POLAKO SE GASE SVJETLA I SPUŠTA SE ZAVJESA…….

POLAKO SE GASE SVJETLA I SPUŠTA ZAVJESA

A sad Adio i ko zna gdje i ko zna kada……

polako se gase svjetla

 

 

Evo prođe pet godina, kako se ”rodi” ovaj blog što nosi moje ime i prezime. Prošlo je pet divnih godina, lijepih sjećanja, dragih druženja, ”oživljavanja” likova nekih osoba koji nisu više među nama, mnogo prijatnih komentara i vrlo ugodnih trenutaka. Bilo je i zanemarljivo malo pokušaja plasiranja nacinalističkih i drugih demagoških komentara, a to naravno kod mene je pod šifrom ”NON PASARAN” tj ne prolazi, tako da je blog ostao čist ot tog zla.

Daleko najveći broj tekstova izašao je iz mog ”pera”, uz značajan broj tekstova mog prijatelja Ljube Pavlovića, kojem se ovim putem posebno zahvaljujem na izuzetno kvalitetnoj saradnji i obogaćivanju, sa željom da se ovi njegovi tekstovi pojave jednog dana i u štampanoj formi tj knjizi koja bi pričala divnu priču o sarajevskoj kulturnoj sceni generacijama koje dolaze.

Sarajevo, Bosna i Yuga su ostali samo geografski pojmovi, oni stvarni u kojima sam ja odrastao su, za mene, umrli i na tim geografskim pojmovima jedina izvjesna kategorija koja vlada i koja nudi ”budućnost” je mržnja i religija.

Kao agnostik (osoba koja ne osporava postojanje svevišnjeg, ali traži materijalnu ili naučnu potvrdu njegove egzistencije da bi je prihvatio) i patološki protivnik mržnje na bilo kojoj osnovi pisao sam ponekad kritički o religioznim i nacionalnim  podjelama u mojoj bivšoj domovini, a onda sam sebe uhvatio u dilemi i postavio sebi pitanje: ” Sa kojim pravom ja pametujem ljudima u rodnoj domovini po pitanju podjela i prihvatanju religije, kada je apsolutna ista stvar samo u drugoj formi i u svijetu dijaspore. U novim domovinama se osnivaju društva na nacionalnom osnovama pa tako postoje bošnjačka, srpska i hrvatska društva koja su bazirana na naciii kao jedinoj pravoj vrijednosti. Mnogi otkrivaju u zrelim godinama magičnu privlačnost vjere, pa se (ponovo) vjenčaju po vjerskim objektima, daju redovno značajne priloge vjerskim predstavnicima, obavljaju krštenja u kasnim životnim godinama i pratikuju druge vjerske procesije  shodno njihovoj vlastitoj religiji itd. Naravno da svako ima pravo na svoj životni put i svoj izbor, pa autor ovog teksta nema pretenzija nikome otvarati oči i određivati životni put, nego ima samo namjeru da kaže da vjerske i nacionalne podjele nisu baš samo osobenost prostora bivše domovine, nego da je to pojava i u svijetu dijaspore.

Neznam da li je sa Titom i umrlo laičko društvo i bratstvo i jedinstvo, ili je ta dominantna pripadnost naciji bila u nekoj spavajućoj ćeliji organizma, pa je danas većina tih ljudi i u bivšoj Yugi i u dijaspori postala veliki Bošnjaci, Hrvati, Jevreji, Srbi. Uostalom to nije, za ovaj tekst, ni  toliko važno, bitno je da se ljudi osjećaju u svojoj koži sretno i da se nazivaju kako oni to vole.

Eto prođe tih pet godina, pa se primiče kraj mog ugovora sa mojim serverom i koji je nemam namjeru obnoviti, a to hoče reči da se i mom pisanju tj blogu polako gase svjetla i spušta se zavjesa. Želio bih da se zahvalim čitaocima, a posebno onim koji su komentarisali objavljene tekstove na inspirativnoj podršci koji su mi pružali, jer ipak 111.000 čitanja je nešto, za mene, lično veliko.

Neznam da li su to godine, zamor, penzionerski dani sa drugim životnim prioritetima, vrijeme nekih novih spoznaja o istinskim ljudskim vrijednostima pojedinih čitalaca ili je pomalo od svega toga, ali eto dolazi momenat da se pogase svjetla i spusti zavjesa, sa porukom bilo je zadovoljstvo pisati za moje čitaoce i privilegija biti čitan od njih.

Blog će biti otvoren za čitanje do 31 decembra 2017 i možda za neki potencijalni tekst.

Napisao sam mnogo tekstova, koji su meni lično bili dragi  jer u njima uvijek živi ono Sarajevo moje mladosti koje je uvijek u mom srcu i koje grije isto, ali se i tu svjetla gase jer ono sada pripada nekim drugim ljudima čije su vrijednosti meni daleke i strane.

Za kraj nudim mojim dragim čitaocima sjećanje na ovaj tekst napisan na ”nepostojećem” sarajevskom, da ovaj mali tužni rastanak ipak bude sa malo smijeha.

TRAKTAT O SARAJEVSKOM JEZIKU ( za one koji vole taj jezik)

Da li je postojao (postoji) sarajevski jezik? Naravno da nije službeno postojao (postoji), ali je u stvarnom svakodnevnom životu itekako postojao (i postoji, rasut širom svih geografskih meridijana i naravno kod pravih Sarajlija u gradu). Ovaj traktat je pisan rukom samozvanog poznavaoca sarajevskog jezika, koji je isti diplomirao na sarajevskim ulicama hodajući istim više od četrdeset godina. Sarajevski jezik pripada ”sarajevskoj naciji” tj ravnopravno svim vjernicima i ateistima! Ustvari on pripada svim onim koji vole SA.

Sarajevski jezik kao baznu gramatiku koristi maternji jezik, ali je  zato mnogo obogaćen se posebno slikovitim pridjevima i ona dva prosta slova Je i Be koji se vežu u bezlični glagolski oblik Jebe…sto daje velike kreativne jezičke mogucnosti poznavaocima sarajevskog jezika da izraze sve vrste svojih osjećanja; ljutnju, raspoloženje, ironiju, zlobu, ne zaintersovanst…jedan bezlični glagolski oblik za sva vremena, za sve generacije i za sve upotrebe.

Neki jezici gube slovo H, a sarajevski jezik je gubio slovo A.

Koliko je važno slovo H, govori primjer korištenja ili eventualno ispuštanja istog u glagolu POHVALITI. Da li voliš da ti neko ženu ili muža POHVALI ili PO’VALI. ??????

U sarajevskom jeziku nije ispušteno slova H, ali jeste zato A i to obično na kraju riječi , pa se tako kaže, skak’o umjesto skakao, pjev’o umjesto pjevao, zajebav’o umjesto zajebavao (‘’književno’’ pravilno?????ha, ha,ha..). Jedan jezik i posebno jedan akcenat koji bio prepoznatljiv zaštitni znak Sarajlija u bivšoj nam zajedničkoj domovini!

Inaše, sarajevski jezik je pomalo i ”zbunjujući”  jezik, a ne rijetko nema onu konotaciju koju izražava sama rečenica, nego nosi neku skrivenu poruku ili alegoriju, koja ti diskretno govori ‘’nešto’’. Pa tako kada neko kaže nekome : ”Jebem te čorava” to ne znači da isti ima seksualnih pretenzija prema osobi koja dobro ne vidi. To je više jaranska opomena i znači ”Kako si ba dozvolio da te izrade k’o bekana, ili jednostavno rečeno, kako to nisi vidio (prokužio)!”

Evo kako je u ne postojećem rijecniku uličnog sarajevskog jezika objašnjen glagol KURČITI SE !!!!

Putuju avionom legedarna bosanska faca (svih boja, vjera i nacija) zvana Mujo  i papagaj. Stjuardesa ih pita šta će popiti? Mujo kaže: Viski!. Stjuardesa kaže:”Nema, to je samo za biznis klasu!” i donese mu sok. Papagaj kaže stjuardesi:” Donesi mi Viski, inače ću ti oko izvaditi!” Ona neće belaja i donosi mu viski. Vidio Mujo koliko je sati pa se osilio i kaže : ‘’Donesi i meni Viski, inače ću ti to drugo oko izvaditi!” Stjuardesa otrči i vraća se sa izbacivačem, koji otvara vrata i baca i Muju i papagaja napolje. Padaju oni tako sa neba, kada u neko doba papagaj počne mahati krilima i uspori pad, a Mujo pada ko klada.

Pita ga papaj ”Mujo znaš li ti letjeti?”. Mujo kaže :’,Jok , ne znam !” na to papagaj kaže ”Pa sto se bolan kurčiš, kada ne znaš letiti?”

Ili, na primjer, pojam ”pičkin dim” nema nikakvu jezičku vezu sa ginekologijom i više služi da objasni neku nebulozu ili ponekada nešto što je vrlo lako uraditi.

Ima mali milion ovih izraza, ali autor želi da ostavi prostor i za druge učesnike da se uključe u ovu jezičku raspravu i da svojim prilogom obogate ovaj jezički sarajevski folklor.

Tako je moj drug upotrijebio riječ ”pičkin dušmanin”. Pitala me jedna fina gospodja za to znacenje ko biva je li to ”anamo- onaj” što ne voli žene. Ne gospodjo, baš suprotno to je onaj koji obožava zene i koji ima malo života koliko bi volio da ima žena. Ovde ne treba pomiješati  stvari, ta osoba nije nikakav manijak nego samo neumorni obožavalac ljepšeg pola!

Za te tipove, moj drug,  profesor Zlaja bi rek’o ”Taj bi i muhu u letu…..!”

Oni malo stariji se sjećaju novina pod imenom KEKEC. U naslovu istih je pisalo da su posvećene svim čitaocima od 7 do 77 godina e tako i taj P-dušmanin bi volio da posveti sav svoj život i sve svoje svim ženama od 18 do 88 godina.

Za ovu priču čula i ljubiteljica ‘’muškinja’’ (vječita seksualna žrtva u bosanskim vicevima) pa rekla u drustvu: ” Šta ima tu čudno, i ja volim sve muške od 18 do 88 godina”. Prisutni doktor kaže ” Pa ti si medicinski fenomen”, a ona sva sretna kaže ” To doktore medicinski fenomen, a ne kurva , kako kaže komšiluk!”.

Malo trača, malo humora i malo ne jednakog pristupa izmedju polova u seksualnim radnjama, sve to umiješaš i dobiješ verbalni ‘’Bosanski lonac’’.

Jedan drugi jaran kaže: ”Samo u SA kada kažeš ”Hoću” to znači odlučno da neću!!! Pa kada ti šef naredi da uradiš nešto što ne voliš, a ti kažeš (samo za sebe) ”Hoću kurac!”. To znači da nema teorije da to uradiš!”

Jedna jaranica kaže na sve ovo, tipično ono naše : ”Ma znam ja nas, jebo ti nas!”.

Kada neko kaže ”Ma ne jebem ja to” to ne znači da je dotični impotentan, nego da navedena osoba ili dogadjaj nemaju apsolutno nikakvog značaja u njegovom životu.

U nastavku male škole sarajevskog jezika, danas ćemo obnoviti sjećanja na neke zanimljive riječi i konverziju nekih glagola iz finog kulturnog aktivnog stanja u prostačko trpno stanje iz riječnika SA proslosti.

Najpoznatija riječ u SA govoru, i rijec koja se masovno koristila i u svim dijelovima bivše nam zajedničke domovine bila je riječ ŠUPAK.

U medecinskom smislu šupak bi bio anus ili otvoreni kraj debelog crijeva. U sarajevskom zargonu rijec šupak je bila višenamjenska, a najčešće se koristila da upotrebi da opiše moralne kvalitete osobe koja je siže te price. Pa kada se kaže za nekoga da je šupak to znači da je kao čovjek sav nikakav, bez moralnih kvaliteta, nepouzdan, lažljiv, da brzo zaboravlja svoju prošlost i jarane kada se dokopa neke funkcije, slave i love. Ima još mnogo riječi da se doda, ali generalno rečeno kada kažeš za nekoga da je neko šupak, on je bio kao neko čije vrijednosti (moralne i psihičke) su strane vrijednostime ”prave”raje.

Rijec šupak se koristila i u druge svrhe, u tihoj borbi protiv krkana i murije.

Priča kaže jedna stariji covjek je išao kroz veliki park, kada vidi da dva narodna milicionera (za njihovog komandanta) ili dva ‘’drota’’ za raju, kako prevrću i razgledaju cuku. To je bilo vrijeme, kada su se miliciju trazili jaki ali ne i pametni, pa su sa samo završenim tromjesečnim kursom  slani na gradske ulice, da se ‘’hrvaju’’ sa jalijašima i ‘’kuravama’’ po kafanama.

Pita ih čovjek : ”Izvin’te drugovi šta to tražite?”. A oni odgovaraju ” Ma prodje neki momak, pa kaže; ”Vidi psa sa dva šupka, pa mi tražimo a ne možemo da nađemo taj drugi supak!”

U povodu ove priče, sjetio sam se jednog radio-prenosa, pa reporter kaže : Utakmicu sudi Šuperina’’. Šuperina je bio markantan, mislim kao sudija, samo mu je ime bilo malo ”zbunjujuće” za SA govor.

Ponekada je upotreba riječi šupak izazivala nejasnoće i belaje. Pa tako naprimjer diminutiv od rijeci šupak bio bi šupče. Istovremeno šupče u normalno razgovoru može označavati i malu šupu.

U neko staro doba, kada se u gradu ložilo na drva i ćumur, po gradu su hodali ljudi sa malim bijelim kapicama na glavi, koji su dolazila iz drugog kraja zemlje i nisu baš pravilno pričali naš maternji jezik. Oni su nosili male sjekire, pile i tzv ”koze”na ramenu na kojima su pilali drvene klade. Oni su hodali po ulicama starog grada i nudili svoje usluge.

Tako jedan od tih nudio kompletan servis (tipa ključ u bravu) za drva koja su upravo istovarena sa kamiona: ”A be gazda da ti ga (valjda misleći na istovareno drvo) ispiljam, naseckam i da ti ga u šupče smestim!”

E sad, šta je on nudio, ostaje u domenu lične kreativnosti.

Riječ GUZNA MAZALICA ima neku jezičku vezu sa rijeci ŠUPAK, jer se koristila da opiše aktivnost u raji figurativno zvanu ”uvlačenje u šupak šefu”.

Radni život osoba tipa mazna guzalica bio je zasnovan samo na dva jednostavna principa

PRVO  Šef je uvijek u pravu!

DRUGO  Ako, slučajno, šef i nije u pravu, onda se primjenjuje prvi princip!

Jednom jaro pit’o guznu mazalicu koliko je ”1+1?” Mazalica kaže: ”Dva”. Na to jaro kaže: ”Jebo te ja!”

Konta guzna mazalica; ovo je dobar vic, ovo moram ‘’prodati’’ šefu. Ode on kod šefa, pa kaže : ”Koliko je šefe 1+2?”. Gleda šef blentovinu, pa konta da ga isti zajebava, ali ipak kaže: ‘’ tri”

A mazalica sav sretan kaže : ” Jebo me ti!”

Ukoliko ima onih koji nisu baš dobro razumjeli ovu riječ, mogu je potražiti u riječniku finih i kulturnih riječi pod pojmom POLTRON ( klinički  slucaj)

Jedan moj drug beogradski imao je običaj za tu vrstu ljudi reci da  drug Poltronije, iz šefove filharmonije, odnosno svira sefu na… okarini (muzički instrument!)!

Vremena se mjenjaju, socio-politički sistemi se mjenjaju, samo šupak i guzna mazalica svemu tome odoljevaju i ostaju kao pojava za sve vremena.

Ponekada i neki obični glagol iz svakodnevnog govora može se malo ”deformisati” kada za objekat u rečenici uzima riječ ŠUPAK..

Tako naprimjer jedan, fini i kulturni, glagol RAZRADITI, koji kaže, u normalnom razgovoru, da možeš razraditi posao, dobar plan i slično, moze da dobije neku novu ‘’prostačku’’ konotaciju u razgovoru u raji.

Priča (koncepirana za ovaj tekst) kaže da je naš junak putovao brzim vozom za BG, u 3 i 10 preko Podlugova i Vrpolja, kada u voz upada strašna banda poznata u narodu pod imenom ‘’Šupak-meraklije’’. Šupak-meraklije shodno svom renomeu kažu našem junaku ”Jal skači, jal ćemo te jebati…!”

E lako je to reci, ali haj ti skači, a voz ide preko 100 na sat.

Poslije on ovo prič’o svom jaranu, a on kaže : ”A ti si garant skak’o!”.

Naš junak kaže: ” Ma jesam malo u početku, dok se šupak nije razradio!”

PS; Napisah ovu priču sa željom da ‘’Sarajevski jezik’’ ne doživi sudbinu Latinskog jezika koji je ‘’izumro’’!

Decembar 2015 napisao Mirza Hasanefendic

Novembar 2017 napisao Mirza Hasanefendic

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.