OTIŠAO JE TIHO MIŠO KOVAČEVIĆ……

piše MIRZA HASANEFENDIĆ

OTIŠAO JE TIHO MIŠO KOVAČEVIĆ

HOMAGE……MIRKO MIŠO KOVAČEVIĆ ( 1947-2018)

U mjeseci junu 2018 ode tiho tamo odakle se niko ne vraća novinar i publicista Mirko Mišo Kovačević. Ode tiho bez velike ”priče” u javnim medijima, istim onima u kojima je on tako osjećajno promovisao iza kamera mnoge sportiste i približio onako toplo ljudski gledaocima.

Mišu Kovačevića sam upoznao u hodnicima Prve gimnazije ili tačnije u ”streljani” Prve gimnazije. Prva gimnazija je bila po mnogo čemu poznata i drugačija od drugih škola, pa je tako imala i dvorana u kojoj se treniralo pucanje. Naime prof. Marinko Đurđević, uz asistenciju prof.  Žike Perutke , napravio je u kabinetu nastavnog predmeta, u to doba zvanog ”Predvojnička obuka”, četiri streljačke linije za vazdušnu pušku, gdje smo mi trenirali u okviru streljačke sekcije pri SD ”Pavle Goranin”. Tu su se okupljali i počeli karijeru neki me¸u najboljim jugoslavenskim reprezantativcima, koji će kasnije dostici svjetsku slavu u sarajevskom streljačkom društvu ”Mile Vujović Učo”.  Tu je počela svoju karijeru i vrsna Ljiljana Stanisavljević, uspješna i lijepa takmičarka.

I ja lično, iako daleko po kvalitetu od ovih majstora streljaštva, profitirao sam od ”pucanja” u Prvoj gimnaziji, gdje sam prvi put nešto ”opalio”, (mislim iz puške), a na  osnovu tog sportskog iskustva, dobio odlikovanje ”Zlatni strijelac” u JNA (1977), a što mi je donijelo  skraćenje vojnog roka za petnaest dana kao nagradu za dobro pucanje. Petnaest dana skraćenja vojnog roka,to je golemo i to razumiju samo oni koji su služili JNA.

Inače kada spomenu to ”prvo pucanje” omiljena šala među maturantima bila je, kada bi neko neko dođi prvi put u ”streljanju”, dajući mu pušku oni bi reci: ”Evo ti je da ti nešto ”opališ” u životu!”

Neko će razumiti ovaj mangupluk,  neko neće, ali to nije ni bitno za ovaj tekst, jer se mi vraćamo junaku naše priče Miši Kovačeviću.

Mišo je bio vrlo aktivan u toj sekciji i shodno tome kasnije u SD ”Milo Vujević Učo”. On je bio vrhunski organizator i veliki mobilizator tražeći nove talente u streljaštvu , dovodeći ih kabinet i dajući im motiv za dalji uspješan rad. Zahvaljujući njemu lično mnogi su sebe pronašli u ovom tihom i pojedinačnom sportu.

Onda je jednog dana Mišo ”nestao” iz streljačke sale i napustio je tiho hodnike Prve gimnazije, ali se poslije par godina ponovo vratio, kao već davno završeni Prvo- gimnazijalac, u Prvu gimnaziju, ali ovog puta na igralište Metalac.

Bio je uspješni fudbalski sudija,  ranga republičkog sudije, i dolazio je na poziv prof. Fazlića da sudi utakmicu na gimnazijskom prvenstvu, onako besplatno čisto iz ljubavi prema sportu i Prvoj gimnaziji.

Uvijek obučen u crno sportsko odijelo fudbalskog sudije sa grbom Fudbalskog saveza BiH, fizičkom pojavom i profesionalnim pristupom podigao je jedno srednjoškolsko fudbalsko prvenstvo  na mnogo viši nivo.

U to vrijeme ja sam bio predsjednik SD ”Pavle Goranin” pri Prvoj gimnaziji i usko sam sarađivao sa Mišom. Njegova zanesenost suđenjem i pričama o tome, punim privlačnosti sudijskog ”posla”, i sam sam položio za fudbalskog sudiju. Govorili su da sam perspektivan sudija, ali sam ja ipak jednog dana da ja ipak više volim igrati nego suditi , pa sam se vratio na teren kao igrač.

Nekako u to isto vrijeme, pored suđenja Mišo Kovačević je počeo raditi kao novinar u sportskoj redakciji  ”Večernjih Novina” kod urednika Alije Resulovića, koji za njegov novinarski sportski rad i dan-danas ima sam najbolje komplimente.

miso kovacevic

Mišo je bio kvalitetan sportski novinar i ambiciozan fudbalski sudija, a onda je jednog dana nestao iz tog svijeta i nakon kraćeg vremena pojavio se kao sportski komentator a TV Sarajevo.

Počeo je sjajnu TV novinarsku karijeru u Sarajevu da bi istu, na žalost, završio u Novom Sadu. Bio je izvještač i komentator sa mnogih sportskih događaja, olimpijskih igara i svjetskih prvenstava i sve je to uradio na jedan maestralan nacin. Dobar je bio u svim sportovima, ali mu je nekako srcu najviše prirastao boks i vremenom je postao , posebno, u Novom Sadu vrstan stručnjak za tu granu sporta.

Negdje 1981 ili 1982 nisam više siguran, došao je kod mene u Oslobođenju i ponudio mi da radim tekst za pozivnice za profesionalni meč u boks u Sarajevu. On je bio kao novinar u ekipi poznatog menađera Radeta Perkovića, koji je bio organizator velikog bokserskog meča u Skenederiji, a pod njegovim okriljem su tada boskovali Marijan Beneš, Ace Rusevski i Miljenko Rubelj.

U dogovoru sa tadašnjim sportskim urednikom ”Večernjih novina” Slobodanom Bucalom Bucom ( koji je nažalost isto tako otišao, a niko da se sjeti njega i njegovog novinarskog opusa. Neka mu je ”Slava golema i vječna”) organizovali smo konferenciju za štampu u ”Večernjim novinama”, u tada novoj zgradi ”Oslobođenja” sa trojicom legendarnih boksera.

U sklopu medijskih priprema za profesionalni boks, ja sam malo zaronio po arhivama i našao da je prvi profesionalni bokserski meč u Sarajevu bio održan još prije drugog svjetskog rata, a sarajevski profesionalni bokseri su bili Ferid Kulender i Jakica Kamanjašević (brata legendarnog komentatora Mirka Kamenjaševića).

Ferida Kulendera sam uspio pronaći i napraviti intervju, ali nažalost Jakica Kamnješavić mi nije bio dostupan.

Napravio sam lijep tekst, a Mirko mi je onako široko i drugarski platio dobar honorar, a posebno me je ”pripazio” kada mu je pružio priliku da doživim nešto, što nisam nni prije, ni kasnije doživio, a u ovim godinama sumnjam da ću imati više i priliku da to doživim.

Naime, dao mi je dvije VIP karte (ulaznice) za sjedišta u prvom redu do ringa, a to su mjesta koja se ne prodaju, nego su namjenjene samo osobama od ”posebnog” značaja. Ovo je bio događaj koji se ne zaboravlja.

Poslije sam Mišu gledao na TV ekranu, ponekad bi se sretni u gradu, a poslije sam čuo da je otišao na TV Novi Sad, gdje je napravio dobru novinarsku karijeru, a smatran je najboljim ”novosadskim” bokserskim novinarom i komentatorom.

mirko miso kovacevic

Mišo Kovačević je napravio sjajnu novinarsku karijeru, ali namjera autora ovog teksta nije da priča o toj uspješnoj karijeri, jer to je već uradio u nekrologu njegov kolega sa TV Kovinjalo,nego da ispriča ovu priču o mišinom liku i djelu iza kamera, a koja nije poznata većini ljudi koji su ga znali profesionalno.

Autor zna i cijeni uspješnu TV novinarsku karijeru Miše Kovačevića, ali je ovdje pokušao da obnovi sjećanja na njega iz perioda života kada je bio u ”nastajanju” kao novinar i uspješan sportski radnik.

Neka mu vječna slava!

Juli 2018 napisao Mirza Hasanefendić

About mirzahasanefendic

Née en Bosnie-Herzégovine, dans la vile de Sarajevo, Mirza hasanefendic eu une brillante carrière d'ingénieur, journaliste, écrivain et merveilleux père de famille...
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Comments are closed.