikama to koristiti kao svoj identitet. Sve ovo će donijeti po raspadu Jugoslavije mnogo zabune i zloupotrebe od nacionalističkih stranaka.

SDA , tih devedestih godina, predstavljala se lažnim pedigreom građanske stranke, obećavajući građansku državu, a iza sve toga se krila njena težnja ka formiranju jedne države sa vjerskom dominacijom. Pričajući o građanskoj opciji, privukla je određeni broj laički orijentisanih građana, i na toj priči dosta je dobila u odnosu na SDS i HDZ koji su otvoreno pričali o nacionalističkim programima. A koliko je politički diletantizam kadrova SDA poguban za svoj narod, najbolje pokazuje slučaj sa Franjom Tuđmanom! Tuđman je iskoristio svaki značajan vjerski praznik, da zakupi pola strane u ”Oslobođenju” da čestita vjerski blagdan islamskim vjernicima u BiH. I dok je Franjo sa Slobom dijelio u Karađorđevu BiH, naivni politički jetimi simpaziteri SDA su slavili Tuđmana kao saveznika, govoreči vidi kako nas voli čestita nam Bajram, a taj isti će im poslije zabiti nož u leđa.

Vratimo se osnovnoj tematici teksta, tj  nacionalnom pitanju! SDA je imala istorijsku šansu da službeno uvede postojanje ili da barem pokuša da uvede jednu naciju u BiH Bosanac (Hercegovac), ne osporavajući ni jednog momenta pravo da se ljudi izjasne i kao Srbi, Hrvati ili već kako žele.

Međutim postojanje nacije Bosanac (Hercegovac) nije odgovaralo ni SDA, ni SDS, ni HDZ, jer je to asociralo na građansku verziju jedine autohtone nacije u BiH , te potencijalnoj zainteresovanost građanski orijentisanih Srba, Hrvata, djece iz tzv mješovitih brakova, laički orijentisanih Muslimana da se izjasne protiv nacionalnih stranaka, što je moglo možda dati bazu za jedinstvenu državu građana BiH, a to je ugrožavalo podjele i vjerski predznak SDA, SDS i HDZ.

SDA ( a ni SDS ni HDZ) nije imala nikakav zdrav ekonomsko- razvojni program države, nije imala ni eksperte, niti stručne kadrove koji bi mogli nešto pametno da ponude za prosperitet novo nastajuće države, pa je bilo za očekivati njen neuspjeh na slijedećim izborima.

Svima je bilo jasno da sa velikim dijelom građanski orijentisanih muslimanskih intelektualaca i obrazovanih ljudi, koji su ”provalili” lažnu građansku opciju SDA, ista bi mogla biti gubitnik na narednim izborima.  SDA očajno tražila soluciju, kako da ostane na vlasti. U tome je došla na ideju da promjeni kompletno biračko tijelo i da po mogućnosti pošalje obrazovane ljude nepovratno u inostranstvo, a da dovede biračke mase iz drugih krajeva bivše Jugoslavije, koji će svojim ruralnim i vjerskim korijenima postati izborna baza i politička snaga ”dugotrajnog vladanja”.

pasosi

Stratezi partije su našli rješenje u promjeni naziva nacije, pa su ”spužvasti” lider Alija, prevrtljivi kameleon profesor Tunjo, pod uticajem i pritiskom  veleizdajnika Ejupa Ganića nametnuli naciju Bošnjak.

Ovde ću napraviti malu digresiju od osnovne ideje teksta i objasniti zašto je Ejup Ganić, za mene, veleizdajnik. Ušao je u predsjedništvo kao Jugoslaven, a ne samo da nije nikada niti jednom-jedinom riječi branio Jugoslaviju, nego je sve učinio za razbijanje iste.

Da je Bošnjak istorijsko orginalno ime bosanskog čovjeka je notorna laž, jer je najstarije i jedino orginalno ime Bošnjanin, a Bošnjak je tursko ime za istog. Dakle, već u startu je omalovažena bosanska nacija, odricanjem vlastitog jezika i nametanjem turskog imena umjesto vlastitog iskonskog imena Bošnjanin.

Inače, u bivšoj Yugi, sve ljude iz Bosne, bez obzira na etničko porijeklo i vjeru, zvali su Bosanci. Znam, neko će reči da je to geografski pojam. Može biti, ali ne mora da znači. Ustvari Bosanci su imali samosvojstvene osobine i po tome su razlikovali od drugih Yu naroda. Bosanci (Hercegovci) su dobri i plemeniti ljudi koji imaju; svoju muziku, svoj jezik, svoj naglasak, svoj humor, svoju istoriju, svoju tradiciju, svoju kuhinju i još mnogo svojih posebnosti koje determinišu jednu naciju i njene specifičnosti. Ako se doda tome, da mnogo ljudi u BiH se osjeća i izjašnjava nacionalno kao Bosanac i da je to želja mnogih generacija, sada su stvorili uslovi da se taj san realizuje.

Sve to navedeno je dovoljno za naciju, ali nacija Bosanac u Bosni, e to ne može, jer ne daju nacionalne stranke!!!!!!!

E sada dolazimo do krucijalnog momenta, zašto ne može Bosanac, a može Bošnjak?

Bosanac (Hercegovac) je onaj koji je rođen u BiH ili su mu bar roditelji Bosanci (Hercegovci) i nemože biti jedan Crnogorac, Srbijanac, Makedonac, Slovenac…. biti Bosanac.

E za razliku nacionalnog Bosanca, koji je vezan krvnim porijeklom za rodnu domovinu BiH, Bošnjak može biti svako ko je islamske vjeroispovjesti, neovisno od mjesta rođenja, jer vezivna baza za Bošnjaka je postala vjera, pa po toj logici upotreba ranijeg naziva Musliman (formiranog prije svega za BiH) značila je da su svi Muslimani iz Ex-Yu postali preko noći po naciji Bošnjaci. To što nisu imali uglavnom ništa zajedničkog  sa Bosancima osim vjere nije imalo značaja za SDA, jer nacija Bošnjak je tako pokupila sve muslimane bivše SFRJ u jedno veliko glasačko tijelo za SDA.

Ovim izborom imena matične nacije, olakšaće se  masovno naseljavanje poslije rata BiH ”Bošnjacima” iz ruralnih krajeva Ex-YU koji će biti privilegovani od političke elite na vlasti u zapošljavanju i drugom socijalnim pitanjima, jer su doselili u ”maticu”. To je bilo nešto što se ne zaboravlja! Ovo je postala stabilna i pouzdana izborna baza SDA, koja je, genetičkim inžinjeringom,  promjenila etničku, intelektualnu i obrazovnu strukturu u dijelovima gdje ona vlada. Sa ovom politikom pravi građanski orijentisani Bosanci (svih vjera) odoše u svijet, a uvezeni ”Bošnjaci”dođoše u Bosnu i tako SDA  dobi ”betonsko” čvrsto glasačko tijelo, bazirano na vjerskoj osnovi kao jedinoj vezivnoj kategoriji nacije Bošnjak.

Ovako je više stoljetna želja bosanskih ljudi da se zovu Bosancima i Hercegovcima izdana od lidera SDA. Prodaja imena nacije Bosanac, u ime nacije Bošnjaka, bila je  vrlo pragmatičanog  motiva za sigurne biračke glasove velikog ”bošnjačkog izbornog tijela”.

Slična stvar je bila i sa srpskom nacionalnom strankom SDS koja se obezbjedila masovnim naseljavanjem Srba iz hrvatskih ruralnih krajeva, a izvozom građanski orijentisanih Srba u druge države dobila je glasačku bazu.  HDZ je vršila geografsku permutaciju bosanskih Hrvata da bi dobila homogenu nacionalnu sredinu i time učvrstila svoju vlast tamo gdje ona vlada.

Nažalost sav ovaj genetički inžinjering nacionalnih stranaka doveo je do toga da u BiH i danas, dvadeset i dvije godine poslije rata, vladaju nacionalističke stranke i vladaće još dugo, sa pouzdanim biračkim tijelom!

Napisao Mirza Hasanefendić oktobar 2017

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.