”RAJVOSA”

josip-pejakovicpiše JOSIP PEJAKOVIĆ

RAJVOSA

mirsad emirhafizovic

 

Kada sam prije trideset i kusur godina išao od Baščaršije do

Marindvora, ni sanjao nisam da će Sarajevo biti mjesto svih

mojih nesporazuma, da ću svih trideset i kusur godina biti u

stalnom sukobu i grad samnom i ja sa gradom, jer Sarajevo ti je

prijatelju ko plaha i nezasita ženska, što joj više daješ ona više

traži.

Kad mi se grlo osuši stanem pored Begove džamije, napijem

se hladne vode i onako tiho s noge na nogu nestanem niz

Sarače, nestanem k’o što su nestali mnogi putnici namjernici od

Bašeskije do Latasa i mnogi znani i neznani koji skončaše po

brojnim grebljima sarajevskim. Eto i ja odlučih da budem jedan

od njih. Odlučih u ovom gradu u kome je sve u sukobu, a sve se

slaže.

Kad u podne čuješ mujezina sa jedne od brojnijeh sarajevskih

džamija, u isto vrijeme čuješ i zvona sa katedrale i zvona sa

Stare pravoslavne crkve. Ako bolje oslušneš, čuješ i zveket para

iz obližnjih dućana. Broje pare sarajevski trgovci: “Tri meni,

jedan tebi, jedan njemu, a državi jok. Četri meni, jedan tebi,

jedan njemu, a državi jok.” Tako punih četristotine i pedeset

godina. Neka brate i treba tako.

A kad se ja zaželim promjene, odem jal’ lijevo prema Bistriku,

jal’ desno prema Sedreniku. Stojim pored stare bistričke stanice

a duša mi u grlu ne od umora i brda nego od neke čudne jeze

koja mi nadire iz drobine, ama šta je? Podamnom je grad. To je

pravi grad. To je moj grad. I evo već punih trideset i kusur godina

razmišljam. Koji je to grad u kojem nema sukoba? Koji je to grad

kojeg volim više od Sarajeva. Ima samo jedan grad. Taj grad

je Rajvosa! Samo u Rajvosa sjediš u Vatrogasnom društvu na

Bistriku, sjediš sa poznatim sarajevskim lopinama. Priča jedan

kako je neke davne jal’ šeset druge jal’ šeset treće godine jedan

od Pašine raje, poznati sarajevski džeparoš, izbunario jednog

Švabu nasred čaršije. Izvuk’o mu novčanik pa mu ga jope vratio,

pa mu ga jope izvuk’o, pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope

izvuk’o. Neka, mater mu debelguzu, kad ne osjeća. Onda otiš’o

na Slatko ćoše, istres’o novčanik pred noge i svu lovu udijelio

nakoj sirotinji. Gledala ga murija pa mu oprostila, jer samo u

Rajvosa nema sukoba. Tamo se i murija i lopovi slažu. Samo

u Rajvosa važi ona naša stara bosanska: “Samo pošteno, pa ko

koga prevari.

napisao JOSIP PEJAKOVIĆ  OBJAVA JUNI 2018

preuzeto sa ljubaznošču izdavačke kuće RABIC (knjiga SARAJEVO MOJ GRAD)

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.