”KNJIŽEVNO VEČE POSVEĆENO ENVERU MEHMEDBAŠIĆU”

napisao; SLOBODAN STAJIĆ

Književno veče posvećeno Enveru Mehmedbašiću

Enkino Zlatno runo

enko1

Poštovane Sarajlije…

Vjerujem da svi mi osjećamo neizmjernu dragost što smo sudionici ove divne junske noći, prvog dana ljeta, posvećene jednom od najvećih novinarskih bardova, iz blistave žurnalističke epohe koja je na zalasku – poštovanom Enki Mehmedbašiću.

Dok ove noći budemo predstavljali Enkina nezaboravna djela iz izabranog opusa od šest knjiga, od kojih su četiri posvećene humorističkoj prozi, jedna zanosnim putopisama, a jedna ratnim zbivanjima, pred nama će na tren izranjati „naš“ Evlija Čelebija, na momente Jugohauzen ili Bosanac koji se pravi Englez, a u stvari, uvijek iznova neponovljivi spisatelj i dragi čovjek Enko Mehmedbašić.

Imao sam tu blagoslovenost da uvaženog Enku upoznam prije više od pola vijeka, kada se „Oslobođenje“ nalazilo još u „Šipadovoj“ zgradi u Titovoj ulici. Novinarstvo je tada doživljavalo olimpske visine, ali je i najmanji previd ili „prozivanje“ tadašnjih političkih bogova uzimano i kao izuzetan grijeh!

Trebalo je u tim novinarskim vodama, posebno u humorističkim, biti neizmjerno odvažan i potkovan znanjem da bi se prošlo između brojnih Scila i Haribdi. I sve je to uspjelo ovom našem humorističkom aristokrati, kako ge je nazvao Izet Kiko Sarajlić, inače diplomiranom pravniku, koji je umjesto pravu svoje poklonstvo darovao novinarstvu. Isto kao i njegova životna saputnica, gospođa Nađa, vrsna reporterka i autorka nezaboravnih televizijskih i filmskih storija.

Uvažene savesjednice i sabesjednici…

Kao putopisac, ove noći zadržaću se uglavnom na impresijama povodom Enkinih lelujavih putopisa, objavljenih i na stranicama „Svijeta“ i „Oslobođenja“, ali ne mogu da ne kažem i nekoliko utisaka o njegovoj humorističkoj prozi. Toliko je u tim storijama duhovitih i divnih paralela da se na momente čitalac može zapitati: pa zar je odista moguće da sve to izvire iz samog jednog izvorišta. Kao što su se svojevremeno pitali i britanski čitaoci, prateći paralele jednog od najboljih britanskih novinara svih vremena Džefrija Grina, koji je ostao upamćen i po onoj predivnoj rečenici: Kako opisati igru slavnog Pelea? – pa to bi bilo isto kao opisati i kakve je boje vjetar.

Slične nestvarne paralele vajao je i Enko Mehmedbašić, ali u duhovitom stilu. Navešću samo dvije: „Engleski jezik je jednostavan, piše se Mančester, a čita Liverpul“, a druga glasi: „Sarajevo je dobilo ime po istoimenom fudbalskom klubu koji se zove Željezničar“!

Ali, da se vratim putopisima. U knjizi „Pravim se Englez“ hodoljubni Enko nas zasipa divnim opisima Engleske, zatim Španije i Portugala, te zapisima sa obala Južne i Centralne Amerike, gdje u Panamskom kanalu prisustvujemo ljubljenju dvaju vodenih beskraja, Atlantskog i Tihog okena, a na samom ekvatoru nezaboravnom krštenje, uz blagoslov boga Neptuna.

Blagodareći našem Jazonu, koji je poput onog legendarnog tragao za Zlatnim runom, ali ne u dalekoj Kolhidi, već na sasvim drugom kraju svijeta, i ne ploveći na lađi „Arg“ već na brodovima „Bol“ i „Liburnija“, upozajemo bajkovite, ali i surove pejzaže i „fatamorgane u paklu tropa“, ljude i običaje Gvajane, Paname, Kostarike, Ekvadora, Perua, Aljendeovog Čilea i Nikaragve iz Somozinog doba, koloritnog Meksika…

Poput sjajnog vodiča vodi nas i kroz muzeje drevnih civilizacija, od Inka do Asteka… kao jedan od prvih reportera novinske kuće „Oslobođenje“, koji je obišao taj daleki dio svijeta.

I sve se to stapa u nezaboravnu putopisnu simfoniju jednog od posljednjih novinarskih romantika. Divno je, stoga, biti saputnik neponovljivog Enke Mehmedbašića, a posebno je to bilo i ove prvoljetne noći, uz opijajući melos.

Stoga, poštovani Enko, hvala Vam na svemu, jer Vaše knjige su melem za dušu, praznik za oči i katarza za um. Kao što treba zahvaliti i kormilaru „Rabica“ Goranu Mikuliću, izdavaču Vaših knjiga, koje će već od ove noći uploviti i u mnoge biblioteke.

enko

(Besjeda Slobodana Stajića, urednika  Izabranih djela Envera Enke

Mehmedbašića, 21. juna 2018. u Kamernom teatru)

objavljeno juni 2018 napisao Slobodan Stajić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.