”BOLJE BITI PIJAN, NEGO STAR……..?????????”

”BOLJE BITI PIJAN, NEGO STAR…….????????”

”Nije loše  biti ”star”, zdrav i uživati u penziji!”

Nekada, sada već poodavno, bio sam mlad i volio sam ovu pjesmu. Neki stariji ljudi iz mog okruženja nisu voljeli ovu pjesmu, smatrajući je vrlo iritantnom. Danas, kada sam je došao u njihove godine, ja volim  još uvijek tu pjesmu kao prije četrdeset godina i nisam promjenio mišljenje o njoj ni dan-danas kada sam sa ”druge strane” tj u ”zreloj mladosti”.

Neosporno da je mladost najljepši dio naših života, ali svaki period ima svojih ljepota življenja, pa samim tim i ”starost” ima svojih kvaliteta, uživanja i radosti života.

Inače, po meni, ova pjesma ima simboliku vječne koegzistenicje različitih generacija i neke tihe razlike pogleda na život u tom životnom periodu. Tako nekada je čovjek volio biti stariji, a sada želi da bude što mlađi.

I čovjek, kako vrijeme prolazi, mjenja svoje mišljenje o vrijednostima života. Od prvih dana svog djetinjstva, mi smo gledali starije od nas koji su bili veći i jači od nas, pa smo i mi nestrpljivo željeli da budem stariji nego što smo bili. Oni su već pušili i hvalili se da su radili ”nešto” sa ženskim!!!!

Naročito smo bili zavidni ponavljačima koji su ponavljali po dva-tri puta pa stigli u naš razred. Bili su k’o fol naša generacija, a izgledali su mnogo, u tom pubertetskom dobu, ”muževniji” nego mi u razvoju!

Hajde da se malo opustimo od ove generacijske teme, pa da Vam ispričam jedan vic iz toga vremena.

Uhavatio otac, legendarni ponavljač, svog sina inače odlikaša, da puši u prvom razredu gimnazije da puši, pa ga ruži: ” Dobro sine, svaka čast za petice, ali zar te nije sramota da pušiš u prvom razredu?”.

A sin odgovara: ”Pa i ti si tata pušio u prvom razredu!”.

Otac kaže: ”Tačno je to, ali sam je imao u prvom razredu osamnaest godina!”

Ovo je primjer da je ponekada ”prednost” biti starija generacija nego što jesi. Kada smo bili prvi razred srednje škole, naše kolegice iz razreda bile su zaljubljene u maturante. O kako smo mi bili ljubomorni na te ”staronje” iz četvrtih razreda i žarko željeli da ”ostarimo” tj da budemo i mi maturanti….

To je bio neki period života, kada si želio da pripadaš nekim starijim generacijama. Kasnije si u životu želio uvijek da si mlađi i da pripadaš mlađim generacijama.

Inače kada si došao u studentske dane, uglavnom završio sa fizičkim razvojem i stekao neka životna iskustva, polako se izbrisala generacijska razlika između brucoša i apsolvenata u mnogim oblastima života.

Bio si mlad i lijep, a život je bio pred tobom, družio si sa društvom, zaljubljivao i odljubljivao, svirao, bavio se sportom, uživao si u mladosti….

Bilo je super, bio si mlad, zdrav i pun radosti, ali si ipak pred sobom mnoga životna iskušenja; završiti fakultet, naći dobra posao, sresti svog životnog saputnika, formirati porodicu, imati djecu koju moraš odgojiti, brinuti se o njima, iškolovati ih ili jednostavno rečeno uputiti ih pravim životnim putem.

 

Mladost ti je pružala život pun radosti, a o ovim gore obavezama koje su te očekivale nisi jednostvano niti znao , niti razmišljao, ali je to sve gore navedeno , nekada puno radosti, a nekada puno brige i zabrinutosti, stajalo pred tobom.

Uživalo se u životu! Ponekada se znalo, u veselju ili tuzi, popiti ”malo” više, pa se tako pijano išlo u krevet,a ujutro se probudi sa ”velikom glavom” tj bolnim mamurlukom. Ako je u pijanstvu bio pokušaj da se utopi neka tuga npr, za izgubljenom ljubavi, onda je to bio mukotrpan propali pokušaj, jer mamurluk je došao, a neuzvraćena ljubav nije se vratila, niti je bilo koji drugi životni problem bio rješen kroz pijanstvo. Neki su čak nastavili još žeščim tempom piti ; ponekad i sa izmišljenjim opravdanjem, i završavali bolno kao alkoholičari.

Iako volim pjesmu ”Bolje biti pijan, nego star!”, ne smatram baš da je biti pijan (naročito često) nešto bolje nego biti star, zdrav i uživati penziju. Jedino što je izvjesna kategorija da pijanstvo uglavnom prođe, a starost ostaje.

Sa svojih šezdeset sedam godina imam tako ponekad običaj da podvučem crtu i rezimiram gdje sam to ”stigao”,  gdje sam potrošio moj dosadašnji ili pojednostavljeno rečeno gdje sam bio, šta sam htio i gdje sam stigao?

Život je kratak i proleti u trenu svakom od nas, pa tako i meni kao da sam se jučer rodio, a evo već danas punim šezdeset sedam godina, mnogo i malo za jedan životni period, zavisno od ugla gledanja.

Rođen davne 1951, prošao sam svoj životni razvojni put, sličan životnom putu većine mojih prijatelja i upoznao život kroz razne segemente kako lične, tako i društevno-političke sisteme u kojima sam živio. Moja je zemlja bila lijepa i velikodušno mi podarila divno djetinjstvo i mladost, prosperitet,  prijateljstvo i ljubav i ja sam sretan čovjek da sam odrastao u takvoj zemlji, na čijem je čelu bio najveći svjetski političar dvadesetog vijeka maršal Tito. Preživio sam rat i živio u tri sistema; socijalizmu, nedefinisanom  ”drp” sistemu  i kapitalizmu. Promjenio sam mnogo predsjednika, većinom ”živih podvala”, ali je samo jedan ostao zauvijek u mom srcu Tito. Nisam nikada bio član niti jedne partije, pa sam Tita volio kao čovjeka, a ne po paritijskoj liniji.

Bio sam fudbaler, diplomirani inžinjer, rukovodilac, urednik, novinar, pisac i privatnik (u doba Ante Markovića), mnogo promjena posla ali i mnogo životnog iskustva koje mi pomaže da se odredim o mojoj ulozi u mom životu. Poslija intezivne mladosti, sreo sam ljubav svog života, osobu koja je obogatila i oplemenila moj život svojim prisustvom već tridest sedam godina. Imam dvoje djece i četvero unučadi i to je najveće bogatsvo mog života, nekada sam bio , kao momak, bio sam sam, a sada nas je deset kao dragocjena ogrlica biserima nanizana.

Prije dvije godine postao sam penzioner i to bi bilo, po nekoj logici, prvi znak starosti. Taj zakonski označen ”početak starosti” sam dočekao istovremeno sa radošču, ali sa brigom šta mi nose penzinerski dani?

Ali ta zabinutost brzo je prošla i ja sam počeo sa zadovljostvo da otkrivam ljepotu življenja u ranoj starosti. Nema više ranog ustajanja da ideš na posao. Nema više stresa na poslu, sve tvoje ambicije, sekiracije i problemi su ostali iza tebe u tvom na poslu zatvorenom dosijeu. Pred sam odlazak u penziju, bio sam u strahu da ću imati mnogo slobodnog vremena i da će mi biti tako dosadno! Ne, sada sam zauzet ponekad čak i više nego u mom radnom vijeku, mnogo obaveza ali ne onih koje moraš odraditi na poslu, nego dragih obaveza koje ti voliš.

Poslije mnogo godina rada, ponovo se vračaš svojim starim aktivnostima koje si volio; u mom slučaju, vježbanju tj, sportu, pecanju, pisanju, slušanju muzike, igranju bilijara …voliš i malo popiti, ali onako meraklijske kao boem za svoju dušu i sa društvom, a ne da se napijaš i u čaši utapaš svoju tugu i bol ili tražiš radost. Gledaš kako ti unučad rastu, a oni su tvoja velika radost, a mala obaveza.

Autorov životni put u četiri slike…….

1953 Sarajevo                                  1976 Sarajevo (restoran Kula)

2 godine                                           25 godina

mirzamirza 19 feb 197619 fev 1986 cavtat

28170154_2299338486758940_272323659_o

 

 

 

 

1988. Cavtat

37 godina

 

 

2018  67. godina Kanada

Nisi u frci na poslu, pa da zbog nedostatka vremena, jedeš na brzaka industrijski pripremljenja jela, podgrijana u ”mikrovalnoj”. Imaš vremena da polako biraš zdravo voće i povrće, koje spremaš ”po naški” onako polako na tihoj vatri i u kojem kasnije uživaš sa svojim životnim saputnikom.

Djeca su ti završila škola, imaju dobre poslove, zasnovali su svoje porodice pa tebi ostaje samo da to ”nadgledaš”, uživajući u tome, svjestan da si ti sa svojim bračnim drugom udario temelje toj sreći i tako ispunio svoju ljudsku i biološku životnu obavezu! Gledaš njihovu djecu, tvoju unučad, treću generaciju bliske familije kako rastu, pa ti srce radosno i kao da si sa tim malim draguljima produžio i svoj život.

Nema više trke za materijalim dobrima, nego su sada tvoji prioriteti iskreni prijatelji, oni koji od tebe, niti ti od njih očekuješ bilo kakvu korist, nego samo iskreno prijateljstvo.

Nemaš problema ni na sentimentalnom planu, jer si već odavno našao svog životnog saputnika i ostaje vam samo da zajedno polako starite u sreći i ljubavi, okrenuti jedno drugom.

Naravno pored ljubavi, u svakom životnom dobu, najdragocijenija kategorija  u životu je zdravlje, pa ako si prije bio u životu bio izložen stresovima raznog porijekla, toj velikoj opasnosti dobrom zdravlju, sada u zrelim godinama je sve to iza tebe. Pred tobom je jedan period života ispunjen mirom i spokojom u traženju novih radosti života u nematerijalnim stvarima,  a ne u trci za materijalnim dobrima.

Neznam da li sam u pravu ili nisam, ali ovo je moje razmišljanje u ovoj starosnoj dobi, pa kad čujem pjesmu ”Bolje biti pijan nego star….”, ja kažem nije tako loše ni biti star, biti zdrav i uživati u penziji i biti svjestan biološkog procesa ljudskog pića.

Na kraju ove priče, htjeo bih poručiti svim sadašnjim i budućim penzionerima koji su imali privilegiju da dođu do iste, da uživaju u ljepoti tog penzionerskog života i da se raduju istom.

Februar 2018 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.